Vrdanje se isplati

07.01.2010. / 12:03

BEOGRAD, Zaposleni koji čekaju da se nešto promjeni u globalnoj ekonomiji pa da “olabave“ s poslom, kako trenutno stvari stoje, imaju više šansi da „dočekaju Godoa“. Preostaje im jedino da uzmu stvari u svoje ruke i naštimuju radni dan po svojoj mjeri, ne bi li se oslobodili suvišnog stresa. Oni koji u tome uspiju vjerovatno će dočekati kraj krize a da ne “sagore“ u njoj. U vrijeme kad se hiljade radnih mjesta gase svakog dana, malo je radnika koji će odbiti više posla samo da ne ostanu na ulici. Raditi manje znači biti korak bliže otkazu i malo je onih koji imaju hrabrosti da sebi smanjuju posao. Na takav trend ukazuje i istraživanje veb sajta za zapošljavanje Careerbuilder, prema kojem 30 odsto zaposlenih osjeća da je u krizi sagorilo zbog prevelikog posla. Skoro svaki drugi kaže da je morao da preuzme posao otpuštenih kolega, a trećina tvrdi da zbog toga provodi više vremena na poslu.
Nešto više od petine anketiranih odgovorilo je da radi veći broj radnih vikenda, dok 17 procenata zaposlenih tvrdi da u kancelariji provodi više od deset sati dnevno.
Oni koji čekaju da se u globalnoj ekonomija nešto promjeni, pa da “olabave“ s poslom, kako sada stvari stoje, imaju više šansi da „dočekaju Godoa“. Preostaje im jedino da uzmu stvari u svoje ruke i naštimuju radni dan po svojoj mjeri, ne bi li se oslobodili suvišnog stresa. Oni koji u tome uspeju imaju velike šanse da dočekaju kraj krize a da ne “sagore“ u njoj.

Virtuelna ličnost

Stenli Bing, autor knjige “Kako da se opustite na poslu, a da ne dobijete otkaz”, pripada onima koji misle da je moguće raditi manje, a ne dobiti otkaz i u knjizi izlaže male trikove koji radni dan mogu učiniti opuštenijim. Iza tog imena, inače, krije se Džil Švorc, izvršni potpredsjednik korporativnih komunikacija u CBS-u. Za uspostavljanje kontrole nad poslom, vremenom i životom, Bing preporučuje, između ostalog, delegiranje zadataka i stvaranje “virtuelnih“ barijera između sebe i drugih ljudi.
Barijere poput stalka za novine ili neke biljke mogu se postaviti i u kancelarijama koje djeli nekoliko ljudi. One ne služe samo da uljepšaju ambijent, već da daju na utisku izdvojenosti i posebnosti u odnosu na druge. Bez obzira na to da li će ih kolege gledati kao ljude teške za saradnju, kao važne ili zauzete, oni koje uspiju da stvore sliku o sopstvenoj važnosti ne moraju da glume da se pretržu od rada, tvrdi Bing.
Uspostavljanju kontrole nad sopstvenim vremenom naročito pogoduju nove tehnologije – mobilni telefoni ili imejlovi. Zahvaljujući tehnici, neko može na vrijeme da završi posao i van kancelarije i da učestvuje u životu firme a da drugi ne znaju gdje se nalazi u svakom trenutku. Bing sugeriše da će kao takva, “virtuelna“ ličnost čak osvojiti više poštovanja kolega nego oni koji su fizički prisutni i do kojih se u svakom trenutku može doći.

Slušalice kao spas

Kriza jeste prinudila mnoge kompanije da sa manje radnika urade više, ali to, kao što Bing ukazuje, ne znači da su zaposleni potpuno nemoćni da izbjegnu dodatni posao i stres. Čak i male promjene mogu da unesu živost u ambijent u kome provedu osam ili deset sati dnevno. Primjera radi, neuredan radni sto sa hrpom papira sam po sebi izaziva stres, jer ukazuje na gomilu nezavršenih poslova, pored kojih je teško koncentrisati se na samo jednu stvar. Umjesto da se brojnim papirima i sitnicama prostor “zagađuje”, bolje je da se on obogati porodičnim fotografijama, crtežima ili biljkama (po mogućnosi prirodnim) koji izazivaju pozitivne asocijacije i čine ga prijatnijim.
Osjećaju prijatnosti, takođe, može da doprinese i odgovarajuće osvjetljenje, tamo gdje ga je moguće podesiti, ili pak, udobna, ergonomski oblikovana stolica, posebno za one koji po čitav dan provedu u njoj. Da rad bude opušteniji, pomaže i muzika, pa nije loše blizu stola imati i slušalice. Čak i kada je muzika sasvim utišana, one doprinose utisku zaokupljenosti poslom i obeshrabruju suvišna zapitkivanja.

Ručak bez telefona

Kancelarijska svakodnevica gotovo da se ne može zamisliti bez obavljanja više radnji u isto vrijeme (multitasking), od kojih sve djeluju podjednako značajno. Neki stručnjaci, ipak, tvrde da to nije sasvim tačno i da u nekim slučajevima obavljanje više radnji u isto vrijeme (multitasking) samo povećava napetost, a smanjuje efikasnost. Četovanje na mesindžeru možda djeluje opuštajuće, ali ono zapravo dodaje još jednu radnju na nekoliko već započetih poslova. Neki smatraju i da, kad je to moguće, treba prorediti i provjeru mejlova, jer i to remeti koncentraciju i tok misli koji ubrzava završetak posla.
 
Zaposleni često grješe pokušavajući da budu produktivni u svakom trenutku tokom radnog dana. Pojedini stručnjaci, umjesto toga, savjetuju zaposlenima da odvoje nekoliko trenutaka u kojima će biti potpuno neproduktivni, bilo da je riječ o meditaciji ili šetnji do restorana u kome će ručati.
Takođe, ručak bi trebalo da bude trenutak rezervisan za odmor i uživanje, što nije moguće ako se u isto vrijeme jede i kuca izvještaj ili provjerava pošta. Umjesto toga, ručak bi trebalo shvatiti kao dnevnu rutinu koja se odvija u isto vrijeme i ima svoje ravnopravno mjesto u rasporedu kao bilo koji poslovni sastanak. To znači da se za to vrijeme ne može telefonirati, dopisivati na mesindžeru, niti praviti bilješke za naredni sastanak.
Osim toga, time se šalje i poruka kolegama da je to ekskluzivni termin u toku dana, u kome je čovek dostupan samo za saradnike koji žele da mu se pridruže u obroku, ne i za kolege koji bi da pričaju o novom projektu. Poruka je, u suštini, vrlo jednostavna: preduzeće neće propasti zbog jedne pauze za ručak, a nekome će spasiti dan od stresa. Oni koji to shvate, vjerovatno neće izbjeći smanjenje plate ili ukidanje bonusa ako firma izgubi profit, ali će bar moći da kažu da su, na izvjestan način, “pobjedili sistem” tako što su neka pravila sami diktirali. Ekonom:east