Strah – tužna prvomajska stvarnost radnika u BiH

01.05.2013. / 12:22

SARAJEVO, Prema podacima zavoda i službi za zapošljavanje u BiH je nešto više od 550 hiljada nezaposlenih građana, što je alarmantan podatak. To je, uz dužno poštovanje prema provedbi odluke Sejdić i Finci, najveći problem BiH.
Nekadašnji privredni giganti poput „Energoinvesta“, „Unisa“, „Jelšingrada“, „Incela“, „Famosa“, zvorničkog “Birča” i mnogih drugih ili su pred zatvaranjem ili u stečaju, a radnici na ulici.
Slično stanje je i u vazduhoplovnom zavodu “Kosmos” iz Banjaluke, čiji su radnici do juče bili u štrajku i tražli isplatu deset neisplaćenih plata, iako firma ima ugovorene poslove sa strancima. Jedan od radnika je i Mišo Vranješ koji u Kosmosu radi 30 godina: “Dosta sam šutio imam li pravo na život. Bio sam u ratu, imam porodicu, nemam od čega da živim. Firma mi je dužna 15 hiljada maraka. Samo obećavaju biće danas, biće sutra.”
Strah najveći neprijatelj radnika
Ovo je prvomajska stvarnost radnika u BiH, koji ovih dana umjesto konkretnih rješenja dobijaju, kako kažu, licemjerne prvomajske čestitke od nekih bh. zvaničnika u kojima im poručuju da bolji dani dolaze. Od, kako je mnogi zovu, kriminalne privatizacije koja je izvršena nakon rata, većina preduzeća je u stečaju i to se pokazalo kao odlično rješenje za bahate poslodavce koji su firme pokupovali za male pare, izvukli kapital, firmu gurnuli u stečaj, a radnike na ulicu.
Za predsjednicu Konfederacije Sindikata BiH Ranku Mišić strah je najveći neprijatelj radnika s obzirom da ne smiju da se suprostave poslodavcima: “Svi se boje za svoje radno mjesto, boje se da budu viđeni i da iskazuju svoje nezadovoljstvo jer se to može negativno odraziti na njihov položaj, odnosno najčešće se atakuje na one koji se bune.”
I to je zaista činjenica, slažu se ekonomisti jer od 550 hiljada građana, koliko ih je na zavodima za zapošljavanje u BiH, svaki od njih jedva čeka na neko radno mjesto, što je model koji poslodavci koriste da drže radnike u šaci. Ekonomista Aleksa Milojević rješenje vidi u promjeni kapitalističkog sistema, koji se neće uskoro desiti. “Ta ogromna nezaposlenost je osnov visoke ucijenjenosti tako da čak ni intelektualci ne smiju da izražavaju svoje mišljenje, nema više ni kritičke društvene misli”, kritikuje ovaj ekonomista.

 
Siva ekonomija
Da je ucijenjenost velika pokazuje i pokušaj štrajka nekoliko hiljada budžetskih korisnika u RS prije nekoliko mjeseci zbog smanjenja plata. Završio je prije nego što je počeo, a dio javnosti smatra da je razlog sprega sindikata i vlasti. Tomislav Vrhovac, prvi čovjek sindikata radnika u javnoj upravi, tvrdi da radnička klasa u BiH postoji, ali da se izrabljuje: “Ljudi rade na crno, prekovremeno, nije im plaćeno, …”
Radnika je sve manje, ali je zato penzionera sve više. Prvi put je broj penzionera premašio broj radnika i to za 400 u RS. To je proces koji je gotovo nemoguće ponovo okrenuti u korist radnika. Slično stanje je na nivou cijele države. Predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Ismet Bajramović kaže da je situacija po radnike u zemlji izuzetno teška te da nastoje da rješavaju njihove probleme na što bolji način: “Logika pokazuje, takva je situacija u BiH, izuzetno teška da ne kažem katastrofalna, da bi logično bilo da smo 365 dana na ulicama.”

Udri brigu na veselje

Za ulicu će se očigledno još sačekati u BiH jer svaki pokušaj bunta naiđe na gušenje, pogotovo ako se radi o budžetskim korisnicima, gdje vlast uredbama definiše minimum procesa rada mimo Zakona o štrajku. Ono što je zanimljivo je da i pored svega rečenog i pored porasta broja gladnih u BiH, izletišta širom zemlje danas će biti prepuna ljudi koji proslavljaju Prvi maj, kao u „dobra stara vremena“. Deutsche welle

Tagovi: bihnezaposleniprivredni gigantiradnici na ulicistecajtopzavod i sluzba za zaposljavanje