Protekcionizam sve veća pretnja

24.12.2008. / 6:30

LONDON,  Svjetska ekonomija suočila se sa najtežom recesijom u više decenija, a u tako pogoršanim okolnostima, sve je veća opasnost da će države pribeći protekcionizmu, ocijenio je britanski “Ekonomist”.
 Prvi put za više decenija, dva glavna pokretača globalne integracije – trgovina i tokovi kapitala – istovremeno idu unazad. Prema procjeni Svjetske banke, neto priliv privatnog kapitala u zemlje u ekonomskom usponu će u 2009. godini po svoj prilici dostići tek polovinu rekordne sume od bilion dolara iz 2007. godine, dok će se obim svjetske trgovine dogodine smanjiti, prvi put od 1982.
 Ova dvostruka promjena doneće bolna prilagođavanja, ocjenjuje britanski list. Zemlje kojima je izvoz bio glavni pokretač ekonomskog rasta, od Kine do Njemačke, naći će se u recesiji ako brzo ne podstaknu domaću tražnju.
 Bekstvo privatnog kapitala znači da će se zemlje u ekonomskom usponu koje imaju deficit tekućeg bilansa suočiti sa osekom raspoloživih finansijskih sredstava, kao i izvoznog prihoda.
 Na pragu Nove godine, svjetska ekonomija nudi malo razloga za optimizam. U uslovima pada kreditne aktivnosti i sunovrata cijena akcija i druge imovine, tražnja širom zemaljske kugle presušuje.
 Bogate zemlje se u cjelini suočavaju sa najoštrijom recesijom od Drugog svjetskog rata. Prošlonedjeljno svođenje kamate na federalne fondove u SAD u raspon od nule do  najviše četvrt procenta pokazuje koliko strahuju američki ekonomski stratezi, ukazuje britanski list i dodaje da se uslovi brzo pogoršavaju i u zemljama u ekonomskom usponu, koje se sada suočavaju sa urušavanjem izvoza i presušivanjem stranih finansijskih sredstava.
 Postoji rizik da se u ovim neugodnim okolnostima vlade okrenu “starom, ali lažnom prijatelju – protekcionizmu”, ukazuje “Ekonomist”, napominjući da su slobodna trgovina i integracija manje privlačne kada su zemlje “izložene patnji, a ne prosperitetu”. Vlade će biti na iskušenju da domaća radna mjesta i prihode podupiru nelojalnim mjerama kao što su izvozne subvencije, uvozne carine, kontra mjere odmazde i jeftinije valute.
 Kada se sve ovo uzme u obzir, teško je da pobornik slobodne trgovine ne brine. Da bi se izbjeglo dublje i trajnije zapadanje u protekcionizam, neophodno je političko liderstvo, naročito iz Amerike i Kine, ocjenjuje “Ekonomist”.
 List dodaje da bi završetak trgovinskih pregovora u okviru Doha runde pri Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (STO) takođe pomogao, a od pomoći bi, bilo Doha sporazuma ili ne, bila i veća transparentnost. Dobra nedavna ideja je da STO objavljuje sve nove barijere, bilo da su dozvoljene propisima STO, ili ne.
 Najbolje osiguranje od protekcionizma je, međutim, makroekonomski stimulans. Podsticanje domaće tražnje smanjilo bi iskušenje da se ona privlači iz inostranstva. Na tom planu najagresivnije nastupaju SAD, prošlonedjeljnim smanjenjem kamata, dok zemlje u ekonomskom usponu iz kojih kapital odlazi imaju malo prostora da stimulišu potrošnju.
 Pojedine zemlje kreditori (naročito Njemačka) okljevaju sa fiskalnim podsticajima, dok najveći svjetski dužnik (SAD) najsmjelije postupa, konstatuje britanski list i  zaključuje da bi mjere za veći podsticaj domaće tražnje u zemljama kreditorima, zajedno sa većom pomoći, preko Međunarodnog monetarnog fonda, ekonomijama u usponu olakšale prilagođavanje svjetske ekonomije i popravile izglede za slobodnu trgovinu.
 Tridesetih godina prošlog vijeka protekcionizam je cvjetao uveliko zbog neuspjeha makroekonomskih rješenja, a to ovog puta ne smije da se dogodi, ocjenjuje list, ali ipak dodaje da je privrženost političara otvorenom tržištu u mnogim zemljama “već više retorička nego stvarna”.
 U novembru su lideri Grupe 20 najrazvijenijih i ekonomski najperspektivnijih zemalja obećali da će izbjegavati nove trgovinske barijere u narednih godinu dana i naporno raditi na postizanju sporazuma, do kraja ove godine, o Doha rundi trgovinskih pregovora. Ubrzo su, međutim, dvije zemlje iz Grupe 20 – Rusija i Indija – povećale carine, prva na automobile, druga na čelik. A godina se primiče kraju bez izgleda da se u pogledu runde iz Dohe načini ikakav proboj.
 Kako ekonomije slabe, skepticizam prema otvorenom tržištu će svakako rasti. Među bogatim zemljama, ta opasnost je najveća u SAD, gde su se “gunđanja” čula mnogo prije nego što je recesija započela, ukazuje “Ekonomist” i dodaje da i zemlje u ekonomskom usponu, sada kada im izvoz posustaje, mogu da budu manje oduševljene slobodnom trgovinom.