Imamović: BiH očekuje „paklena“ jesen i masovni socijalni nemiri

08.05.2009. / 9:56

SARAJEVO, Predsjednik Asocijacije poslodavaca BiH i generalni direktor sarajevskog ASA Holdinga Nihad Imamović u intervju za Capital.ba procjenjuje da će ove godine doći do velikih socijalnih nemira i da BiH tek očekuje „paklena jesen“. Imamović kritikuje vlade na svim nivoima u BiH da nisu preuzeli nijednu konkretnu mjeru da ublaže posljedice krize, te ističe da samo Federaciji BiH trenutno nedostaje više od 300 miliona KM.

„Mislim da će negdje krajem oktobra biti izuzetno kritično. Jesen će biti paklena. Biće socijalnih nemira, sindikat će biti vrlo agresivan, objektivno poslodavci imaju malo prostora, a država olako prima sva upozorenja od radnika, sindikata i poslodavaca i mislim da oni nisu svjesni situcije u kojoj se nalaze“.

CAPITAL: Postoji li mogućnost političke zloupotrebe socijalnih buntova?
IMAMOVIĆ: Mislim da već postoje takve tendencije. Ne mogu govoriti o RS, ali u Federaciji je to očito, pogotovo u  ovo vrijeme, idu parlamentarni izbori. Biće puno malverzacija i zloupotrebe ugroženih socijalnih kategorija za dobijanje političkih poene.

 CAPITAL: Jeste li zagovornik da se sada u krizi rasprodaje državni kapital?
IMAMOVIĆ: Objektivno država nema para i političari ne vide izlaz kako da ih nađu. Cijena državnog kapitala je sada veoma niska. Prije 2-3 godine napravljen u RS je dobar potez prodajom Telekoma,  što nije slučaj u Federaciji. U FBiH se procjenjivalo da za BHTelekom može dobiti 1,3 do 1,5 milijardi evra. Mislim da se paket akcija od 51 odsto BHTelekoma sada može prodati za najviše 700 do 800 miliona evra. To je ogroman pad. Smatram da nije u redu da država proda 100 odsto vlasništva u kompanijama. Primjer je mađarski MOL, gdje je država zadržala zlatnu dionici koja omogućava vladi da utiče na strategiju firme.

 
CAPITAL: Da li će ekonomska kriza i sve veće poresko opterećenje podstaći bujanje sive ekonomije u BiH?

        IMAMOVIĆ: Posljedice svjetske krize se bez obzira koliko pričali da nas neće zahvatiti, veoma osjećaju posebno u oblasti firmi koje rade za izvoz i u oblasti građevinarstva. U auto-industriji takođe, jer znamo da je svjetska kriza prvo zahvatila ovu granu. Možda prva dva mjeseca nismo osjetili toliko, međutim mart i april su pokazali da smo stvarno u jednoj dubokoj krizi. Problem je što vlast i entiteske i državna vrlo malo radi na tome jer oni ne osjećaju nikakve posljedice. Mi u FBiH smo u oktobru mjesecu napravili jedan  prijedlog mjera od 47 tačaka, međutim apsolutno nijedna od njih nije još sprovedena mada su krajnji rokovi bili 1. januara. Mjere su bile u pravcu rasterećenja privrede, pomoć privredi i reforme. Od rata na ovamo u parlamentima entitetskim i drzavnim doneseni su zakoni pod pritiskom čuvanja stolice, tako da sve ono u parlamentu što je izglasano nije realno da se realizuju jer nema novca.

CAPITAL: Mnogo smatraju da su mjere vlada u BiH previše uopštene. Šta bi trebalo konkretno preduzeti da privrednici što prije osjete efekte?
IMAMOVIĆ: Jedan privrednik je predložio da na Ekonomsko-socijalnom savjetu pokrenemo inicijativu za produženje rokova plaćanja PDV-a na 30 dana. To bi znatno pomoglo privredi. Što se tiče povrata, ja mislim da Uprava za indirektno oporezivanje BiH to radi redovno, i onaj ko je ušao u kolotečinu ne osjeća posljedice, ali u svakom slučaju dobro bi bilo da se i ti rokovi smanje, i da povrat PDV-a bude što brži. Međutim, mene zabrinjava javna potrošnja. Nema smanjenja javne potrošnje i niko ne misli o tim stvarima i ogromnim troškovima administracije. U ovim trenucima, mi ne smijemo smanjivati potrošnju, već javnu potrošnju.

CAPITAL: Poslednjih dana podigla se velika medijska prašina oko visokih bankarskih kredita. Da li se banke ponašaju kao da su dio okruženja?
IMAMOVIĆ: Ja sam puno analizirao to što bankari rade. To su strane banke i oni rade po diktatu od svojih majki. Dobio sam podatak da su banke u prošloj godini imale 4 odsto avista kamata a sada su spale na jedan odsto. One tu razliku hoće da namire od korisnika kredita što nije realno, a krediti su prije svega potrebni firmama koje imaju namjeru da izvoze, međutim kamatu od 8,9 ili čak 10% ne mogu da podnesu.

CAPITAL: Koliko je čvrst argument bankara da je, i pored pada euribora, na međunarodnom tržištu, trenutno teško doći do novca?
IMAMOVIĆ: I u ovom trenutku ima puno kapitala, kriza je takva da se banke zapravo boje da ga plasiraju. Daju se ponude koje nisu realne, s druge strane banke traže garancije koje je nemoguće ispuniti.

CAPITAL:  Vlast tvrdi da nema mehanizama da utiče na bankare da smanje kamatu?
IMAMOVIĆ: Ja mislim da ima izlaza. Naši političari, pogotovo sa državnog nivoa nisu dovoljno angažovani da dobiju sredstva iz inostranstva gdje ima dosta jeftinog novca, prije svega mislim na političare iz Federacije BiH, koji pričaju da imamo prijatelje u Arapskim zemljama, a dole ima kapitala. To je kapital koji je u visini euribora, u ovom trenutku maksimalno 1+1 odsto. Uz tako obezbijeđenih oko 500 miliona maraka, u Federaciji BiH imamo i oko 500 miliona KM oročenih sredstava javnih preduzeća pod kamatom od 6,5 do 8 odsto. Ako bi ta sredstva bila oročena kod komercijalnih banaka od dva odsto i da oni imaju maržu od tri do četiri odsto, mi bi mogli dobiti kredite po šest odsto što bi bila jedna ogromna podrška privredi. Nisam za to da se daju krediti onima koji ne mogu vraćati, već privrednicima koji imaju sigurne dogovorene poslove. Jedina mjera koju je povučena na državnom nivou je mjera Centralne banke BiH za oslobađanja obaveznih rezervi, odnosno spuštanje limita sa 18 na 10 odsto.

CAPITAL: Ali mi to nismo osjetili?
IMAMOVIĆ: Mi to nismo osjetili. Banke su dobile svoj novac nazad a mi nismo osjetili, već su kamate rasle.

CAPITAL:  Svjedoci smo da su okolne zemlje, za razliku od BiH, preduzele pravu diplomatsku ofanzivu da dobiju svjež novac pod povoljnim uslovima od svjetskih finansijskih institucija.

IMAMOVIĆ: Otprilike prije tri mjeseca jedna delegacija Svjetske banke je bila u BiH, bili su kod nas u Asocijaciji poslodavaca i oni su rekli da su spremni sa da nam daju oko 70 miliona evra s vrlo niskom kamatom, međutim ta pomoć mora da ide preko države. Ovaj stend baj aranžman MMF-a koliko god bio dobar i neophodan, biće bolan. On će postaviti određene uslove, čak i izmjene zakonske regulative gdje će natjerati naše vlasti da smanje budžetska izdvajanja. Ja mogu reći da Federaciji BiH trenutno nedostaje 310 miliona maraka u budžetu, a naše godišnje obaveze prema kreditima su negdje oko 420 miliona KM. Ne znam za državni nivo, u svakom slučaju niko neće dati pare bez postavljanja uslova, a mislim da će uslovi koje MMF zagovara biti izuzetno teški. Mislim da je ranije o tome trebalo razmišljati i određene kategorije ljudi skidati sa budžeta.

CAPITAL: Koje posljedice krize osjetite u ASA Holdingu? Koliko ste otpustili radnika?
IMAMOVIĆ: Mi nismo otpuštali radnike. U proizvodnim pogonima imamo oko 10 odsto radnika na podređeno vrijeme, kojima nismo produžili ugovore. Otpuštanje radnika nam je zadnja solucija. Međutim, osjetili smo krizu u narudžbama. Imamo oko 20-25 manje narudžbi nego prošle godine, a prodaja u aprilu je bila manja za 40 odsto. Mi ove godine nemamo velikih kupaca za automobile, nema tendera i ako neko planira nabavljati velike flote to će čekati sredinu godine. Ipak, i pored krize mi smo kupili jednu fabriku u Austriji sa 4000 zaposlenih i jednu fabriku stakla u Francuskoj sa 350 zaposlenih, što pokazuje da mi ne razmišljamo kratkoročno.

CAPITAL: Prošle sedmice imali ste sastanak sa kolegama iz regije. Koji su zajednički problemi i šanse za saradnju?
IMAMOVIĆ: Imamo zajedničkih problema i ovaj sastanak je veoma značajan, prije svega što se povezujemo. Mi u BiH nismo ništa napravili ako gledamo šta je za privredu urađeno u Srbiji i Hrvatskoj. Dobili smo interesantnu ponudu od Udruženja poslodavaca Srbije da zajedno izvozimo prehrambenih artikle u zemlje bivšeg SSSR-a. Srbija ima bescarinski odnos sa tim zemljama, a BiH sa Srbijom. To je jedna velika šansa za poljoprivredu i stočarstvo BiH. Sada trebamo povezati izvozne firme iz Srbije i BiH.