Ekonomska kriza pogodila i vinogradarski sektor

27.07.2009. / 8:05

MADRID,  Svjetska ekonomska kriza pogađa sve, pa tako nije izostao ni vinogradarski sektor u Španiji, gdje sve više malih vinarija gleda kako da se poveže s većim “igračima” da bi izbjegle propast.
One koje mogu da se pohvale poznatim imenom i izvozom imaju kakve-takve šanse da pronađu kupca, a drugi teško da će preživjeti.
Španija ima više zemlje pod vinogradima nego bilo koja druga zemlja na svijetu. U toj zemlji oko milion porodica zavisi od vinogradarstva. Poznata po dobrim sortama crnog vina, sjeveroistična provincija La Rioha preuzela je prošle godine primat najvećeg izvoznika vina od Francuske i sada zaostaje jedino za Italijom.
Španija ima prestižne vinograde i naročito je poznata po sortama od kojih se pravi crno vino, poput onih u regionu Toro, gdje se boca vina prodaje i za nekoliko stotina evra. Više od 85 odsto španskih vinarija su, međutim, male koje upošljavaju manje od 10 ljudi i zavise od direktne prodaje vina. Njihovi prihodi zavise od tražnje, koja je sve manja, otplate kredita, jer su skoro sve prezadužene, i subvencija, koje su od prošlog avgusta smanjene zbog pretjerane proizvodnje vina.
Zvanična cijena litra vina na veliko u februaru je iznosila 0,37 evra, a proizvođači ističu da je ona posljednjih nedjelja prepolovljena u odnosu na prošlu godinu. Tražnja za vinom na veliko inostranih kupaca je gotovo prepolovljena i u januaru i februaru porudžbine su pale na 40 odsto iz istog perioda prethodne godine. Izvoz u Italiju i Rusiju, koje su najveći kupci španskog vina, pao je za 70 odsto.
Pad tražnje znači da cijene vina svakodnevno padaju, a veliku konkurenciju predstavlja i vino iz zemalja poput Južne Afrike, koja ima agresivan marketinški pristup.
“Kada ubijedite kupca da pije špansko vino umjesto australijskog, francuskog ili italijanskog, sve zavisi od etikete kojom se promoviše osobenost vina”, istakao je Pančo Kampo, osnivač Vinske akademije Španije i prvi Španac nosilac prestižne titule majstora, koju dodjeljuje Institut majstora vina.
Prodaja vina u španskim restoranima i barovima je opala jer ljudi u sve većem broju ostaju kod kuće. Oni koji ipak ne žele da se odreknu odlaska u restoran biraju jeftinije vino.
Feliks Solis, predsjednik desete po veličini kompanije za proizvodnju vina, pokušava da snizi troškove od štampanja etikete do distribucije. Njegova kompanija, koja je počela biznis sedamdesetih godina prodajom vina španskim imigrantima u Njemačkoj, sada je razgranata od Tokija do Njujorka. Solis sam proizvede samo pet odsto vina, dok ostatak otkupljuje od 4.000 malih vinarija. On prodaje vina albali od Češke do Australije, a najbolje prodavano vino mu je vino sorte tempraniljo, čija boca košta oko dva evra. Solis ističe da proizvođači ne mogu više da spuste cijene jer već prodaju ispod cijene i uzgajaju sve manje čokota.
Mali proizvođač vina Delikado kaže da će se efekti niskih cijena tek odraziti poslije naredne berbe.
“Proizvođači već osjećaju posljedice ove godine. Problem će nastati kada vinarije ne budu mogle da ih isplate ove godine. Ako se situacija ne poboljša do oktobra, ne znam šta će se dogoditi”, kaže on i, ipak, predviđa da vinare očekuje katastrofalna situacija.