Državne takse „jedu“ zarade

11.04.2011. / 9:02

BEOGRAD, Naknada za unapređenje životne sredine, punjenje i kontrola protivpožarnih aparata, ekološka taksa, naknada za stavljanje ambalaže u promet, naknada za fond za vanredne situacije. Kompletan spisak samo u prošloj godini uvedenih novih obaveza privrede sadrži još 12 različitih stavki. Kada im se pridodaju stare, prosječno preduzeće u Srbiji izmiruje najmanje dvije trećine od ukupno 65 nameta i poreza.
Srbija se, s druge strane, među stranim investitorima promoviše kao zemlja sa najnižim porezom na dobit od svega 10 odsto. Kada se uračunuju svi „skriveni“ porezi, troškovi poslovanja su, međutim, daleko veći.
– Porez na kapitalnu dobit jeste atraktivan za investitore, ali je činjenica da Srbija loše stoji na svjetskim listama konkurentnosti po pitanju vremena koje privrednici troše kako bi izmirili sve poreske obaveze. Najčešće se ne dovodi u pitanje visina poreza, već njegova opravdanost zbog različitih taksi i komplikovane papirologije koju je potrebno priložiti da bi se ove obaveze ispunile – smatra Violeta Jovanović, izvršni direktor Nacionalne alijanse za lokalni ekonomski razvoj. – Prva mjera bi bila pojednostavljenje poreskih procedura, ujednačenost u postupanju poreskih organa i definisanje maksimalnog povećanja na godišnjem nivou za sve takse u nadležnosti opština. Privrednici su suočeni sa velikim razlikama u troškovima poslovanja na lokalu i novim parafiskalnim nametima koje definišu novi propisi, čime se opterećenje povećava.
Samo nove naknade za upis biocidnih, proizvoda za dezinfekciju, u registar mogle bi da ugroze opstanak većine domaćih malih proizvođača i uvoznika. Registracija svakog proizvoda, po novom cjenovniku, košta u prosjeku od 600.000 do 900.000 dinara. Firma koje ima 20 proizvoda samo za njihovo upisivanje u registar treba da da oko 12 miliona dinara, što je, upozoravaju poslodavci, šestomjesečni platni fond za zaposlene u malom preduzeću. Naknade su dio seta ekoloških zakona.
Poslodavci tvrde da su velika opterećnja glavni razlog malih plata u Srbiji.
– Prosječna plata u Srbiji se skoro izjednačila sa zaradom u Albaniji, a vlasnici preduzeća pored brojnih opterećenja, koja plaćaju državi i lokalnim samoupravama, ne mogu da isplate veće plate – kažu u Uniji poslodavaca. – Neefikasna i skupa država glavni je razlog što zaposleni u privredi imaju skoro 30 odsto manju prosječnu zaradu u odnosu na zaposlene u javnom sektoru. Samo u 2010. godini je uvedeno 17 novih opterećenja, a iznosi pojedinih, prije svega firmarine, su duplirani.
Na nedavnom sastanku ministra ekonomije Nebojše Ćirića sa predstavnicima Asocijacije malih i srednjih preduzeća, jedna od tema bile su takse i njihovi iznosi.
– Naš zahtjev je bio da se ne uvode novi nameti, da se njihov nivo zaustavi na posljednjem poskupljenju i da se ne povećavaju – kaže Žarko Milisavljević, predsjednik Asocijacije malih i srednjih preduzeća. – Firmarina predstavlja jednu od najvećih stavki među taksama, a one su prošle godine drastično poskupjele i prelile čašu. Mnoge zanatlije su zato morale da zatvore radnje. Rast nameta na lokalnom nivou je često bez ikakvog kriterijuma i to je poseban problem.
Među nedavno uspostavljenim troškovima privrede su naknada za izradu studije uticaja na strukturu tržišta, što je nova obaveza trgovinskih kompanija po Zakonu o trgovini. Zakon o zaštiti potrošača je uveo troškove označavanja robe i vođenje trgovačkih evidencija. Uvedena je obaveza plaćanja mjesečne naknade onima koji nisu ispunili odredbe Zakona o zapošljavanju invalida i zaposlili osobe sa invaliditetom.

Prednost u imovini
Preduzeća su u slučaju jednog poreza u prednosti u odnosu na građane. Riječ je o porezu na imovinu.
– Osnov za naplatu poreza na imovinu nije ujednačen čime su preduzeća favorizovana, jer plaćaju porez na osnovu knjigovodstvene vrijednosti, dok građani kao osnov za obračun imaju tržišnu vrijednost – napominje Violeta Jovanović. – Rezultat su brojni objekti na centralnim lokacijama u gradu koji su zarobljeni, jer su u posjedu firmi u stečaju. Vrijednost tih firmi je otpisana, iako je zemljište na kojem se nalaze dragocen resurs od kojeg bi zajednica mogla da ubire prihod.

Ministarstvo apeluje
U Ministarstvu ekonomije objašnjavaju da nemaju mehanizam da natjeraju lokalne samouprave da smanje iznose lokalnih taksa, ali da apeluju na njih da što manje opterećuju privredu.
– Što su manje takse, više će preduzeća raditi u njihovom mjestu – kažu u Ministarstvu ekonomije. – Problem, međutim, treba sistemski riješiti. Lokalnim samoupravama treba da ostane više novca od poreza i doprinosa na zarade. Znači da veći dio plate treba da ostane u mjestu gdje je ta plata i zarađena. Trenutno 70 odsto toga ide u centralnu kasu.  Novosti