Domaće mlijeko prave od uvozne surutke

02.06.2011. / 8:45

BANJALUKA, Juče, na Svjetski dan mlijeka, Bosna i Hercegovina je na razmeđu: izvozi, uglavnom u zemlje bivše SFRJ, mlijeko visokog kvaliteta, sa četiri odsto mliječne masti, a otud uvozi i prodaje svojim potrošačima prerađeno, iscjeđeno i gotovo obezvrijeđeno sa samo 0,02 odsto masnoća. Ono što još više zbunjuje ovdašnje poznavaoce proizvodnje mlijeka je što nadležni na ovaj nesklad gledaju ravnodušno, kao da njihova djeca ne piju te napitke u kojima se mlijeko može pronaći samo – u tragovima.Sudbinu BiH, naravno dijele i potrošači u Srpskoj, jer ni oni ne znaju ni kakvo, ni čije mlijeko piju. Mljekare nam priznaju da uvoze mlijeko iz drugih zemalja i mješaju ga sa domaćim, a na deklaraciji nigdje nije navedeno ni koje je klase to mlijeko u ambalaži. Tako recimo „Mlijekoprodukt“, preko firme „Betoven“ iz Pule, kupuje mlijeko, porijeklom iz Mađarske, sa udjelom mliječne masti od samo 0,02 odsto, a to pravdaju navodnim nedostatkom mlijeka na domaćem tržištu. S druge strane, proizvođači tvrde da se proizvodnja neće ni povećati, jer je otkupna cijena neisplativa. Međutim, upozoravaju da je prerada mlijeka vrlo unosan biznis u kojem profitiraju svi osim – seljaka. A onako usput, seljaci pitaju mljekare kako je moguće da bude nestašica tog nazovi mlijeka sa samo 0,02 procenta mliječne masti, kada to više liči na – surutku. Godišnja potrošnja mlijeka po glavi stanovnika u RS nije mala i ona je 72 litra. Preračunato u KM ispada da je tržišni kolač težak oko 150 miliona. Slobodanka Milošević, član Udruženja proizvođača mlijeka RS, kaže da je kvalitetno mlijeko jedino ono iz kravljeg vimena, a za ono što je u prodaji teško neko može da garantuje. Ni uvođenje klasa mlijeka za potrošače nije značilo ništa, a samo je poskupjelo proizvodnju poljoprivrednicima. – Ti standardi su skoro stroži nego u Evropi i mi smo preduzeli sve mjere da ostvarimo kvalitet, koji nam je uslov da dobijemo premiju. Vlada RS se odlučila na taj model kako uslovi za podsticaje ne bi zavisili od broja grla ili obima proizvodnje što bi mnoge eliminisalo iz trke za razvoj. Međutim, mljekare iz otkupnih stanica mlijeko odvoze u istim cisternama, tako da se klase izgube – kaže Miloševićeva. Ona dodaje da sav trud farmera i veća ulaganja padaju u vodu u preradi, jer na deklaraciji mlijeka koju kupujemo u marketima ne piše o kojoj se klasi radi. Ona napominje da je cijena mlijeka poražavajuća, jer za ekstra klasu iznosi svega 0,60 KM za litru. – Kako je moguće da litra svježeg mlijeka košta koliko i pola litre vode u bočicama? Proizvodnja se gasi, a uvozni i prehrambeni lobiji uzimaju svoje. Mljekare od nas kradu i otimaju, a na drugoj strani uzimaju izvozne podsticaje iz budžeta. Ako se sve institucije, od inspekcija do Vlade, ne uključe, spasa nam nema – kaže ona. Prema njenim riječima, da su mlijekare ozbiljne u namjeri da očuvaju domaću bazu sirovina, otkupnu cijenu bi dogovarali direktno sa farmerima, a ne sa trgovcima i otkupljivačima. – Vodu u mlijeko ne sipa proizvođač kojem je u interesu da proda što kvalitetnije, nego prerađivači – kaže ona. Zanimljivo je, takođe, da su svi prerađivači u BiH došli iz zemalja u kojima su obavezni da dio profita ulažu u primarnu proizvodnju, a kod nas ih na to niko i ne obavezuje. Nebojša Ristić, predstavnik „Salfordove grupacije“ „Denjub fuds“ za BiH, u okviru koje posluje i dubički “Mlijekoprodukt”, uvoznik onog neobičnog “mlijeka” sa 0,02 odsto mliječne masti, potvrđuje da nekada posežu za uvozom mlijeka. – To se dešava u situacijama kada treba da podmirimo veliki izvoz, a nema količina na domaćem tržištu. Osim toga, bolje je uvoziti već obrano mlijeko, koje ima manji procenat mliječnih masti od domaćeg, a koje nam pomaže da nadomjestimo neke stvari koje tehnologija obrade zahtjeva – kaže Ristić. Inače, “Mlijekoprodukt” ima oko 4.500 kooperanata, a dnevno u fabriku uđe oko 140.000 litara svježeg mlijeka. Ristić kaže da iz fabrike u prodaju izađe oko 150.000 litara prerađenog mlijeka. Napominje da bi sa domaćim farmerima ulazili u “smjelije” dogovore oko povećanja količina, ali kada ne bi bilo velikog uvoza gotovih mliječnih proizvoda. Predsjednik Udruženja poljoprivrednika RS Vladimir Usorac kaže da je bolje da prerađivači mješaju uvozno mlijeko manje masnoće nego da u masnije domaće sipaju vodu.

Inspektori tvrde da je  mlijeko pod kontrolom

Glavni republički veterinarski inspektor Ljiljana Gojić kaže da se mlijeko kontroliše od proizvodnje do prodaje, a inspektori koji posumnjaju u ispravnost uzmaju uzorke za laboratorijsku provjeru bez obzira na ispitivanja koja su rađena na osnovu ugovora proizvođača i laboratorije. Direktor Kancelarije za veterinarstvo BiH Drago Nedić uvjerava da i inspektori na granicama kontrolišu pošiljke i da se većina kontrola može uraditi u BiH. Međutim, analize na teške metale, ostatke zabranjenih supstanci ili veterinarskih lijekova rade se u Beogradu, Zagrebu i Mariboru. Analize plaća uvoznik. Blic