Od dinara nema ni za žvaku

16.01.2011. / 7:20

BEOGRAD, Šta sve možeš da kupiš za jedan dinar? Deset litara benzina ili da razgovaraš čitav sat mobilnim telefonom, dva kilograma banana u piljarnici na ćošku, hamburger i pomfrit ili čak deset sendviča. A može i kafa za ponijeti u čuvenom lancu kafeterija. Račun za svaku od ovih kupovina bio bi svega jedan, ali ne srpski, već – kuvajtski dinar.
Sa najjačom valutom na svijetu naš novac, nažalost, dijeli samo ime. Nije kovanica sa dvoglavim orlom takmac ni većini drugih moneta širom planete.
Probali smo, ipak, da otkrijemo da li jedan dinar Narodne banke Srbije u toj zemlji ima ikakvu „kupovnu moć“, i da li to što očigledno nema – barem psihološki – utiče na građane.
Sa dinarom u džepu, nažalost, ostaćete i gladni i žedni. Samo za jednu žvaku potrebno je dodati mu četvoricu „braće“. Na naše iznenađenje, postoje stvari koje koštaju samo dinar, ali je pitanje koliko čovek od njih ima koristi.
Najmanja kovanica može da odškrine vrata sreće. Ali, ne ako ga nađete na ulici, već samo uz dalja ulaganja. Loto listić košta svega dinar, ali kombinacija koja pretenduje da bude dobitna – 40 dinara.
Druga je priča u radnjama građevinskog materijala. Tamo se dinar, vjerovali ili ne, ponekad osjeća kao pravi gospodin! Niko ga ne gazi, ne zaboravlja, niti prepušta prodavcima.
– Za dinar nudimo jednu navrtku (malu), ili šraf „tridesetpeticu“ – kažu nam u jednoj ovakvoj prodavnici u Beogradu. – Podloška košta 0,71 dinar, a rigips vijak 0,60. Možete da pazarite i pop-nitnu, za okruglo jedan dinar.
Vjerovatno ga niko ne kupuje u toj količini, ali jedan dinarčić donijeće 100 grama cementa ili 150 grama kreča.
Dinar još ima neku vrijednost i kada odvrnete slavinu. Toliko košta tačno 22,2 litra vode beogradskog vodovoda. Ista cijena je i za dva kilograma komunalnog otpada smještena na neku od gradskih deponija.
Na prvi pogled dinar je dovoljan za novi mobilni telefon. Istina stvarna cijena se plaća mjesecima, pa i godinama, kasnije.
– Formalno jačina valute ne znači ništa, jer kada je država uvodi, ona sama bira reper po kome utvrđuje njenu vrijednost – objašnjava ekonomista Goran Nikolić. – S druge strane, faktički znači, jer valute uvijek kreću od velike vrijednosti, i ako su jake ostanu na toj vrijednosti, a u suprotnom slabe. Kada je u 19. vijeku formirana Monetarna unija, mi smo dinar vezali za francuski franak – jedan za jedan. Kasnije smo ga vezivali za dolar, pa za njemačku marku. Današnji dinar je uveden 2. januara 1994. godine. To je Avramov „super dinar“ koji je vezan za njemačku marku. On danas vrijedi pedesetak puta manje, znači svega oko dva odsto nekadašnje vrijednosti.
Stručna javnost u Srbiji podjeljena je oko eventualnog uvođenja evra. Nikolić smatra da evro ne može da se uvede, a hipotetički postoje dvije mogućnosti – fiksni kurs ili uvođenje valutnog odnosa.
– Ne kažem da će se to desiti, već da su to samo mogućnosti – dodaje Nikolić. – Jaka valuta ima jak psihološki uticaj. Kada je uvođen Avramov dinar, razmišljalo se da 100 dinara vrijedi jednu marku, ali se baš zbog tog psihološkog efekta izabrao odnos jedan dinar za jednu marku. Ali, jaka valuta ima i mane. To vidimo na primjeru Crne Gore. Uvođenjem evra cijene su zaokružene na evro, porasle su. To se desilo i u Njemačkoj sa uvođenjem evra, ali za njihov standard to nije veliko povećanje. Za Crnu Goru, pa i Srbiju, to bi bilo značajno poskupljenje.
Da je dinar „potonuo“ pokazuje i činjenica da su njegovi dijelovi, pare, povučeni iz upotrebe. Susjedna kuna i dalje se drži, pa i lipe važe za potkusurivanje.
Jedna kuna je dovoljna za „dabl gam“ žvaku, a stara dobra „čunga lunga“ (sa sličicom) košta 69 lipa. Na akcijskoj ponudi hiper marketa kuna je dovoljna i za 150 grama druge kategorije banana i isto toliko grejpfruta istog kvaliteta. Uoči Nove godine, dječji „vještičji šešir“ koštao je ravno kunu.
Evropljani možda kukaju i slute slom, ali evropska valuta ima i te kakvu kupovnu moć. Pred Nijemcima je nevjerovatno raznovrstan i dugačak spisak namirnica i proizvoda koji mogu da se pazare za jedan evro.
Toliko košta četiri kilograma pšeničnog brašna, kilogram šećera, kilogram hljeba, 4,5 litara soka ili koka-kole. Za evro se kupuje kilogram mandarina, ili jabuka, ili dva kilograma krompira. To je dovoljno za četkicu za zube ili češalj, upaljač ili džepni nož.
I oni dinar za trku imaju
Dinaru nije samo kuvajtska valuta imenjak. Isto se zove i moneta u Libiji, Iraku, Tunisu, Bahreinu, Jordanu… A posljednje dvije zauzimaju visoka mjesta na tabeli najjačih valuta na svijetu. Tako će jedan bahreinski dinar platiti pristojnu večeru u dobrom restoranu u ovoj zalivskoj zemlji. U Tripoliju za dinar autobus vozi do predgrađa. Dovoljan je za pet litara benzina, deset litara flaširane vode ili dvije vekne hljeba. Toliko košta četiri kilograma soli ili nepun litar mlijeka, pa i 250 grama piletine.

Radnje “Sve za …“
Radnje tipa „sve za …“ rade u skoro svakoj zemlji. U Kanadi i Australiji se zovu „dolar radnje“, a u Americi pod istim nadimkom posluje nekoliko lanaca – najpoznatiji se zove „99 centi“. U Španiji su još prije nekoliko decenija otvorene radnje „sve za 100“ (pezeta). Kada je ta zemlja uvela evro, prodavnice su zadržale svoje ime, ali u njima sada sve košta od 0,6 do jednog evra.

Padala je i funta
Praćenjem odnosa vrijednosti funte i dolara možemo istorijski da posmatramo i odnose ekonomija Britanije i Amerike.
– Jedna britanska funta je 1870. vrijedila 4,6 američkih dolara – objašnjava Goran Nikolić. – Između dva rata Amerika obara dolar, i jedna funta vrijedi pet dolara. Poslije Drugog svjetskog rata SAD izlaze kao najjača ekonomija i funta je pala na 2,8 dolara. Tokom šezdesetih godina prošlog vijeka spala je na 2,40, a 1989. je vrijedila 1,70 dolara. Funta je za posljednjih 90 godina tri puta izgubila vrijednost i danas je oko 1,5 dolara. Novosti