Nikšićka Željezara: Kraj za bolji početak

05.11.2011. / 8:20

NIKŠIĆ, Željezara je bankrotirala. Ta vijest je tužan epilog svih propalih privatizacija koje su se u nikšićkoj fabrici sprovodile od 2002. godine do danas.

Posljedice su katastrofalne, jer u firmi koja je nekada brojala 7.500 radnika, danas radi njih 700.
Sunovrat je počeo sa ruskom kompanijom “Rusmontstalj” koja je bila zakupila fabriku na pet godina, nastavljena takođe sa ruskom “Midlend”, da bi bila dokusurena holandskom “Montenegro spešetil stils”. Rusi su bježali iz Nikšića, ostavljajući ogromne dugove. I posljednji vlasnici su prije vremena spakovali kofere. Kao spasilac javljao se biznismen Miodrag Davidović, vlasnik kompanije “Neksan”. On je jednom čak založio i svoju imovinu kao garanciju bankama za obezbjeđenje kredita od 3,1 milion evra, kako bi osigurao redovnu isplatu zarada za radnike i kontinuiranu proizvodnju. I u tome uspio.
Ali, šta to vrijedi kada bi vrlo brzo poslije njegovog odlaska Željezara ponovo padala u agoniju.
– Ovo nije kraj Željezare – uvjerava Veselin Perišić, stečajni upravnik. – Treba je prodati u cjelosti, kao pravno lice. Fabrika je primamljiva za kupce, jer se proizvodnja održava od maja, sačuvana je stečajna masa, održavaju se postrojenja, a nekadašnjih 1500 radnika danas je upola manje, kojima se plate redovno isplaćuju.
Smatram da procjenjena vrijednost Željezare ne smije ići ispod one koja bi se dobila rezanjem fabrike u vidu starog željeza i zemljišta na kojem se nalazi. Dakle ne smije ići ispod 25 miliona evra.
Zahvaljujući “Neksanu”, proizvodnja u fabrici odvija se već pola godine.
– Uzdajući se u želju Miodraga Davidovića i trud da fabrika opstane, očekujemo nastavak saradnje. Sada nam predstoje pregovori, jer u ovoj situaciji ne bi bilo dobro da se proizvodnja obustavi.
– Samo lud čovjek može pomisliti da Željezara ne može da radi. Ovih šest mjeseci sam pokazao i onim najokorelijim pesimistima da je moguće reanimirati mrtvaca kojeg smo zatekli – kaže Miodrag Davidović. – Raspoložen sam da produžim ugovor i dam šansu pregovaračima iz izvršne vlasti da u tom vremenu nađu kvalitetnog kupca.
– Ovo je manje zlo od onog da je kojim slučajem MNSS ostao u Željezaru – kaže Janko Vučinić, predsjednik sindikata. – Odluka Privrednog suda je za nas logična, jer bivši gazda nije smio da se vrati u fabriku, kada je država finansirala odlazak oko 800 radnika, a “Neksan” pokrenuo proizvodnju. Svjesni smo da stečaj, i bankrot nisu srećno rješenje, ali mislimo da je najgore iza nas. Cilj nam je da se fabrika proda kao pravno lice i ovdje dođe prestižna kompanija koje će napraviti ekonomski održivo preduzeće.
U međuvremenu, kompanija “Neksan” zaključila je najveći ugovor u istoriji Željezare sa njemačkom grupom “Šolc” vrijedan 35 miliona evra. Švabe će đetićima isporučiti 30.000 tona starog željeza, a oni njima minimum 24.000 tona specijalnih čelika. Riječ je o renomiranoj kompaniji koja se bavi otkupom i obradom sekundarnih sirovina i u svom vlasništvu posjeduju kovačnicu, valjaonice i željezaru. Možda i oni zakucaju na vrata nikšićke fabrike kao kupci.

Isplatni redovi
Ako se Željezara proda, iz cijene koju uplati strateški partner namirivaće se povjerioci u isplatnim redovima onoliko koliko bude sredstava za taj posao. Sve što ne bude moglo da se namiri, dugovi će se “otpustiti” po sili zakona, i tog časa novi vlasnik startovaće sa nove pozicije bez dugova, ali uz obavezu da preuzme radnike sa svim njihovim pravima. I tada će se smatrati da je stečajni dužnik finansijski oporavljen, kaže stečajac Veselin Perišić. – Interesovanje za fabriku pokazali su Slovaci, kao i jedna indijska kompanija koja je najveći proizvođač čelika u toj zemlji. Novosti