Fani mej i Fredi mek na ivici bankrotstva

20.08.2008. / 8:10

VAŠINGTON, Vrijednost akcija dvije vodeće američke privatne korporacije za hipotekarne zajmove – Fani mej i Fedi mek – drastično se smanjila početkom ove sedmice i sada se, kako prenosi elektronsko izdanje lista “Biznis vikli”, postavlja pitanje mogu li one izbeći bankrostvo bez velikog priliva dopunskog kapitala.
 Akcije dvije hipotekarne organizacije – od kojih je prva osnovana još u periodu izlaska iz Velike privredne krize, u vrijeme kad je predsjednik SAD bio Franklin Delano Ruzvelt, a druga sedamdesetih godina minulog vjeka – pojeftinile su u ponedeljak za oko 17 i 14 odsto, u odnosu na kraj minule sedmice, što je odmah izazvalo nov talas sumnji u mogućnost njihovog opstanka.
 Fani mej i Fredi mek obuhvataju više od 30 odsto američkog hipotekarnog tržišta u vrijednosti od 12 biliona dolara i propast te dvije finansijske organizacije bi bila krajnje opasna za američko bankarstvo, ali i cio finansijski sistem.
 Svaka od od dvije ugrožene korporacije mora, ukoliko želi i dalje da  posluje, brzo privući dopunski svjež kapital u vrijednosti od 10 milijardi dolara, tvrde analitičari, čije mišljenje prenosi agencija Blumberg .
 Ministarstvo finansija SAD je u martu, imajući navedenu činjenicu u vidu, dalo podršku očuvanju finansijske stabilnosti obje kompanije, ali je od tog perioda Fani mej uspio da privuče kapitala u vrijednosti od 7,2 milijarde dolara, a Fredi mek osjetno nižu sumu.
 Tržišna kapitalizacija Fani mej je tada bila 28,3 milijarde dolara, a Fredi meka 16,4 milijarde, dok je taj pokazatelj sada u prvom slučaju niži za oko tri, a u drugom bezmalo pet puta, pa se postavlja pitanje, kako se navodi u tržišnim krugovima, ko će uopšte poželiti da uloži bilo kakav kapital u dvije propadajuće hipotekarne korporacije.
 Američki stručnjaci za poslovanje na hipotekarnom tržištu ocjenjuju da bi jedina “luka spasa” za Fani mej i Fredi meka mogla da bude odluka ministarstva finansija SAD o preuzimanju njihovih privilegovanih akcija.
 Ukoliko se taj scenario dogodi, to praktično znači da će ministarstvo finansija SAD otkupiti, sredstvima državnog budžeta, privilegovane hartije Fani mej i Fredi meka, a nakon toga ih pretvoriti u obične akcije, što znači da će milionska armija privatnih vlasnika tih vrijednosnih papira praktično ostati bez dividendi.
 Navedenom operacijom stekli bi se uslovi, kako prenose američka glasila, da federalno ministarstvo finansija proda Fani mej i Fredi mek zainteresoanim privatnim investitorima.
 Cio navedeni postupak bi se mogao označiti i kao neke vrsta kvazinacionalizacije, pri čemu, međutim, američka vlada ne bi imala obavezu da iz državne kase garantuje dužničke obaveze Fani meja i Fredi meka.
 Postoji još jedan scenario kojim bi, u suštini, dvije posrnule hipotekarne korporacije bile pretvorene u posebne državne agencije, nalik na već postojeću Nacinalnu hipotekarsku asocijaciju ili Federalnu upravu za stambena pitanja.
 Prva od navedenih institucija garantuje isplatu dobiti vlasnicima hipotekarskih hartija od vrijednosti, na osnovu kredita osiguranih i garantovanih od strane drugih državnih agencija, a među njima i Uprave za stambena pitanja.
 Sudbina Fani mej i Fredi meka biće poznata u toku trećeg kvartala, izjavio je agenciji Blumberg Adžaj Radžađakša, rukovodilac analitičkog odeljenja za tržište dugova u kompaniji Berkliz kepital.
 Tržišni krugovi podsjećaju, osim toga, na prošlonedeljnu izjavu ministra finansija SAD Henrija Poslona, koji je rekao da vlada “ne planira rekapitalizaciju dvije ugrožene korporacije.”
 Nekadašnji predsjednik Uprave federalnih rezervi SAD Alan Grinspen se prošle sedmice takođe oglasio na tu temu, savjetom da Fani mej i Fredi meka prvo treba nacionalizovati, potom ih pretvoriti u pet do deset kompanija i na kraju ih podvrći aukcijskoj prodaji zainteresovanim privatnim investitorima.
 Zanimljiva je i opaska ruskog ekonomiste i veoma dobro znalca kretanja u američkoj privredi Leonida Valdmana, koji je za rusko elektronsko glasilo Polit.ru ocijenio da bi direktno bankrotstvo Fani mej i Fredi meka izazvalo “pravu katastrofu” u srednjim i malim američkim bankama i dovelo cjelu privredu SAD “u veoma tešku krizu, jer bi na kreditnom tržištu zavladao haos, a finansijski gubici bi se strahovito uvećali.”