Evropa sve siromašnija
23.07.2023. / 10:05
NJUJORK – Kupovna moć se praktično u svim evropskim zemljama smanjuje iz mjeseca u mjesec.
FOTO: Agencije
Decenijama su Evropljani iz generacije u generaciju ekonomski postajali sve bogatiji. Naši djedovi su imali više od naših pradjedova, a naši roditelji više od svojih roditelja. Iz godine u godinu stanovnici su postajali sve bogatiji, ali je toj srećnoj priči došao kraj, jer su u posljednjih godinu dana Evropljani postali sve siromašniji, prenosi Večernji list.
Američki “The Wall Street Journal” piše da se kupovna moć praktično u svim evropskim zemljama smanjuje iz mjeseca u mjesec. Francuzi jedu manje delikatesa, a uz to piju manje crnog vina, Španci štede na maslinovom ulju, Finci pale saune u vjetrovitim danima kada je struja jeftinija.
U Njemačkoj je potrošnja mesa i mlijeka pala na najniži nivo u posljednje tri decenije, a tržište organske hrane, koje je donedavno bilo u meteorskom usponu, sada je u jednakom meteorskom padu.
U Italiji se sazivaju krizni sastanci zbog cijena tjestenina koje su porasle duplo više od inflacije. U različitim zemljama ima na stotine sličnih primjera, a zbog pada potrošnje Evropa je početkom godine zapala u recesiju.
Sadašnje stanje u kome se Evropa nalazi nije se desilo preko noći. Njeno stanovništvo je sve starije, a pored toga, Evropljani preferiraju sve više slobodnog vremena i kraću radnu nedjelju, što je godinama usporavalo privredni rast i smanjilo produktivnost. Zatim je uslijedila već poznata pandemija kovid 19 i rat u Ukrajini, koji je rezultirao prekidom globalnih lanaca snabdijevanja i naglim porastom cijena energije i hrane.
Reakcije vlada širom kontinenta samo su pogoršale problem, jer su se, da bi sačuvali radna mjesta, vlastodršci uglavnom opredijelili za model subvencija koje su usmjerili prema poslodavcima, što je građane – potrošače – dovelo u nezavidan položaj kada su cijene u prodavnicama skočile. Za razliku od Evropljana, Amerikanci su imali višestruku korist od jeftine energije i paketa pomoći koje je njihova vlada usmjerila uglavnom prema građanima umjesto prema poslodavcima kako bi ih podstakla da troše.
Evropa inače ima moćnu izvoznu industriju, a u prošlosti su se stanovnici mogli osloniti na nju. Međutim, Kina, koja predstavlja ključno evropsko tržište, takođe je u ekonomskim problemima, koji se potom prelivaju na Evropu. Visoki troškovi energije i ogromna inflacija kakva nije viđena od 1970-ih smanjuju konkurentnost evropskih proizvođača na međunarodnim tržištima i narušavaju nekada harmonične radne odnose na kontinentu. Sa usporavanjem globalne trgovine, zavisnost Evrope od izvoza – koji čini oko 50% BDP-a Evrozone u poređenju sa 10% u Sjedinjenim Državama – postaje slabost.
Prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), potrošnja u 20 zemalja članica evrozone smanjena je za oko 1 odsto od kraja 2019. godine. S druge strane, u SAD je u istom periodu porasla za skoro 9%. Evropska unija sada čini oko 18% ukupne svjetske potrošnje, a SAD oko 28%. Prije petnaest godina, EU i SAD su činile oko četvrtine ukupne svjetske potrošnje.
Prilagođeno inflaciji i kupovnoj moći, plate su pale za otprilike 3% od 2019. u Njemačkoj, 3,5% u Italiji i Španiji i 6% u Grčkoj. S druge strane, realne plate u SAD su porasle za oko 6% u istom periodu. Prema podacima MMF-a, privreda Evrozone je u posljednjih 15 godina porasla za oko 6 odsto, a SAD čak 82 odsto.
Direktna posljedica ovoga je da je prosječna zemlja EU siromašnija od svih država u SAD osim Ajdaha i Misisipija. Ako se trenutni trend nastavi do 2035. godine, razlika između ekonomske proizvodnje po glavi stanovnika u SAD i EU biće velika kao i između Japana i Ekvadora.
S obzirom na sve veći trošak zaduživanja i potrebu evropskih vlada da povećaju vojnu potrošnju, ekonomisti očekuju povećanje poreza, što stvara dodatni pritisak na potrošače. A porezi u Evropi su već visoki u poređenju sa drugim bogatim zemljama na oko 40-45% BDP-a, u poređenju sa 27% u SAD. Američki radnici primaju skoro tri četvrtine svojih plata, dok francuski i njemački radnici zadržavaju samo polovinu onoga što zarađuju.
Tagovi: evropasiromastvo
Povezane vijesti
Komentari
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Kad se pročita da je u zadnjih petnest godina privreda SAD rasla 82% a europska samo 6% te da su u Europi za 3% realne plate pale a u SAD porasle za 6%. Pored tog još kad se uzme u obzir da europski radnik dobije na ruke polovinu bruto plaće a u SAD za 50% više u osnovu na europskog radnika. odnosno porezi su duplo veći u Europi od poreza u SAD u osnovu na bruto platu koja se isplaćuje radniku. kako u europi predviđaju povećane poreza lako se može predpostaviti da će svi sposobniji i pametbniji odseliti u SAD što će dodatno pogoršati stanje u Europi.
Samo zaboravljaš da u SADu brutalno skupo zdravstveno plaćaš od neto plate, kao i školovanje za djecu, što je u Evropi (zasad) još uvijek plaćeno iz budžeta, dakle od bruto plate
Možda je u dijelu Evrope zdravstveno plaćeno iz budžeta, ali zaboravljaš da se kod nas samo vodi da je zdravstveno plaćeno i da narod mora da se liječi privatno, zbog propasti i urušavanja navedenog sistema?!
Meni tu nešto ne štima što se tiče zdravstvenih usluga i školarina. Amerikanci su poduzetni i čudi me da ne riješe te probleme. I jednja osrednje velika zajednica je u mogućnosti da se dogovori da kolektivno riješe te probleme udružujući se. oni veoma dobro regulišu i rješavaju funkcionisanje i udruživanja na tržištu kapitala. Da im to stvara problem riješili bi oni to. Kod nas ti na neto plastu svakog mjeseca uzmu petinu plate za zdravstveno a ti ga uglavnom u mladosti ne koristiš. uzimaju ti petinu plate više od četiristo mjesesci a akumuliraju taj iznos. kad owstariš i trebaš te usdluge onda kažu da nemaš prava na supe lijekove….U SAD ti tu petinui plate uložiš u kvalitetne i sigurne akcije koje ti donose prinos od desetak posto na godišnjem nivou. Nakon četrdesetak godina se akumiliraju miloni dolara koji godišnje donose dividende više nego je potrebno da pokriješ troškove liječenja kompletne porodice a glavnica ostaje da je naslijedi porodica. tako se u SADu skoro svaka porodica koja je imalo pametna osigura za budućnost i finansijski i na mnoge druge načine. kod nas čitav život uplaćuješ u kojekakve fondove kao u bure bez dna i na kraju nikad nemaš ništa od tog. tamo su dali mogućnost i običnim ljudima da svojim dugogodišnjim radom stvore neku sigurnost i blagostanje sebi i svojoj porodici. oni koji se zajebavaju i neće da rade ili prokockaju imovinu do njih je a ne do države. Tamo država ti daje mogućnost i alat da ga koristiš. Kod nas te vara i zabranjuje da koristiš alat da ne možeš ostvariti neku sigurnost.
Kad kažeš da IM stvara problem riješili bi, pa bogatima ne stvara problem a samo se bogati pitaju… Nisu oni nama džaba postavili Milorada, slično to kod njih funkcioniše, samo je bilo u rukavicama do dolaska “Joe Biden-a” na vlast, sad je provalilo na vidjelo
Nije to sine bas tako kao sto ti mislis.. Ameriku vode korporacije, a jelte korporacijama je najbitniji profit, zato im je stanje kakvo i jeste sto se tice zdravstva i jos dugo vremena se nece promjeniti. A to za milione i milione ustedjevine nije bas kao sto ti mislis, pa 70% ljudi koji su imali koliko toliko osiguranu penziju sad mogu samo da ga duvaju i da se vrate na poslove. Kolege sa posla koji su vise nego bili spremni za penziju 2020te godine, umjesto da daju otkaz sad rade vise nego ikada jer se sva ta ustedjevina otopila, tako da penzija u Americi ne dolazi u obzir.. Drugo bi bilo da prodaju kuce, i da uzmu sve sto imaju pa se presele u Belize, Venecuelu, Porto Riko, BIH ili neku osamnestu drzavu treceg svijeta.
Problemi zdravstvenog osiguranja i školovanja u SAD se ne mogu tako lako riješiti jer je to zablokirana teme između Republikanaca i Demokrata. Ko go želi to da riješi (kao na npr. Sanders na prošlim izborima) biva proglašen socijalistom i komunistom iako predlaže riješenja koja postoje u Z:Evropi.
Neki ljudi u SAD i ulažu u dugoročne obveznice, ali to je je velika manjina (viša srednja klasa). Ostatak krpi s kraja na kraj, uzima duple hipoteke da plate liječenje ili školovanje na boljim fakultetima. Plus što rade više poslova.
Američki san nije ono što je nekad bio. Prvo ih je uništila kriza 2008.-e, a zatim dotukla Korona. Ratu Ukrajini je samo kap koja je prevršila čašu.
Amerika više ne živi od sopstvene proizvodnje već od stranih investicija pošto je dolar pouzdana valuta. Ako to prestane (a dedolarizacija je u toku) oni su “prnuli u šišu”. Sad su se sjetili da ulažu u proizvodnju poluprovodnika i metalsku industriju koje su bile skoro umrle.
Ta mrska evropa, gdje obican radnik ide na ljetovanje u Grcku, Spaniju itd..