Svima korist od “Luke”

12.09.2010. / 8:50

BEOGRAD, Ivana Veselinović, predsjednica „Luke Beograd“: Pored izgradnje stanova, poslovih prostora, hotela i sportskih centara, gradi se i najveći park.
Sada, kada imamo i treću presudu u svoju korist, ne vidim šta bi „Luka Beograd“ o sebi ili o svom pravu mogla više da kaže od onoga što je konstatovano sudskom presudom. Zakon je na našoj strani. Međutim, neki naši protivnici i dalje smatraju da su iznad zakona. Isti ljudi i dalje recikliraju iste optužbe.
Ovako Ivana Veselinović, predsjednica „Luke“, komentariše, kako kaže, paradoks što rješenje Višeg suda po kojem su oni jedini nosilac prava na spornih 100 hektara nizvodno od Pančevačkog mosta, umjesto da stavi tačku na spor koji se vodi već sedam godina, ponovo otvara stare priče.

* Nakon presude, iz vaše kompanije je stigla poruka da su i Grad i „Luka“ na dobitku? Kako je to moguće, ako je Grad izgubio pravo raspolaganja nad 100 hektara zemljišta?
– Moguće je. Za nas je dobitak evidentan, dok Grad dobija mogućnost da naplati naknadu od konverzije i potpuno mu je svjejedno od koga – od nas ili nekog drugog. Pored toga, Grad dobija mogućnost i da ubrzano razvija ovaj dio, koji je najzagađenije područje Beograda. Na njemu se trenutno nalaze deponije, proizvodnja hazardnih materija, 180 kamiona prođe u jednom satu, transportuju se opasne materije, a zagađenost vazduha je najveća u gradu – četiri puta veća od dozvoljene. Naš projekat, pored izgradnje stanova, poslovih prostora, hotela i sportskih centara, predviđa i najveći park u Beogradu na 15 hektara, gradsku plažu…

* Odluku drugostepenog suda predstavili ste kao konačnu. Ipak, gradski pravobranilac Strahinja Sekulić najavio je nastavak pravne bitke pred Vrhovnim kasacionim sudom?
– Ako se pročita obrazloženje presude i laiku će biti jasno da gradsko pravobranilaštvo nema u ovom sporu nikakve šanse. Revizija na Kasacionom sudu ne odlaže izvršenje odluke Višeg suda i zemljište će biti uknjiženo na „Luku“.

* Pravobranilac smatra da je za njega ovaj spor na početku, iako se vodi već sedam godina?
– Izgleda da on raspolaže neograničenim vremenom i novcem, i da niko u gradu ne postavlja pitanja koliko sve to košta, iako se plaća parama iz gradske kase. Očigledno da u Srbiji nije loše biti neuspješan. Neprihvatljivo je biti uspješan, pa makar iza toga stajale i tri sudske presude.

* Gradonačelnik Đilas svojevremeno je izjavio da će Grad poštovati odluku suda. Da li ste sada od njega zatražili objašnjenje zbog najava pravobranioca?
– Gradonačelnik jeste izjavio nešto u tom smislu i vjerujemo da će uskoro napraviti procjenu šta je u većem interesu Beograda – razvoj ove lokacije ili novi desetogodišnji spor. Malo je vjerovatno da pravobranilaštvo, nakon sedam godina i tri izgubljena spora, raspolaže boljom strategijom i argumentima od onih koje je već iskoristio. Uostalom, i on sam je izjavio da će, ako Grad izgubi i sljedeći spor protiv „Luke“, imati još novih ideja za nastavak. Srbija je uvučena u zamku populizma i vlast više nije sposobna da spaja nacionalne resurse, privatne i državne, i udruži ih u jedinstvenu strategiju. Svako radi svoje. „Grad kasarnu“ ne razvijaju investitori, domaći ili strani, kao što je uobičajeno, već država. Naša ekonomija polako dobija kvazikomunistički oblik gdje privatni interes dobija podršku samo ako je strani.

* Da li ste razgovarali sa gradonačelnikom poslije ove presude?
– Gradonačelniku Đilasu smo poslali dopis sa inicijativom da se održi sastanak na kome bi se razgovaralo o pripremi lokacije za izgradnju. Ovo je, svakako, ljepši projekat od „Grada Kasarne“.

* Da li je u slučaju „Luke“ sprovedena „burazerska privatizacija“, kako tvrdi Savjet za borbu protiv korupcije?
– Vjerovatno mislite na onu kojom su besplatno podjeljene akcije na 4.479 građana Srbije. U toj „burazerskoj privatizaciji“ iz 2000. nismo učestvovali. „Vorldfin“ je svoje akcije u „Luci“ stekao pet godine kasnije, tako što je platio tržišnu cijenu postojećim akcionarima i nijedan drugi investitor nije bio spreman da ponudi više. Ta cijena je bila visoka u momentu kupovine, a danas mi se čini da je astronomski visoka. „Luka“ nas je do danas koštala više od 100 miliona evra.

* Optužbe iznesene u krivičnoj prijavi koju je Savjet podnio tužilaštvu protiv 17 lica zbog zloupotreba položaja, zvuče prilično argumentovano?
– Te optužbe zvuče popularno u tabloidnom društvu u kakvom živimo danas u Srbiji. U stručnom smislu su potpuno neargumentovane. Prave argumente do danas su iznijeli u javnom obraćanju Akcijski fond Srbije, Agencija za privatizaciju i Komisija za hartije od vrijednosti. Oni se razumiju u tu vrstu stručne problematike za koju su i nadležni. Savjet nema među svojim članovima nikoga ko je za to stručan.

* Verica Barać tvrdi da ste preko ad hok napravljenje firme „Voldfrin“, bez konkurencije i za malo para, došli u posjed „Luke“ i vrijednog zemljišta?
– Još nisam čula da neko ko ima namjeru da kupi nešto na javnom nadmetanju poziva i svoju konkurenciju da učestvuje. Zašto, da bi platio više? To što se niko nije uključio u javno nadmetanje oko kupovine akcija „Luke“ znači samo da je cijena koju smo ponudili bila vrlo visoka. Samim tim to onda nije za malo para.

* Optužuju vas još i da je prodajom akcija države u „Luci“ po nižoj cijeni od tržišne, oštećena država, ali i mali akcionari, za minimum 20 miliona evra. Ako se uračuna i tržišna vrijednost zemljišta, riječ je o mnogo većem iznosu…
– Savjet bi trebalo da zna da naš zakon pojam tržišne cijene definiše onako kako to danas primjenjuju sve moderne zemlje. To je cijena koja se ostvari na slobodnom tržištu uz djelovanje konkurencije. Tržišna cijena nije cijena iz procjene. Cijena koju smo platili obuhvatala je, pored vrijednosti objekata, i pravo korišćenja ukupnog zemljišta, prije svega pravo na gradnju. Koliko vrijedi zemljište ispod naših objekata i ko bi to kupio… Ili, možda nismo kupili ni objekte?

* Po predsjednici Savjeta, posljednja presuda Višeg suda pravno je nemoguća, jer sud nije priznao ugovor iz 1975. po kome zemljište „Luke“ pripada Gradu?
– Da, pročitala sam da je predsjednica Savjeta optužila Viši sud da je korumpiran. Ne bih to da komentarišem.

* Kada ste kupovali „Luku“ da li ste znali za taj ugovor?
– Nismo znali. Ko je mogao da zna za ugovor koji nije stupio na snagu i još je iz 1975. To što se „povampirio“ poslije 30 godina, jer je neko htio nezakonito da raspolaže građevinskim zemljištem, kao u slučaju „Montmontaže“, ipak nismo mogli da dozvolimo. Sada imamo tri sudske presude u našu korist koje to potvrđuju.

* Koliko tačno danas vrijedi „Luka“? Da li su tačne procjene da je to oko dvije i po milijarde evra?
– Tako visoka cijena sve bi nas obradovala. Još kada bi došao neko da je ponudi. Ta procjena, nažalost, nije došla od stručnih lica, ni od investitora, već je senzacionalistički plasirana u medijima. U Srbiji nikada nije nešto prodato za dvije i po milijarde evra. U svijetu nikada neko zemljište nije postiglo tu cijenu. Srbija je cijeli nacionalni monopol NIS-a, zajedno sa objektima i naftnim postrojenjima, prodala za 400 miliona dolara. Ta besmislica je izazvala podsmjeh u stručnoj javnosti, ali su zbog nje političari ipak ustuknuli. U politici je važnije biti popularan nego uspješan.

U EU NEMA NACIONALIZACIJE

* Po Zakonu o lukama, lučka djelatnost i infrastruktura idu u ruke grada ili republike, a privatnik se svodi samo na operatera…
– Zakon o lukama je potreban Srbiji i podržavamo njegovo donošenje sve dok se oslanja na Saopštenje komisije o lukama EU. Nažalost, naš Zakon bavi se i pitanjem vlasništva nad lučkim zemljištem i infrastrukturom. Neistinito se tvrdi da nam Evropa preporučuje da to zemljište treba da bude u državnoj svojini. Da li je neko čuo da su tamo nacionalizovali lučko zemljište? Nije, jer nisu. Iako to vidimo kao još jedan revizionistički retroaktivan zakon, on na kraju može da nam odgovara. „Luka“ je svojim novcem izgradila obaloutvrde i lučki bazen od 11 hektara, puteve i željeznički kolosjek. Ako država hoće da izvrši eksproprijaciju po zakonu, treba da plati fer tržišnu nadoknadu.

* Budući da se očigledno nastavlja „sudska saga“, kakvi su vam dalji planovi oko „grada na vodi“?
– On se ne nalazi na zemljištu o kojem je vođen spor, pa nije bio ugrožen. Ono što nas stvarno ometa, pored ekonomske krize, jeste to što investitori očekuju da iza velikih projekata stane država. Ako dobijemo tu pažnju, i na međunarodnom tržištu investicija u nekretnine zajednički nastupimo, sigurno ćemo biti uspješni.

* Jeste li podnijeli zahtjev za konverziju prava korišćenja u pravo svojine nad zemljištem i koliko ćete morati da platite?
– Trenutno smo u fazi objedinjavanja dokumentacije i uskoro ćemo podneti zahtjev. Cijenu će odrediti poreski organ. Očekujemo da je Vlada pažljivo razmotrila svoju politiku utvrđivanja cijene. Uskoro ćemo znati da li je ona investitorska ili restriktivna.

* Planirate li da izmjestite „Luku“ i gdje?
– „Luka Beograd“ živi isključivo od prihoda koji se ostvaruju od lučke djelatnosti i ne planiramo njeno izmještanje. Izgradnja nove luke nije u našoj nadležnosti i u tome nećemo učestvovati.

* Sve se češće čuju priče da mnogi biznismeni pokušavaju da rasprodaju svoja preduzeća i odu iz Srbije. Kako biste vi ocijenili poslovni ambijent sada u Srbiji? Da li i sami pomišljate da napustite zemlju?
– U Srbiji je lijepo živeti, ali je teško raditi. Ambijent koji je stvoren ne afirmiše uspješnost, već se od uspješnih očekuje da amortizuju gubitke neuspješnog dijela privrede i posebno javnih preduzeća. Pored svega, na privrednike je prebačen teret javne odgovornosti za sve loše što nam se dešava. Ubjeđena sam da to nema dugoročnu perspektivu. Trenutno ne razmišljam da napustim zemlju, ali sve teže nalazim argumente kojima ću svoje dijete ubijediti da ostane.  Novosti