Pročitajte: Savjete holandskog investitora vlastima Srpske
21.03.2014. / 15:57
BANJALUKA, Autoput Banjaluka-Doboj je neisplativ i projekat “ega”, poreska opterećenja su previsoka, a PDV neefikasan, ocijenio je otvoreno jedan strani investitor Republici Srpskoj. Holanđanin vlasnik firme za ekološku energiju „Eko Energija“ u Banjaluci napisao je na poslovnom portalu CAPITAL.ba jedan vrlo konstruktivan komentar sa dobrim sugestijama vlastima Republike Srpske šta je pogrešno i šta bi trebalo mijenjati. S obzirom da je komentar na engleskom jeziku, redakcija CAPITAL-a je odlučila da ga prevede i objavi kako bi veći broj posjetilaca moga da ga pročita.
Pismo objavljujemo bez izmjena.
„Poštovani gospodine Ivaniću,
Dozvolite mi da pišem na engleskom jeziku da bi izbjegao greške na srpskom. Ja sam Holanđanin, ali živim već sedam godina u Banjaluci. Branislav Borenović me dobro poznaje iz vremena kada je radio za IFOR-SFOR. Vlasnik sam firme Eko Energija d.o.o. u Banjaluci (zgrada Kosmosa) i radimo prilično dobro, kada uzmemo u obzir svjetsku krizu. Naš osnovni cilj su zemlje Balkana, ali zbog manjka mogućnosti za ulaganje trenutno većinu posla obavljamo u Italiji. Mi, moja supruga, naša djeca i ja gradimo kuću u Gornjim Priječanima, tako da smo blizu Vaše vikendice.
Radi lakšeg čitanja, zadržaću isti poredak, kao u članku i vjerujem da će biti lako za praćenje.
Podaci nistu tačni ili mjerenja Vlade
Nisam u toku kad je riječ o broju radne snage u RS, ali otprilike 17% ukupnog stanovništva je nemoguća brojka. Ne postoji nijedna zemlja, koja bi mogla da preživi ovaj broj duže od dvije godine, tako da nešto nije uredu u mjerenjima Vlade ili brojke nisu tačne zbog pogrešne informacije. Čak i kad dodamo zaposlene u administraciji ovim brojkama sa ukupno 24% opet nam fali oko 16-20% radne snage za državu, kako bi mogla da opstane. Zato je jedna od najvažnijih stvari dobiti jasne i čiste brojke. Uz život u Banjaluci tokom sedam godina i sopstvenu firmu od početka, jasno vidim da oko 60% preduzeća u RS zapošljava ljude, a da ih nisu prijavili kao zaposlene i ne plaćaju poreze i doprinose za te ljude. To zavisi od malih do velikih preduzeća, ali, uglavnom, skoro sva preduzeća to rade. Nekoliko je razloga: „pritisak“ poreza na plate/dohotke je previsok, u RS to iznosi oko 68%. Drugim riječima, moj radnik dobije 1.000 KM neto mjesečno i mene to košta 1.680 KM po radniku. U Holandiji to iznosi samo 30%, što znači da koristeći istu formulu isti radnik će da košta 1.300 KM.
Pritisak poreza previsok
Razumijem da su standardi različiti u Zapadnoj Evropi, ali ipak je pritisak poreza i doprinosa u RS previsok u poređenju sa drugim zemljama. To mora biti riješeno. (Kasnije ću da objasnim kako). Što se tiče administrativnog dijela vlasti, uz veliku administraciju ti zaposlenici su „garantovani“ glasovi za političare, koji su na vlasti. U slučaju RS, to znači da oko 20-25% glasača su garantovani održavanjem velike administracije. Velika administracija je kontraproduktivna za preduzeća i biznise zbog povećanja zakona, pravilnika i uticaja vlasti na primarne zadatke preduzeća i biznisa. „Stvaranje profita i proširenje poslovanja“. (Ovo ću takođe kasnije da objasnim).
Isti je princip i u preduzećima u državnom vlasništvu, gdje vidim prevelik broj službenika nasuprot malom broju radnika, koji se ustvari bave poslom. Taj prevelik broj službenika nastao je zbog prevelikog broja zakona i pravilnika i na poslovnom i na finansijsko-poreskom polju. Veliki problem za RS su i radnici na privremenom radu u inostranstvu. Ti ljudi plaćaju poreze drugim državama, ali koriste kapacitete RS itd. Moja procjena je da to košta RS najmanje 5-8% budžeta. Ono što vidim oko nas u npr. Banjaluci, ali vjerujem da je isto i u drugim gradovima, je veliki broj kućnih majstora, automehaničara i dr. koji rade direktno za klijente i skoro uopšte ne plaćaju poreze i doprinose, ali naplaćuju klijentima od 80 do 100 KM za dan rada. Otprilike 20 radnih dana mjesečno je prihod od otprilike 1.800 KM, bez plaćanja poreza i osiguranja. Moja procjena je da samo u Banjaluci ima oko 2.000 takvih ljudi/firmi.
Djelomično se ne slažem kad je riječ o autoputu Prnjavor-Doboj, naftnim bušotinama i energetskom sektoru.
Bačen novac na autoput koji je projekat „ega“
Nije loše graditi autoputeve, ali gradnja tako velikih infrastrukturalnih projekata mora da ima cilj. Autoput sam po sebi nikada ne može da bude sam cilj, jer, u tom slučaju, uzalud potrošen novac. Dakle, ili je autoput apsolutno neophodan, jer drugi putevi ne mogu da prihvate saobraćaj zbog velikog broja automobila i kamiona ili je autoput neophodna investicija zbog poboljšanja regionalne privrede pružajući bolju infrastrukturu za već aktivne ili planirane industrije u području gdje je planiran autoput. U slučaju ovog autoputa nije riječ ni o prvoj ni o drugoj opciji. Postoji pritisak na saobraćaj na postojećem putu, ali nema znakova da će se povećati, jer nema većih industrija, koje bi koristile novi autoput, planiran u tom području. U osnovi, to znači da je cijeli ovaj projekat, bez razmišljanja o budućim investicijama u industriji, uzalud potrošen novac i izgleda više kao projekat „ega“ nego veoma dobar i proračunat plan.
Energetski sektor. Postoji stara izreka, koju često koristim: „Ono što prodaš više nemaš.“ To se dogodilo sa m:telom, sa Modričom i vidimo rezultate toga svakog dana u vijestima. Dakle, treba dobro razmisliti o prodaji strateških preduzeća i to treba da izgleda pouzdano za javnost. Ne vidim problem u liberalizaciji energetskog sektora, odnosno, drugim riječima, otvoriti proizvodnu stranu i dozvoliti i drugima osim Elektrokrajine, EPHZHB ili EPBiH da proizvode električnu energiju i za domaćinstva i za industriju. To bi poboljšalo investicije u tom sektoru, pouzdanost energetske mreže i nivo zaposlenosti. Ipak, ima jedan problem: trenutno elektroprivrede proizvode po veoma niskoj cijeni i to ih stalno održava „neprofitabilnim“. Veoma je teško potegnuti tu temu, ali realno sagledan prosjek prodajne cijene standardne električne energije (bez poreza, PDV-a itd.) treba da bude oko 8-8,5 evrocenti po kWh. Za obnovljive izvore, poput vjetra, treba da bude povećana na 9,5-10 evrocenti da bi privukla investicije u taj sektor. Dugoročno, kada sve saberemo (amotrizaciju, održavanje, obnovu, nove proizvodne jedinice, održavanje dalekovoda, izgradnju novih dalekovoda, povećanje broja trafoa itd.) ispod te cijene nemoguće je imati zdrav sektor proizvidnje energije. Iluzija je odavno nestala da hidrocentrala poput Bočca može da proizvede struju po cijeni 3 evrocenta za kWh. Norveška je dobar primjer za to, gdje je cijena proizvodnje struje iz vode 9,5- 11,5 evrocenti.
Ne slažem se sa mišljenjem o termoelektrani u Ugljeviku. Nemojte me pogrešno shvatiti, ja sam za obnovljivu energiju i uopšte ne volim ugalj ili druge termoelektrane. Stvar je u tome da ne mogu da se složim sa izjavom o izvozu energije i da to nije održivo u finansijskom smislu. Svaki makroekonomista zna da je izvoz ključan za zemlju da poboljša svoju finansijsku situaciju. Nije važno šta izvozite. To mogu da budu usluge, poljoprivredni proizvodi, industrijski proizvodi, energija, voda, bilo šta, dok god se to čini na održiv način. Trenutno je izvoz u RS dio ukupnog uvoza, što znači da situacija nije održiva i da je daleko, daleko od finansijske održivosti za zemlju. To znači da treba maksimalno podržati svaku namjeru da se izvozi koliko god je moguće. Izvoz jednostavno znači da strani kapital dolazi u zemlju i da poboljšava finansijsku situaciju zemlje. Trenutno je situacija obrnuta, industriju i preduzeća, koja izvoze, kažnjava Privredna komora tako što moraju da plaćaju povećanu članarinu Privrednoj komori. To je čudno i nije uopšte zdravo za industriju u RS. To što je firma, koja proizvodi energiju, u privatnim rukama ne mijenja situaciju. Isto je kao i za svaku drugu firmu, koja proizvodi robu za izvoz. Izjava da RS nema nikakvu zaradu od toga, jer je PDV 0%, ne drži vodu. Sve direktno i indirektno uključene firme, servisi, dobavljači, rudarska industrija itd. plaćaju poreze i PDV tako da je stvarni uticaj veći od iskazanog i to sve treba uzeti u obzir. Firme plaćaju poreze na dobit i u slučaju da je taj profit plaćen kao dividenda porezi su dupli (10% odnosno 20%). S druge strane, PDV je manji dio poreza, kad gledamo firme. Za krajnje korisnike je drugačije, plaćeni PDV ide u punom iznosu od 17% vlastima. Veoma je jednostavno: firma kupi robu, plati PDV na nju, kupi mašine i pomoćna sredstva, plati na to PDV, zaposli radnike, plati poreze i doprinose za njih. Ispod ću pokušati da opišem fiktivnu situaciju. Da bi zadržali jednostavnost, koristićemo 1 KM kao početnu tačku: cijena koštanja proizvodnje proizvoda je 1 KM. Uz PDV to je 1,17 KM. Rad košta 0,10 KM (od toga su 68% porezi i doprinosi, koji su vraćaju RS), mašine koštaju 0,10 KM, osiguranje itd. košta 0,05 KM, što znači da proizvodnja proizvoda ukupno košta 1,42 KM. 15% profita je pristojna marža na proizvod tako da proizvod prodajemo za 1,63 KM plus PDV, koji iznosi 0,28 KM, 0,28-0,17= 0,10 KM, koji idu vlastima. To je tek 6% ukupne cijene. To znači da direktan uticaj PDV-a nije veliki, kao što je bilo očekivano i ne može da se takmiči sa porezom na dobit ili dividendu, kao što je prethodno opisano. PDV je dobar sistem u zemljama sa velikim unutrašnjim tržištem i niskom stopom uvoza. RS ima malo unutrašnje tržište, visoku stopu uvoza i nisku stopu izvoza, tako da je efekat PDV-a mnogo manji u poređenju sa zemljama Zapadne Evrope. Vlada RS bi trebalo da provjeri neto efekat PDV-a na privredu RS i vidjeti da li je taj sistem održiv ili su troškovi jednostavni preveliki da bi taj sistem i dalje funkcionisao.
Andrićgrad: slažem se u potpunosti.
Ne možete dobiti kredit ako niste prijetelj direktora banke
IRB i bankarski sistem. Slažem se sa Vama, ali RS ima mnogo veće probleme, ne samo IRB, već cijeli bankarski sistem u RS. Sistem i politika banaka je takva da je nemoguće za pravu ideju kompanije dobiti kredit ili pozajmicu, osim ako ste dobar prijatelj direktora banke. S druge strane, RS ima potpuno pogrešan sistem „garancija“ nad kojim Vlada RS niti ima kontrolu niti ga nadgleda. Lično sam vidio da je jedan žirant bio garant za više od 10 kredita, ukupno 75.000 KM, i da žirant nema mjesečna primanja u iznosu od 800 KM niti imovinu. RS treba pod hitno da uredi sistem registracije kredita i žiranata, koji bi bio nezavisan od banki i političkog uticaja. U Njemačkoj i Holandiji postoji Kancelarija za registraciju kredita. Ta kancelarija registruje sve kredite i pozajmice, uključujući i hipoteke fizičkih i pravnih lica. U slučaju da neko želi novi kredit ili da poveća trenutni, banka prvo mora da dobije zeleno svjetlo te Kancelarije. Kada imate kredit i želite drugi, onda prvi kredit mora da bude uključen u novi kredit, a ne možete ni da imate kredite kod nekoliko institucija. To je riješenje, gdje više nije moguće da fizička ili pravna lica lažu o svojim kreditima i, samim tim, rizik za banke bi bio mnogo manji i sa takvim sistemom više nema potrebe za žirantima. To je indirektni podsticaj za privredu, jer se smanjuje gubitak banaka za oko 30%. Bankarski sistem u RS je napravljen tako da normalna kompanija nema stvarnu priliku da dobije pozajmicu ili kreditnu liniju. Sve ide po sistemu nepotizma, gdje morate biti ili dobar prijatelj direktora banke ili moćnog političara. Moja je procjena da to ima najmanje 25% negativnog uticaja na privredu RS.
Riješenja
Fiskalizacija nije dovela do smanjenja „crnog“ tržišta u RS. Sva fizička/pravna lica, koja direktno uslužuju klijente uslugom (ne robom), i dalje mogu da izbjegnu sistem fiskalizacije. Zato Vlada RS mora da poveća kontrolu i inspekciju u tom sektoru. To će poboljšati prihod od poreza i doprinosa za najmanje 5%.
Povećati kazne za privredni kriminal
Kazne za privredni kriminal su trenutno preniske i treba ih značajno povećati da bi imali preventivu za rezultat. U Holandiji, na primjer, privredni kriminal se kažnjava strože nego ubistvo. Ubistvo neke osobe utiče na nekoliko ljudi. Privredni kriminal utiče na cijelu zemlju. Minimalna je kazna za utaju poreza u Holandiji. Iznos utajenog poreza, kazna u visini utajenog poreza plus kazna zatvora u trajanju najmanje godinu dana. Ovo djeluje veoma preventivno i povećalo bi prihode od poreza u RS, direktnog i indirektnog. Inspekcija „radnih mjesta“ treba značajno da se poveća. Poslodavac treba da u svakom datom trenutku obezbjedi poreskim inspektorima kompletnu listu zaposlenih i prijavljenih radnika. Trenutno, najmanje 20% radnika nisu prijavljeni i to košta Vladu značajnog iznosa poreza i doprinosa.
Građevinski karteli vladaju
Organizovani kriminal treba veoma oštro kažnjavati. U interesu je građana da dobiju najbolju moguću cijenu. Dobar primjer je građevinarstvo u Banjaluci, gdje je stvarni trošak izgradnje stanova 800-900 KM po kvadratnom metru, a prodajna cijena su daleko iznad 1.600 KM plus PDV. To znači, sa sigurnošću od 99%, da su građevinske firme postigle međusobni sporazum o cijenama. To je privredni kriminal i treba da bude kažnjen, kao što sam ranije opisao.
Pritisak poreza i doprinosa na plate treba da bude umanjen na ispod 50% ukupnog neto iznosa plate (trenutno je 68%). Postoji veoma dobro riješenje za to, koje bi pozitivno uticalo na privredu RS, direktno i indirektno. Povećanje najniže plate i sporazum sa sindikatima o povećanju plata na godišnjem nivou za najmanje porast inflacije. Ovo riješenje kratkoročno ne bi imalo uticaja na budžet i bilo bi pozitivno za budžet u srednjeročnom i dugoročnom pogledu. Uz to, ovo bi povećalo mjesečna primanja ljudi što znači da bi imali više novca da troše i to bi uticalo na prihod vlasti od PDV-a. Smanjenje pritiska na plate bi pozitivno uticalo i na zapošljavanje, što bi značilo manje troškova za socijalnu pomoć itd.
Smanjenje zakona i pravilnika za preduzeća smanjilo bi i administrativni pritisak, što bi povećalo volju firmi da se proširuju. Trenutno, bilo kakva inicijativa se gotovo odmah usporena ili zaustavljena nemogućim zakonima i pravilnicima Vlade i na lokalnom i na nivou RS. Dobar primjer su male hidrocentrale i/ili projekti vjetroenergije. Da bi napravila i pokrenula projekat, firma mora da napiše 36-38 zahtjeva raznim vladinim tijelima. U Holandiji i Njemačkoj za to trebaju tri zahtjeva, gdje Vlada sama vodi računa o informisanju svih relevantnih tijela. Za mnoge projekte u cijelom sektoru industrije komplikovana administrativna legislativa zahtijeva korištenje usluga savjetnika, koji ne snose nikakav rizik i samo povećavaju koštanje projekta. Smanjenje legislative bi poboljšalo volju firmi za ulaganja, a to bi imalo direktan uticaj na prihode Vlade. Uz to, smanjilo bi i potrebu za velikim brojem zaposlenika u javnoj službi, što bi značajno smanjilo troškove budžeta.
Uvesti vinjete
Svi ljudi na „privremenom radu“ i posjetioci RS koriste kapacitete poput puteva, autoputeva i javnih službi bez plaćanja naknada. Vrijedilo bi razmisliti o početku korištenja vinjeta kao u Austriji i Sloveniji. To bi dalo pozitivne rezultate za budžet i, uz razumnu cijenu, ne bi uticalo na saobraćaj prema RS. Uz pravu organizaciju, čak bi moglo da bude bez uticaja na budžet stanovnika RS. Jednostavno je izračunati troškove i prihode, jer znamo tačno koliko automobila dnevno putuje Republikom Srpskom.
Bankarski sistem i sistem pozajmica i kreditnih linija treba reorganizovati, kao što sam ranije opisao. To bi povećalo mogućnosti i smanjilo troškove i nevoljnost banaka. U svakom slučaju, svi glavni zaposlenici, uključujući predsjednike Upravnih odbora, treba da budu politički neutralni/nezavisni da bi izbjegli svaku mogućnost nepotizma i/ili prevare.
Izvoz i proizvodnja robe za izvoz treba da bude promovisana koliko god je moguće. Firme, koje izvoze robu i/ili usluge bilo koje vrste, treba da budu nagrađene, a ne kažnjene. Uz to, treba reorganizovati sistem carinske uprave kako bi administrativni teret za izvoz robe u druge zemlje bio smanjen. Privremeni uvoz robe je veoma komplikovan i skup proces, gdje samo upornost daje rezultate. Taj proces treba pojednostaviti. Carina i Poreska uprava ne trebaju da traže rezervaciju garancija na PDV za tu robu. Veoma je jednostavno, uvoznik treba da dokaže porijeklo robe u svakom trenutku, a u slučaju privremenog uvoza, ukoliko istekne rok, uvoznik će morati da plati PDV na robu. Kombinacija prethodno navedenog povećala bi privredu i zapošljavanje.
Zaključak:
Nije komplikovano kao što izgleda. Trenutno, dobre firme od povjerenja su žrtve administrativnog sistema, koji je napravljen za firme, koje se bave prevarama. Drugim riječima, baziran je na simptomima, ne na prevenciji. Riješenje za to su strože kazne (mnogo strože) za fizička i pravna lica, koja se bave prevarama, i manje administrativnih propisa i uticaja vlasti. Jedan važan uslov za to je da svi tužioci i sudije moraju da budu apsolutno besprijekornog ponašanja i ne mogu da budu povezani sa političkim partijama ili vladinim institucijama.
Politički:
Nisam član bilo koje političke partije, niti imam namjeru da postanem, ali privreda mora da vodi politiku, a ne kao sada, da politika vodi privredu. Vlada ima zadatak i odgovornost da obezbjedi mogućnost širenja privrede, a ne usporavanja. Uostalom, Vlada mora da postoji zbog ljudi, a ne ljudi zbog Vlade”, piše [email protected]
Ko je firma Eko energija
Banjalučka kompanija “Eko Energija” u široj javnosti je postala poznata kada je CAPITAL krajem novembra prošle godine objavio vijest da je remontovala i postavila više od 250 vjetroturbina u 50 država svijeta. Kompletnu vijest možete pročitati OVDE
Povezane vijesti
Komentari
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
@peer
Kazete slijedece:
“Drugim riječima, moj radnik dobije 1.000 KM neto mjesečno i mene to košta 1.680 KM po radniku. U Holandiji to iznosi samo 30%, što znači da koristeći istu formulu isti radnik će da košta 1.300 KM.”
Ovdje radnik koji dobije 1000 KM je dobio zaista netto iznos, i vise ne mora platiti doslovno nista.
U NL, radnik koji je dobio 1300 KM, tek treba da uzme olovku i popuni uplatnicu za svoje penziono, zdravstveno, porez na dohodak, i slicno. Njegovih 1300 KM “netto” je cista laz.
Ja vjerujem da je vama ovo jako dobro poznato, tako da nakon sto sam procitao ovaj citirani dio sam posumnjao u vase iskrene motive, te me nastavak vaseg pisma u dijelu koji se tice obnovljivih izvora energije nije iznenadio, jer je jasno da zelite sistem koji ce vam omoguciti vecu stopu profita na racun javne uprave i javnih preduzeca. Ali kako se vi bavite biznisom, to vam se ne moze zamjeriti.
Mimo toga, u velikom dijelu se slazem sa vama, mislim da ste narocito u pravu po pitanju banaka u RS koje su opasno izlozene pozajmicama prema povezanim licima.
Sto se tice autoputa Banja Luka – Doboj, njime se direktno kvalitetnom vezom povezuju 4 glavna industrijska bazena BiH: Banjalucki, Tuzlanski, Dobojsko-Zenicko-Sarajevski i preko njih Mostarsko-Neretvanski.
Ako to nije ekonomski opravdano, ja ne znam sta je?
Evo mojih nekoliko komentara na ovo pismo.
– Netačni podaci i mjerenja
Slažem se sa ovim. Takođe jako mnogo firmi, da ne kažem većina, ima dosta neprijavljenih radnika ili drže radnike na minimalcu a ostalo isplaćuju na kovertu. Radnike na crno drže čak i državne insitucije, poput RTRS ili Poreske uprave RS.
Pored toga od onih malo ljudi koji imaju posao, mnogi moraju da rade svake ili skoro svake subote, i radnim danima prekovremeno, za istu platu. To je maloumno i nedopustivo.
– Visoki porezi
Oko ovoga mogu samo djelimično da se složim.
Prvo, 680 km od 1680 nisu porezi već doprinosi, a porez tu čini manji dio. Osnovica za obračun procentualnog opterećenja nije neto već bruto plata. 680 km od 1680 je 41% i to spada u red srednjih opterećenja u odnosu na ostale evropske zemlje.
Ja radim u Austriji, i ovdje pored neto-bruto plate, imate još dodatno opterećenje za poslodavca koje se zove Arbeitgeberanteil i čiji ekvivalent (bar u visini nameta) ne postoji u RS.
Primjer: neto plata (godišjne) 31000e, bruto 49000e, ukupno sa dodatnim nametima 64000e. 33000 (doprinosi, porezi, nameti za preduzeće) od 64000 izunosi 52% i to je primjetno veće nego u RS.
Ono što bih ja radio sa porezima u RS je da se uvede progresivni poreski sistem, da se postavi gornja granica za obračun doprinosa, da se podigne neoporeziv dio dohotka, da se povećaju mogućnosti za odbitak od poreza (porodice sa djecom, vanredni troškovi, gradnja stana, sredstva za rad…) itd.
U AT na primjer porez na dohodak (dakle ne doprinos, već porez, doprinos se doadtno obračunava na to!) kreće se od 36-50%, zavisno od toga koliko neka osoba zarađuje. Što više zarađuješ, veći porez. U zaradu ne ulazi samo plata, već svi prihodi, uključujući npr iznajmljivanje stana, igre na sreću, prihode od kamata, autorski honorari itd itd.
Dalje što se tiče poreza na firme, oni su u RS niski i trebalo bi ih možda čak i povećati.
U Austriji korporativni porez iznosi 25%. Ako sam suvlasnik u doo, i firma ima npr 100km dobit, od toga plaćam 25 za porez državi. Od ostlaih 75km ako hoću sebi da isplatim, moram da platim opet ovaj gore porez na dohodak, koji ide od 36-50%. Ako je firma malo više zaradila može se desiti da mi od 100km dobiti firme u džep ode samo 37,5km pa vi vidite koliki su to porezi.
U RS bi mi u istom slučaju u džep otišlo možda 70-80km što je duplo više nego u AT.
Strane investitore neće privući primarno niski porezi, već ostali parametri koji su bitni za investicije.
OVdje bih imao još dosta da kažem ali nema toliko prostora. Mogu samo reći da puno grešite vi koji se pozivate na smanjivanje poreza i ulivate veliko povjerenje u strane investitore. Uputio bih vas na radove SLO ekonomiste Joževa Mencigera, kao i pisanja Nebojše Katića, Jovana Dušanića ili Dejana Mirovića. Kada pročitati tu literaturu onda se javite sa pitanjima.
– Fiskalizacija
Bio sam u BL u 4 hotela i nigdje nisam dobio račun. Kod zubarke sam bio par puta, ni ona mi nije dala račuin. Račune praktično daju još samo prodavnice, maloprodaja, i poneki zanatlija koji se boji da ga poreznici ne uhvate.
SLažem se da je ovo uzelo velikoh maha a glavni odgovorni za to su poreska uprava sa direktoricom koja nema veze sa životom i postavljena je tamo politički, kao i čitava vlada i skupština, jer kod njih ne postoji ni političke volje ni znanja da problem riješe.
– Autoput kao projekt ega.
U velikoj mjeri se i slažem da je projekt ega, ali oko toga da niej potreban, nisam baš siguran.
Mislim da je potrebno još informacija da bi se razumjela čitava dimenzija investicije. Tu se ne radi samo o pranju novca i namještanju posla SNSD firmama, već i o tome da se pokušava privremeno održavati privreda/građevina da ne propadne u potpunosti, da se razvijaju vještine za strana tržišta, kao i da se obezbjedi strateško pozicioniranje RS i Banjaluke. Ako svi ostali grade autoputeve koji vas zaobilaze, vi se pravite ludi i kulirate, jednog dana vas to sve može odvesti u potpunu marginalizaciju i nestanak.
Da napomenem, ne sviđa mi se sva ta bagra koja radi oko saobraćaja, ali ovaj projekat nisam siguran da li je potreban ili ne – treba više informaicija.
– Gastosi koji koriste kapacitete RS
Ovo je smiješno čuti. Srbija, a odmah uz nju BiH su zemlje koje imaju najveće relativne prilive od dijaspore. To su formalni prilivi evidentirani putem novčanih dotacija i prometa banaka. Pored njih dolaze i neevidentirani prilivi tj slanje novca u kešu i drugim dobrima. Da nije dijaspore i gastosa, stanje bi bilo mnogo mnogo crnje.
– Povećanje najniže plate
Ovo je dobra ideja, a sa drugim dijelovima kojis e odnose na smanjenje poreza se ne slažem. Plate su kod nas preniske pogotovo ove iz donejg segmenta. Paralelno sa povećanjem najniže plate treba sprovesti načine ograničavanja rada subotom i na crno. Ove ideje me podsjećaju na priču bivšeg ministra Radulovića iz Srbije. Na blogu Nebojše Katića bila je diskusija o ovim idejama i kako je ne bih prepričavao mogu vam samo reći da se porezi ne trebaju smanjivati, većč da se treba obratiti pažnja na njihovu raspodjelu.
Nama nisu problem porezi toliko koliko 1) neefikasna i lopovska administraciaj 2) korupcija na svakom koraku 3) neznanje koje vlada, i nepostojanje ili loše funkcionisanje stručnih institucija poput privredne komore, ekonomskih instituta, fakulteta i ostalih 4) i ovo veoma važno, niska produktivnost, neefikasna i neobrazovana radna snaga.
Mi ne bi trebali sa stranim zemljama da konkurišemo u smanjenju poreza, već u produktivnosti, efikasnosti/efektivnosti naše radne snage i institucija. Trenutno su oba parametra jako loša (sa izuzecima, naravno).
Napisao sam već dosta teksta. Nadam se da će ga neko pročitati i pokušati shvatiti. Zahvaljujem se Peeru na dobronamjernosti. Neke teze mu ne stoje i pokušao sam da ih osporim, ali svakako pisanje pisma i pokušaj da pomogne društvu koje samo sebi ne želi da pomogne su za svaku pohvalu.
Porezi i doprinosi su previsoki i oni destimulisu kako domaca lica tako i strane kompanije da ulazu u RS. Da se smanje na recimo 40-45 % i uvedu visoke kazne za neprijavljene radnike moguce da bi imali vece prihode u fondu PIO, jer je veliki broj neprijavljenih radnika i onih koji placaju doprinose radnicima sa fakultetskom diplomom na minimalac od 370 km. Ali sve to vlast i njena administracija znaju, njima je dobro, imaju po nekoliko radnih mijesta (mislim i na vlast i opoziciju) primaju po nekoliko hiljada maraka mjesecno i zauzeli su po 4-5 radnih mjesta. Kad bi funkcionisali po sistemu jedan covjek-jedno radno mjesto, uz smanjenje plata administraciji na recimo 800-1000 km a razliku njihovih sadasnjih plata i tih 800-1000 km dali proizvodjacima i izvoznicima za povecanje proizvodnje, i takodje kada bi kredite ulagali u proizvodnju i izgradnju fabrika i malih i srednjih preduzeca koje se bave proizvodnjom moglo bi se lijepo zivjeti od svog rada. Po mom misljenju trebali bi da ostavimo demokratiju i kapitalizam iza sebe i vratimo se komunizmu, ali komunizmu kao sistemu u kome nece biti branjeno da se ide u crkvu, da se protivi predsedniku, jer samo sa komunizmom se moze izvrsiti nacionalizacija nelegalno stecene imovine VELIKOG broja bogatasa u RS. Prije rata ljudi koji su radili u opstini su se zalili kako ljudi koji rade u Panafleksu u Bijeljini imaju vece plate od njih, a pogledajte danas sta se desilo, gdje su radnici Panafleksa, Save, Secerane, Zenita,Orla,Kurjaka,Mladosti,Save i sa druge strane radnike opstine,fonda pio,vodovoda,elektrobn,korumpirane doktore,carinike policajce poreske sluzbenike koji nista ne proizvode, tesko im je doci na posao , nasmijati se i reci dobar dan, izvolite, a za to primaju plate od 1200 km pa navise. pozdrav
Čovjek je napisao ono što većina nas zna, ali postoji nekoliko ključnih stvari:
1. koliko bi glasova izgubila ona vlast koja se odlučni za smanjenje prenatrpane administracije? Za sve nas to bi bio kratkoročno, veliki trošak, ali dugoročno ušteda za privredu, Budžet itd. ogromna. sa druge strane, problem je komplikovan, ti ljudi imaju velike plate ( gledano na plate u privredi i prosjek uopšte), tako da su im i razna dugovanja, vjerovatno velika, to bi kumulativno napravilo vece probleme, naravno, dovelo bi i do pada prihoda od PDV-a, jer bi se na taj način smanjila potrošnja činjenicom da je manje novca u opticaju i da bi to izazvalo strah i kod drugih, pa ih natjeralo da štede.
2. Ne postoji mogućnost, bar dok je ova opcija na vlasti, a i bez nje, do nekog generalnog pospremanja, da tužilaštva i sudovi počnu da rade svoj posao kako bi gospodin želio, tako da je o tome bespredmetno i govoriti.
3. nemamo autoputeve da bi uvodli vinjete, osim ako on ne misli da ove, ne znam kako bih nazvao, sabraćajnice, iskrpljene i nebezbjedne treba još dodatno naplaćivati.
4. Nepotizam je u svakoj pori društva, ne postoji ustanova ili preduzeće u RS, pa čak i kada je riječ o velikim preduzećima nastalim iz privatizacije starih giganata, pa sve do privatnih kompanija, koje praktikuju takav sistem, o nabavkama i drugim povezanim poslovima da ne govorimo. Navešću i poneki primjer: majka na zzrs, kćerka takodje, majka ili otac u Mittal-u, jedno od djece nasledjuje radno mjesto odlaskom roditelja u penziju, PURS, Gradska uprava, Elektrodistribucija itd. Ukoliko obrazovanje nije odgovarajuće, postoji veza u drugom javnom preduzeću ili ustanovi prema roditelju, pa se po principu “ti meni, a ja tebi” zamjenu pozicije djece u dva razliita organa npr: PURS-Uprava grada, Socijalno-PURS i sl.
5.Pitao bih gospodina, da li je u Holandiji PDV na osnovne namirnice 17%, a naročito bebi opremu i lijekove?
Hallo Dejan,
Tek sad vidim vas komentar od 2 aprilu. Izvinjavam za kasno reakcija!
1. Slazem se. Jeste veliki problem i to treba hrabost da se resave.
2. Neslazem se, taj opcija je vec na sto. Nazalost nemamo hrabost kod novinare itd da ide na put da traze gde tuzilastvo cuti itd…..
3. Da, nemamo jos autoputevi itd ali svaki vikend dolazi najmanje 50.000 auta ko koristi putevi itd…ja bi pravio resenje za to. Ljudi lijepo radi i zivi van i samo pravi korist kod kuce…nije to dobro.
4. Slazem se. Trebamo resavat da bude odrzivlja situacija u zemlje.
5. Problem u PDV u Holandija je jos gore nego ovdje: Na hrana platis 6%, na luksuz 21% (izv. ako pogresem cifre). Sad je problem da je pelen luksuz i kikiriki hrana…glupost totalno. Da nepricam oko toaletpapir…..
Dzaba covjek pisao,niko nece ovo citati.Iako za ovo mnogi znaju,bitni su glasovi na izborima