BANJALUKA – Ustavni sud Bosne i Hercegovine poništio je presudu Vrhovnog suda RS kojom su potvrđene presude nižih sudova, a kojima je odbijen zahtjev litvanske Ukio banke da im se prizna 155 miliona KM potraživanja od FG „Birač“ u stečaju, saznaje portal CAPITAL.
„Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz Ustava BiH i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se presuda Vrhovnog suda RS od 18. septembra 2018. godine“, navedeno je u odluci Ustavnog suda BiH koja je donesena danas, a koja je u posjedu CAPITAL-a.
Ustavni sud je naložio Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa pravom na pravično suđenje i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
U obrazloženju odluke Ustavni sud je naveo da je primjetno da tokom postupka nije bilo sporno da ugovori o kreditu i obaveze iz tih ugovora postoje, da potraživanje Ukio banke po osnovu tih ugovora postoji, ali je sporno da li „Birač“, kao založni dužnik, snosi odgovornost za nenaplaćena potraživanja banke.
„Ustavni sud u tom pravcu zapaža da je sudovima na uvid dostavio četiri ugovora o zalozima u kojima se kao založni dužnik pojavljuje tuženi. Shodno tome Ustavni sud obrazloženje redovnih sudova da apelant sa tuženim nije bio u obligaciono pravnim odnosima smatra proizvoljnim. Kako iz raspoloživih dokumenta proizlazi da je tuženi bio založni dužnik za obaveze trećih lica, a imajući u vidu da je založni dužnik u najopštijem smislu dužnik prema povjeriocu za svoju ili tuđu obavezu, koji je obavezan ispuniti dužnikovu obavezu prema povjeriocu ukoliko to glavni dužnik ne učini, sve ukazuje da postoji obaveza tuženog prema apelantu kao povjeriocu“, navodi se u obrazloženju odluke.
Dodaje se da iz raspoloživih dokumenata proizlazi da glavna obaveza, u smislu obaveza iz ugovora o kreditu, i dalje egzistira.
„Imajući u vidu da pravo zaloga nije ugašeno ili prestalo, jer nije prestala ni glavna obaveza, potraživanje iz ugovora o kreditu i dalje postoji, kao apelantovo pravo“, piše u odluci suda.
Ustavni sud navodi da je Vrhovni sud izašao izvan granica svojih ovlaštenja koja su mu data Zakonom o parničnom postupku.
„S obzirom na to da se iz odluka redovnih sudova, niti ostale dokumentacije, ne može zaključiti da je ijedan sud donio odluku kojom se utvrđuje nezakonitost navedenih ugovora, Vrhovni sud se proizvoljno upustio u ocjenu ugovora kvalifikujući ga nezakonitim, što nije u skladu sa zahtjevima u reviziji kao ni u tužbi ili žalbi, a u krajnjem slučaju ni u odgovorima tuženog na akte apelanta“, ističe se u odluci i dodaje da obrazloženja redovnih sudova, iako iscrpna, ne ispunjavaju uslove u segmentu mjerila relevantnosti.
Komentarišući odluku Ustavnog suda pravni zastupnik Ukio banke Aleksandar Sajić za CAPITAL kaže da su ovim praktično priznata potraživanja Ukio banke od FG „Birač“ u iznosu od 155 miliona KM te da Vrhovni sud treba da donese novu presudu u skladu sa uputstvom Ustavnog suda.
„Suština ove odluke je ono što smo mi uporno tvrdili, a to je da je potraživanje Ukio banke od FG „Birač“ potpuno osnovano i da niko nije dokazao da ono ne postoji. Sve odluke koje su donijeli sudovi u RS su rezultat proizvoljnosti i uticaja na nižestepene sudove koji je bio strašan“, kazao je on.
Litvanska Ukio banka u ovom sudskom postupku traži da sud utvrdi osnovanost njenih potraživanja od FG „Birač“ u stečaju, u iznosu od 155 miliona KM. Litvanska banka je u svom tužbenom zahtjevu insistirala na tome da bude razlučni povjerilac, što bi joj omogućilo odvojeno namirenje iz imovine kao stečajnog dužnika.
Prvostepena presuda u ovom sporu donesena je u aprilu 2017. godine i njome je odbijen tužbeni zahtjev Ukio banke, a tu presudu potvrdili su i Viši privredni sud i Vrhovni sud RS, nakon čega je Ukio banka podnijela apelaciju Ustavnom sudu BiH.
Potraživanja Ukio banke od Fabrike glinice „Birač“ u stečaju otkupila je fočanska firma „Pavgord“ koja je ranije blokirala račune „Alumine“ , firme kćerke FG „Birač“, pokušavajući da naplati ovo potraživanje.
CAPITAL: Marina Čigoja Ljubojević
10 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu info@capital.ba
Bio bi red da odmah vidimo stecajnog upravnika Lazu Djurdjevica, prof Vitu Popovica i predsjednika UO Alumine Milu Matica na konferenciji za stampu, KAO DO SADA, da fino objasne sta i kako se desilo? Otkud ovo pored onolikih hvalisanja o pravnim uspjesima??? Obavezno reci je li tacno da je profesoru Viti ZA OVO isplaceno 3,4 miliona KM na ime savjetovanja???
Ajmo Mjule Miticu, radnike u autobus pa pred Ustavni sud u Sarajevo. K'o do sada. Pa bar tebi nije problem skoknuti do sudije. Bilo kojeg.
155 miliona ovde , plus 40 miliona baltijos stiklosu , plus…….. kako kaze odredjeni covek…. zaokruzicemo na 200.
Kolega Sajicu, ko je vrsio pritisak i na koga??
Mislim da biste nam to morali reci.
Ujedno vam cestitam. Odrzali ste lekciju najvecim banditima.
Kriminalni osnov je za ova potraživanja, a grupa domaćih ”biznismena” vidi u ovome komad kao lešinari kao grobari naše privrede jer su tako uništili sve čega su se dotakli.Dalje ruke od Alumine.
Dobro ba Njaso, nemoj o'ma ti….
Jebe se njima za narod, koji odlazi jer ne vidi šansu ovdje a oni rasprodaju jedino što je ostlo da vredi nešto u ovoj državi.Užasno.
Zar stvarno neko vjeruje da se nekakav sud pita o ovome??? Ovo je dogovor stranih i domacih litvanaca. Ne konacan ali dogovor kojim su obe strane zadovoljne. Svakoj strani dobar sio kolaca.
Pored osporavanjaduga potrebno je dokazati i zaštom se osporava dug. Svi mi znamo da je osporavanje duga potpunom ispravno. Sasvim je drugo pitanje da li su poduzete potrebne radnje kojima bi se dokazalo da je po zakonu obaveza nastala protuzakonitim radnjama. Svi mi znamo da stranci i strane firme često donose odluke da založe imovuinu BiH preduzeća za dobijanje ličnih kredita u svojim državama te da od tih kredita preduzeća u BiH kojima je založena imovina nemaju nikakve koristi već samo štetu. Takav način je skoro uvijek kriminalno izvlačenje sredstava iz BiH. To svjesno i sistemski planirano pljačkanje preduzeća u BiH i njihovih dioničara je protuzakonito i lako je stručnjacima dokazati. Tako je i u ovom slučaju svjesno izvršena pljačka većinskog dioničara malih dioničara. Na žalost razni zakoni uređuju ovu oblast pa tako i zakon o obligacionim odnosima stiktno navodi da sve radnje u ovakvom slučaju se trebaju proglasiti ništavnim te da onaj koji je nanio štetu drugima traba ukupnu štetu i namiriti. u ovom slučaju je šteta preko milijardu i odgovornost za nastalu štetu snosi onaj koji je izvršio te protuzakonite radnje s kojima je svjesno nanio štetu. na žalost do sad nemamo ni jedan član zakona da bez obzira na sve, nemože se nikako davati u zalog imovina ili prihvatati obaveze bilo u kom slučaju ako to nije za preduzeće logički ispravno a to je da preduzeće ima koristi-profita od te radnje. preduzeće je osnovano da ostvaruje interes preduzeća a ne nekih drugih preduzeća ili pojedinaca koji na protuzakonit način opterećuju preduzeće po bilo kom osnovu a nemaju sglasnost svih akcionara. zato bi u BiH država trebala biti akcionar u svakom društvu minimum 10% i mogla automatski da spriječi kriminalni prenos imovine iz BiH u druge zemlje. Ovako svi mogu isisati kapital na protuzakonit način a onda kao i u ovom sa Biračom natežite se decenijama po sudovima dok kriminalci uživaju u opljačkanim sredstvima te ih vjerovatno koriste da bi još više na drugim mjestima opljačkale one koje dovoljno dobro ne štiti zakon kao što je slučaj kod nas u BiH. za njih je BiH eldorado i vjerovatno se smiju ovakvom stanju. zamislite državu u koju dođete i opljačkate milijarde te se još po sudovima tužakate da vam se priznaju dodatne pljačke. Na kraju ustavni sud je u pravu što se tiče da nije donešena i dokazana ni jedna protuzakonita radnja u ovom slučaju a nije ni mogla biti dokazana kad se nitko nije ni tražio od suda da dobnese odluke da su učinjene protuzakonite radnje. Te su tim radnjama neka lica svjesno kršeći zakone prouzrokovale ogromnu štetu Republici Srpskoj kao i ostalim akcionarima Birača a.d. Zvornik. Na kraju potrebno je pokrenuti postupak za dokazivanje da su se protuzakonito udružili s ciljem da sebi ili drugima ostvare protuzakonito neosnovano sticanje sredstava na štetu ostalih koji su imali interes u Biraču a.d. Zvornik.
Treba odmah pokrenuti tužbu protiv svih koji učestvuju u pokušaju pljačke Birača a.d. Zvornik i samim tim lica koji imaju određeni interes u biraču a.d. Zvornik.Tužbu trebaju odmah pokrenuti kao umješači; Republika Srpska, zaposlenici, ostali povjerioci i akcionari Birača a.d. Zvornik za dokazivanje svjesne protuzakonite radnje koja je imala za cilj da im se nanese šteta. Potrebno je tužiti Litvance koji su donijeli odluku o davanju imovine u zalog kao i svih drugih koji su se udružili u tu zločinačku organizaciju a koji su pomogli ili pomažu da se pljačka do kraja sprovede, pokušavajući nanjeti što veću štetu onima koji su imali obligacioni interes sa litvancima u Biraču a.d. Zvornik. Zakon jasno navodi da ni jedna strana nesmije svojim postupcima prouzrokovati štetu drugoj strani te da svom svojom imovinom odgovara za nastalu štetu koju prouzrokuje drugim stranama s kojima je u obligacionom odnosu. U ovom slučaju lako je sve protuzakonite radnje dokazati pošto su sve radnje već izvršene i dokatzati koji je cilj bio tih protuzakonitih radnji. Sud samo može donijeti odluku da su svjesno i namjerno izvršene protuzakonite radnje koje su dovele do ogromne štete Biraču a.d. Zvornik. Takvih presuda sigurno ima bezbroj kad su se pljačkaši preračunali i kad je došlo do međunarodnih sudova te su ti sudovi donijeli presude da su pljačkaši dužni ogromne odštetne zahtijeve isplatiti oštećenima.