Policija istražuje kako je bivša direktorica Bobar banke došla u posjed klijentovog stana
19.01.2021. / 16:18
PRIJEDOR – Policija i tužilaštvo Republike Srpske istražuju krivičnu prijavu da je bivša direktorica Bobar banke u Prijedoru Ljiljana Mandić nezakonito, znatno ispod tržišne cijene, kupila luksuzni trosoban stan klijenta banke koji je otišao „na doboš“ zbog nevraćanja kredita.
Zgrada u kojoj se nalazi stan, FOTO: Capital
Krivična prijava je podnesena i protiv njene ćerke Jelene, te sudije Okružnog privrednog suda Snježane Cepić, saznaje portal CAPITAL.
Riječ je o stanu nešto većem od 100 kvadrata i na dva nivoa u ulici Kralja Petra I Oslobodioca u strogom centru grada, a koji je Jelena Mandić kupila u septembru 2018. godine na drugoj licitaciji za oko 45.000 maraka, tri puta ispod tržišne cijene, koja se procjenjuje na oko 120 hiljada KM.
Prijavu je podnio Ognjen Radić korisnik stana, koji tvrdi kako je sve urađeno na prevaru i njegovu štetu, dok sa druge strane Ljiljana Mandić kaže da je procedura sprovedena u skladu sa zakonom te da su Radićevi navodi lažni i netačni.
Kredit razgrabili povjerioci, stan otišao na doboš
U svojoj prijavi Radić navodi kako je stan kupio 2008. godine zajedno sa Sebastijanom Barudžijom, vlasnikom i direktorom preduzeća “Conzos” u kojem je bio zaposlen. Stan su uknjižili na preduzeće, a Radiće je dobio ugovor o trajnom korišćenju, nakon čega je u njega uložio 51.000 maraka.
Stan je kasnije zajedno sa proizvodnom halom preduzeća založen, kao garancija za kredit od 840.000 maraka koji je podignut kod IRB-a, odnosno Fonda za razvoj i zapošljavanje, a namjena je bila da se od tog novca kupi repromaterijal, mašine i oprema. Kredit je odobren 2011. godine, a u maju 2012 je plasiran na račun preduzeća “Conzos” koji je bio otvoren u “Bobar banci” u Prijedoru.
Tu, prema tvrdnjama iz prijave, na scenu stupa tadašnja direktorica banke Ljiljana Mandić.
“Ona je kao odgovorna osoba morala voditi računa da se namjenska sredstva troše isključivo po planu investicija. Za razliku od toga ona je obavještavala sve povjerioce “Conzos”-a o pristiglom kreditu i plasirala sredstva po raznim mogućim osnovama na osnovu mjenica ili drugih instrumenata, te u tri dana raspodijelila kompletan iznos novca od kredita”, stoji u prijavi.
Zbog toga kako se dodaje, firma ubrzo nije mogla poslovati i plaćati kredit, te je morala obustaviti poslovanje zbog čega je IRB nakon određenog vremena pokrenuo naplatu svojih potraživanja po osnovu hipoteke na stan i proizvodnu halu.
Okružni privredni sud u Prijedoru tokom 2018. godine pokreće proceduru naplate potraživanja u izvršnom postupku, gdje po tvrdnjama Radića svoj dio posla u cijeloj prevari odrađuje sudija Snježana Cepić.
“Sud organizuje licitaciju, neobavještavajući zainteresovane stranke poput mene kao korisnika stana ili “Conzos” kao vlasnika o preduzetim radnjama nego ističe skriveni, kratki oglas na oglasnoj tabli i sprovodi prodaju jedinom ponuđaču, a to je direktorica Bobar Banke Ljiljana Mandić, odnosno njena ćerka Jelena. Ljiljana Mandić je u to vrijeme bila na listi stečajnih upravnika te je kroz svoje poslovanje svakodnevno ima pristup radu privrednog suda, a Jelena je svjesno pristala da se pojavi kao zvanični kupac i legalizuje krivična djela. Kao jedinom ponuđaču stan je prodat po minimalnoj cijeni. Napominjem da je tržišna cijena tog stana u Prijedoru 120.000 KM i da za takav stan postoji veliki interes, pa i moj kao korisnika stana”, navodi se u krivičnoj prijavi.
Za Cepićevu se navodi da je sa umišljajem provela postupak bez zainteresovanih strana, bez uvažavanje preče kupovine i bez oglašavanja u sredstvima informisanja te prodala nekretninu po najmanjoj mogućoj cijeni.
Inače, Radić traži da se navodi iz njegove prijave ispitaju i odgovorni procesuiraju, te obustavi njegova deložacija zakazana za sutra.
Pitanja o tome kako je tekao postupak prodaje stana, gdje je i koliko bio istaknut oglas o kupovini kao i to dali su vlasnici stana bili o tome obaviješteni poslali smo i na adresu Okružnog privrednog suda u Prijedoru, a odgovore do objave teksta nismo dobili.
Mandić: Sve je laž, prijete mi ljudi bliski Radiću
Dok Radić tvrdi kako je žrtva nesvakidašnje prevare, Ljiljana Mandić u razgovoru za CAPITAL negira sve optužbe i tvrdi kako je Radić manipulator koji joj preko svojih ljudi prijeti, zbog čega je bila prinuđena da o svemu obavijesti policiju.
Ona ne spori da je njena kćerka kupila stan za 45.100 maraka, ali i dodaje da su se na licitaciju mogli prijaviti svi koji su bili zainteresovani.
“Zaključak o prodaji je bio izložen na oglasnoj ploči suda 30 dana i svako lice je imalo mogućnost da se prijavi. Tačno je da sam ja stečajni upravnik i da redovno pratim oglase svih vrsta na oglasnoj ploči suda i na sajtovima banaka i jer mi je to posao. Ognjen Radić je znao da je stan na prodaju, jer mu je u stanu bila procjenitelj Boja Vučen i slikala ga radi procjene i pokrenutog izvršenja 2014. godine od strane Fonda, znao je za dan održavanja prve i druge licitacije, ali on je samo manipulisao sa svim tim”, tvrdi Mandićeva.
Ona negira bilo kakvu umiješanost u vezi sa kreditom IRB-a koji je bio uplaćen na račune banke u kojoj je bila direktorica. Kaže kako je lično urgirala kod tadašnje direktorice IRB-a Snježane Vujnić da se “Conzosu” ne odobri kredit, jer je znala da su nepouzdani klijenti i da ga neće moći otplaćivati.
“Firma je bila pred bankrotom jer je račun već bio u blokadi od strane Poreske uprave, UIO i mnogobrojni dobavljači su donosili svoje mjenice na naplatu. Kada su sredstva uplaćena na račun u banci za nekoliko dana su dobavljači kroz mjenice, naloge, namirili svoja potraživanja. Nije tačno da sam ja pozvala klijente i podijelila sredstva. Mjenice, naloge i ostalo su dobavljačima dali Ognjen Radić i direktor Sebastijan Barudžija, a da ni sami nisu ni znali koliko su ih podijelili dobavljačima i koji je iznos”, kazala je ona.
Prema njenim riječima Radić nelegalno boravi u stanu, služi se svim sredstvima da u njemu ostane, a ona zbog svega toga sad dobija i prijetnje.
“U prijetnje prema meni osim Ognjena Radića umiješan i nekakav Saša Kos koji me je zvao u noći između 17. i 18. januara i slao prijetnje putem SMS-a. Zbog toga sam morala otići u Policijsku upravu u Prijedoru da izvršim prijavu, gdje je nakon obrade, jedan od inspektora meni rekao da mi je ,,ugrožen život“”, zaključila je Mandićeva.
CAPITAL: Dejan Tovilović
Tagovi: Ljiljana MandićOgnjen Radićstan
Povezane vijesti
Komentari
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Šta je ovde nezakonito? Pa na svakoj licitaciji imovina se može kupiti po cijeni nižoj od tržišne.
Ne normalno je da država dozvoli manipulaciju i faktički otimanje imovine od netkog. Da li država i u jednoj situaciji prihvata da se obračuna porez na taj stan po cijeni toliko nižoj od realne. Jedno je pijaca a drugo su državni organi. Sud je obavezno trebao da objavi javnu licitaciju gdje će svi mogući kupci pravovremeno dobiti informacije o prodaji tog stana po takvoj cijeni. Zar u prijedoru nekupuju se stanovi takvi po dosta skupljoj cijeni. Zašto sud prihvata da se prodaja izvrši po toj cijeni ako procjenitelji daju procjenu da se takvi stanovi prodaju trenutno po višestruko većoj cijeni. Ako se dozvoli takva praksa, počeće konstantne namještaljke da se klijenti dovedu u situaciju da nemogu plaćati rate te da im se otima faktički imovina. Tad će početi opljačkani ubijati one koji sudjeluju u njihovoj pljački i država će imati dosta veći problem. Pa kupovo bi svak tako imovinu i preprodavao je ali svi mi smatramo to potpuno van pameti. Počeli su kod nas prodavati firme po marku u sudovima i kad sam ja kupio prvu za deset hiljada i jednu marku te izjavio da ću svaku koju budu na takav način prodavali ja kupiti odustali su od takve prodaje.