Capital.ba

Kako se dolazi do invalidske penzije u BiH, zemlji u kojoj slijepi voze auta, a 100 postotni invalidi rade na građevinskoj skeli

09.03.2017. / 14:59

BANJALUKA, Koliko ima lažnih invalida u BiH? Na koje načine su dolazili do invalidskih penzija, gdje su nabavljali krivotvorenu medicinsku dokumentaciju i koliko su za istu plaćali?

O invalidskim penzijama ostvarenim na osnovu krivotvorene dokumentacije, svi sve znaju. Zna se i gdje se dokumentacija može kupiti i za koliko novca, ali pod uslovom da to bude nezvanično. Međutim, ukoliko pokušate doći do zvaničnih podataka od nadležnih službi i ministarstava, po pravilu nailazite na šture i nejasne informacije, pa se priča o invalidskim penzijama, kupovini krivotvorene dokumentacije, posrednicima, podmitljivim ljekarima i službenicima, svodi uglavnom na rekla-kazala.

Da se u ovoj oblasti dešavaju mutne radnje i da su u nju uključeni mnogi visokopozicionirani ljekari i službenici možda najbolje pokazuje slučaj  koji se odigrao krajem 2015. godine, kada je Okružno tužilaštvo u Banjaluci podiglo optužnicu protiv 15 osoba sa područja Banjaluke, Mrkonjić Grada, Šipova i Kneževa, tereteći ih da su učestvovali u izradi falsifikovane medicinske dokumentacije i zauzvrt od novopečenih penzionera uzimali 6.000 do 8.000 maraka. Ovo je ujedno i jedini slučaj  koji je za sada dobio i sudski epilog – dva ljekara su osuđena, a protiv ostalih osoba se još vodi sudski postupak.

Ali krenimo redom…

Kako se “postaje” ratni vojni invalid

Priča o lažnim invalidima prvo je pokrenuta u FBiH, gdje se spominjala cifra od 30.000 ratnih vojnih invalida koji su ovaj status dobili na osnovu krivotvorene dokumentacije. Pravo na invalidsku penziju ostvarili su uglavnom oko 2006. godine. Shodno tome, Ministarstvo za pitanja branitelja Vlade FBiH je početkom 2007. godine na svojoj web stranici objavilo popis svih ratnih vojnih invalida u FBiH, s namjerom da stvarni ratni invalidi ukažu na one koji to pravo ne zaslužuju, odnosno, na one koji su do rješenja došli nelegalno, davanjem mita vodećim ljudima braniteljskih udruga ili lijekarima iz komisije koje su izdavale rješenja o stepenu invalidnosti.  Ovaj pokušaj da se skine odgovornost sa ministarstva i prebaci na ljekarske komisije i braniteljske organizacije koje su izdavale polaznu dokumentaciju, nije dao očekivani rezultate, kao ni alarmiranje SIPA-e koje je uslijedilo nakon toga. Zbog toga se 2012. godine krenulo sa revizijom invalidnina. Neki RVI su prošli šest ili sedam revizija, a s promjenama vlasti mijenjani su i zakoni i revizori. Podnošene su i krivične prijave protiv više ljekara, referenata, službenika, radi izdavanja fiktivnih ljekarskih nalaza, zapisnika sa neistinitim sadržajem, nezakonitih uvjerenja, ali su isti u pravilu ekspresno i oslobađani svih optužbi.

Tadašnji ministar za pitanje branitelja u Vladi FBiH Zukan Helez je  u novembru 2013. god. čak bio obustavio isplatu invalidnina za opštine Grude, Posušje, Ljubuški i Orašje, zbog, kako je  naveo, “narušene ukupne bezbjednosne situacije od protesta 07.02.2014.”

Ipak, već u februaru 2014. god. izvršena je isplata svih ranije obustavljenih invalidnina za ove četiri opštine, da bi već narednog mjeseca federalna Vlada obustavila isplate ličnih invalidnina za korisnike u ovim opštinama, dok nadležne službe za boračko-invalidsku zaštitu ne dostave za svakog korisnika: rješenja po osnovu kojih ostvaruju prava, JMBG za svakog korisnika i tačnu adresu stanovanja.

Nakon svih ovih silnih dogodovština, pokušali smo doznati da li je revizija ratnih vojnih invalida dala očekivane rezultate i koliko je lažnih otkiveno. Na naša konkretna pitanja, stigao je posve nekonkretan odgovor iz federalnog Ministarstva za pitanja branitelja: “da je od početka sprovođenja revizije, pa do kraja prošle godine, završeno 90 posto poslova u reviziji; da je ista dala rezultate i da su ostvarene značajne uštede; kao i da proces revizije još uvijek nije završen i da se očekuje će biti gotov do kraja ove godine”.

Nezvanični podaci pak govore da je dosadašnja revizija vojnih invalidnina u ovom entitetu dala sljedeći rezultat- smanjenje ili ukidanje prava svakom desetom korisniku.

Kada slijepi voze auta, a nadležni ćute

I Zijad Arapčić, predsjednik Saveza osoba s invaliditetom FBiH, smatra da je više nego jasno da je bilo prevara sa invalidskim penzijama kada je riječ o boračkoj populaciji, ali da se to dešava i danas prilikom ocjene radne sposobnosti.

Dugo smo ukazivali na zloupotrebe prilikom ostvarivanja prava na invalidsku penziju boračke populacije, takve slučajeve smo i prijavljivali, ali od toga na kraju ništa nije bilo. Kao primjer ću navesti samo jednu doktoricu u Mostaru čiji potpis stoji na oko 400 nalaza identičnog sadržaja. Na jedno mjesto je pala granata i svih 400 ljudi je na isti način ranjeno. Sa tom doktoricom na kraju nije bilo ništa, sud ju je oslobodio, uz obrazloženje da je sve radila po zakonu. Takođe, poznat je i slučaj da se iz FBIH masovno išlo u Teslić na audiogram, pa ste onda dobili stotine ljudi koji ne čuju. I danas se dešavaju svakojake stvari. Tako nađemo čovjeka na skeli na četvrtom spratu radi i montira, a on 100 postotni invalid, nađemo čovjeka koji vozi auto, a on slijep. To prijavimo i niko ništa”, ističe za BUKU Arapčić.

Napominje i da ne zna šta nam preostaje, jer se na ljekarsku etiku više ne može računati. Nje, kaže, više nema, jer se kao i na pijaci znaju sve cijene, gdje, šta i koliko košta.

Danas je u modi biti psihički bolesnik, jer se na temelju toga najlakše ostvaruje parvo na invalidsku penziju i to je zasigurno i najteže sporiti, jer ko će znati šta je u čijoj glavi”, naglašava Arapčić.

I prvi čovek penzionera u RS Rade Rakulj ističe da veliki broj ljudi ostvaruje pravo na invalidsku penziju na osnovu lažne dokumentacije. On smatra da je ova problematika naročito bila izražena kod boračke populacije, koji su u godinama nakon rata odlazili po lažnu dokumentaciju u Mostar i ostale dijelove Federacije BiH, a onima koji su do invalidske penzije pokušali doći u RS na ruku je išlo to što nijedna opština nije odbijala izdati traženu dokumentaciju na osnovu koje se ovo pravo sticalo.

Opštine su bile polazna tačka, tu se dostavljala sva dokumentacija, a opet opštine nisu htjele da odbiju svoje sugrađane jer one nisu plaćale ni borački dodatak, ni osiguranje, ni invalidninu. Dugo smo ukazivali na taj problem, ali teško je promijeniti sistem koji je pogrešno postavljen, pa je tako  u jednom periodu u Hercegovačkim opštinama, bilo više korisnika invalidskih nego starosnih penzija”, ističe za BUKU Rakulj.

Ostatak teksta možete pogledati i pročitati na linku portala BUKA.ba

Share Tweet Preporuči

Tagovi:

Povezane vijesti

Komentari

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu info@capital.ba

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!