SARAJEVO, Društveni biznisi koji su širom Evrope i svijeta dio poslovne klime i kulture, odnedavno su i dio bosanskohercegovačkog poslovanja u kojem nevladine organizacije pokreću biznis sa društvenom svrhom kako bi ponudile rješenje za neki društveni problem. Na ovaj korak uglavnom se odlučuju hrabri mladi građani Bosne i Hercegovine s vizijom i idejama kojim mogu pomoći svojoj zajednici. 

U Bosni i Hercegovini, koja obiluje brojnim problemima i diskriminacijama po raznim osnovama, a u kojoj je i stepen društvene isključenosti previsok, ipak postoje hrabri ljudi koji učine pravi korak i pokreću društvene biznise.

U razgovoru za Klix.ba direktorica Inkubatora za društvene biznise Fondacije Mozaik Samira Nuhanović-Ribić ističe kako je pored društvenog biznisa u kojem kompanije više od pola svog godišnjeg profita ulože u svoju zajednicu dobro vidjeti i kompanije koje samo kreiraju profit i koje posluju samo ondje gdje je povrat na investiciju najveći.

“Ono što nama treba je raznovrsnost na tržištu koja se ogleda ne samo u većem izboru proizvoda nego u većem izboru filozofija poslovanja. Jednom me je jedan poznanik pitao: ‘Ali zašto bi se iko mučio da napravi firmu na ovakvom tržištu kakvo je bosanskohercegovačko i onda više od pola profita dao nekome/nečemu drugom?’ I to je validno pitanje. Zato što je nekome prilika da doprinese dobrobiti osobe, grupe ljudi ili cijelih zajednica najiskreniji poriv zbog kojeg se odlučuje poslovati. U tom kontekstu, vlastita dobit postaje sastavni dio dobiti šire zajednice. Svi će se sjetiti koliko su se tokom poplava u BiH 2014. godine društvenim mrežama širile priče o dobroti i solidarnosti običnih ljudi kao da je to neki najčudniji fenomen – zamislite to u poslovnom sektoru kao dio redovnog poslovanja! Dobrota i solidarnost – to je društveni biznis”, govori Nuhanović-Ribić.

Trebamo hrabre ljude

Društvene biznise u Bosni i Hercegovini danas sve češće pokreću nevladine organizacije koje se po automatizmu smještaju u nevladin sektor. Međutim, društveni biznisi su fenomen koji u dosta slučajeva postoje nezavisno od nevladinog sektora.

U nastavku razgovora Nuhanović-Ribić pojašnjava kako će društveni biznisi nicati nezavisno o bilo čijoj podršci onda kada bude dovoljno hrabrih ljudi koji će se odvažiti na njihovo pokretanje.

“Sektor unutar kojeg se razvijaju društveni biznisi kao jedna drugačija vrsta poslovanja se u literaturi zove društvena ekonomija i ne čine je samo društveni biznisi. Društvena ekonomija kao takva nije naročito razvijena u BiH, ali ne radi neke svoje dinamike i specifičnosti koju je teško uklopiti u naš lokalni kontekst. Sektor nije razvijen zato što zemlja nije razvijena i zato što nemamo ni dovoljan broj standarnih, profitnih firmi, a bilo bi dobro da ih bude puno više. Samo diverzitet tržišta i zdrava konkurencija mogu doprinijeti promjeni odnosa prema pokretanju biznisa, bilo da se radi o standardnim biznisima ili društvenim”, pojašnjava Nuhanović-Ribić.

Bosna i Hercegovina je zemlja mogućnosti zbog čega je društveni biznis izuzetno važan. Nuhanović-Ribić govori kako BiH ima ljudske i prirodne resurse koji bi se mogli vidjeti tek onda kada bi građani gledali dalje od problema koji ih bodu u oči.

“Fabrikovane i politički podobne podjele među ljudima u našoj zemlji se upravo mogu riješiti kroz sistematski razvoj biznisa, uključujući i model društvenog biznisa. Kada je riječ o društvenim biznisima, primarni razlog zašto su oni važni za BiH je taj što filozofija poslovanja po ovom modelu podrazumijeva pošten odnos prema radnicima, odsustvo iskorištavanja radne snage, domaćinski odnos prema resursima i na kraju vraćanje profita u izgradnju zajednice, okoline u kojoj svi živimo i koja nam je svima potrebna kako god da se zovemo. Ako ohrabrite nekoga iz Zvornika, Olova ili Cazina da uradi nešto pošteno i dobro za svoju zajednicu, pri tome ga iskreno podržite i on uspije, onda će možda neko u Šipovu, Tesliću ili Srebrenici pomisliti da može i on ili ona uraditi nešto slično”, kaže Nuhanović-Ribić.

Agrorevolucija iz Cazina: Sve se isplati, samo treba strpljenja

Mozaik je prije dvije godine započeo implementaciju svoje desetogodišnje strategije kroz koju je namjera obrazovati blizu 50.000 mladih širom BiH i na poslovne poduhvate ohrabriti i pomoći 500 osoba.

U Fondaciji radi 25 profesionalaca koji svoje znanje, iskustvo i podršku svakim danom stavljaju na raspolaganje mladim ljudima širom Bosne i Hercegovine. Podršku daju i 33 opštine širom BiH, ministarstva, kao i strani privatni donatori.

Jedan od uspješnih primjera podrške Mozaika i društvenog biznisa je i Sandi Salkić iz Cazina koji vodi Agrorevoluciju.

Salkić je inžinjer prehrambene tehnologije koji uzgaja govedinu premium kvaliteta i planira angažovati cijelu zajednicu u proizvodnji domaćeg mesa, čiji je kvalitet testiran i dokazan. Međutim, problem u njegovom daljem poslovanju su potrebne dozvole za rad.

“Da nije bilo Mozaika sigurno ne bih uspio u ovolikoj mjeri kao sada. Dosta su mi mentora uključili u proces i pomogli mi, tako da smo postali i poslovni partneri. Sada me najviše koče građevinske dozvole i dozvole za rad koje izdaje država. Mi direktno radimo sa hranom pa još uvijek pokušavamo pronaći način za te dozvole. Sve se isplati, ali treba dosta strpljenja i rada. U ovakvim uslovima gdje država daje ‘podršku’ mladim preduzetnicima, koja se ogleda samo u poteškoćama, zaista je teško. Umjesto da pomognu, maksimalno olakšaju, oni nas sputavaju”, govori Salkić za Klix.ba.

Ističe kako je bitno apelovati na vlast da što prije mladima omogući potrebne dozvole za rad i pokretanje društvenih biznisa.

U budućnosti Salkić planira zaposliti nekoliko ljudi, zavisno o potražnji tržišta za proizvodima njegove firme.

Maglić: Ponosni smo što se igramo, učimo i rastemo

Primjer uspješnog društvenog preduzeća je i “Igraj, uči, rasti” iz Tešnja, čiji je direktor i suosnivač Armin Maglić. U vremenu interneta, pametnih telefona, tableta i drugih uređaja koji nude niz mogućnosti, u oktobru 2015. godine Maglić je pokrenuo preduzeće za proizvodnju edukativnih igara i igračaka za razvoj ključnih vještina kod djece predškolskog i školskog uzrasta.

U razgovoru za Klix.ba Maglić govori da je uvidio probleme nepravilnog razvoja kod djece, manjak stimulacije za razvijanje kognitivnih i intelektualnih sposobnosti u godinama koje su ključne za njihov psihofizički razvoj.

Kroz preduzeće je želio doprinijeti rješavanju navedenih problema te osigurati izrastanje jedne pametne i promišljene nove generacije koja će dati perspektivu zajednici u BiH.

“Iako proizvodnja igara i igračaka zvuči pomalo čudno za pokrenuti biznis u našem društvu, pogotovo u današnje vrijeme, kada sagledamo sve biznis ideje koje prolaze u svijetu, zašto takvo nešto ne pokrenuti u BiH? Baveći se našim istraživanjem, primijetili smo da nemamo mnogo proizvođača igračaka iz BiH te da se one uglavnom uvoze iz susjednih zemalja ili Kine”, govori Maglić za Klix.ba.

Prema Maglićevim riječima, roditelji često djeci ustupaju pametne telefone, tablete ili televizore, kako bi dobili nekoliko minuta odmora. Maglić pojašnjava da to nije pametan način okupacije dječjeg vremena.

“Ne shvataju da njihova djeca zato imaju kašnjenje u govoru, da ne ostvaruju kontakt s okruženjem, da se čak i ne osvrću kada ih neko oslovi imenom. Pasivna su i lijena, počeli su gubiti osjećaj za maštom i kreativnošću. Takođe, želimo da naš proizvod posluži svojoj svrsi. Da se ponovo stvori interakcija između roditelja i djece i da ona uz igru nauče mnogo korisnih stvari koje su bitne za njihov razvoj. Želimo steći povjerenje javnosti, da prepoznaju našu ideju i pozitivnu poruku koju im želimo poslati”, dodaje Maglić.

Fondacija Mozaik pri osnivanu društvenog preduzeća “Igraj, uči, rasti” pružila je podršku Arminu Magliću da ostvari svoje ciljeve. Upravo zbog toga što su prepoznali njihovu ideju i angažman, i danas su tu i šire jednu pozitivnu priču.

“Ne trošimo vrijeme na dnevno-politička prepucavanja, promovišemo pozitivnu priču i vjerujemo u ono što radimo. Naš cilj nije samo tržište u BiH i zeamlja u okruženju, već širenje i na inostrano tržište. Jedna smo od pozitivnih priča koja je obilježila prošlu godinu i veoma smo ponosni na to”, pojašnjava naš sagovornik.

Međutim, nijedan posao koji se pokreće u BiH ne može biti realizovan bez određenih problema i prepreka. Glavna prepreka s kojom su se susreli ljudi iz “Igraj, uči, rasti” je nerazumijevanje društva za ideju. Upornost, strpljenje i vjera u ono što danas uspješno rade bili su njihov vjetar u leđa za današnje uspješno poslovanje.

Nismo razmišljali o rizicima, jednostavno smo se usudili

Na pitanje da li se u današnjem vremenu može igrati, učiti i poslovno rasti, Maglić govori da se upravo njihov današnji društveni biznis napravio iz igre.

“Nismo razmišljali o rizicima i izazovima koje bi ovo moglo donijeti. Jednostano smo se usudili, uvidjeli priliku i iskoristili je. Vjerovali smo u ono što radimo, danas vjerujemo još više i vjerovali smo u ljude koji to rade. Imati nekoga ko ti čuva leđa, nekoga ko se zajedno s tobom usudi krenuti u nešto potpuno nepoznato, mislim da boljeg recepta od toga nema. Svakodnevno se igramo, jer ovo što radimo, radimo iz ljubavi i imamo pozitivnu i plemenitu misiju da naši najmlađi razviju svoje vještine, da im se omogući zdrav razvoj i da uče na zabavan način”, zaključio je Maglić.

Misija svih mladih ljudi koji su pokrenuli društvene biznise nakon osnivanja je napredovanje i rast. Svi teže ka boljem sutra, vedrijoj i svjetlijoj budućnosti za društvo i zajednicu, za grupu ili individuu, za najmlađeg i najstarijeg.

U jednom su složni – da rade nešto korisno za buduće generacije zbog čega su ponosni na svoje ideje i ono što predstavljaju. Klix

Ključne riječi:  Agrorevolucija, društvena ekonomija, društveni biznis, Igraj uči, Inkubator za društvene biznise Fondacije Mozaik, nevladin sektor, rasti, Samira Nuhanović-Ribić, Sandi Salkić