SARAJEVO – Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) BiH zvanično je od Savjeta ministara BiH zatražila 63 miliona KM koliko joj nedostaje za kupovinu objekta od Mileta Radišića, saznaje CAPITAL.
UIO je Savjetu ministara uputila prijedlog izmjena i dopuna odluke o odobravanju projekta nabakve i izgradnje objekata UIO kojim je predviđeno da se taj novac obezbijedi iz budžeta za iduću i 2023. godinu.
Podsjećamo, UIO na raspolaganju ima 36 miliona KM za kupovinu zgrade za njeno sjedište u Banjaluci, ali je na oglas koji je raspisala krajem prošle godine stigla samo Radišićeva ponuda koji za traženi objekat Upravi ponudio za 98,5 miliona KM.
Iako je to daleko više od iznosa kojim UIO raspolaže i za koji je planirala kupiti poslovnu zgradu, rukovodstvo ove institucije, ipak, nije odbilo Radišućevu ponudu, već je odlučilo da novac traži iz budžeta.
Kako je rok za odgovor na Radišićevu ponudu isticao 30. juna, a UIO nije obezbijedila nedostajući dio novca od 65 miliona KM, dogovoreno je da Radišićeva ponuda ostane na snazi sve do kraja septembra ove godine, do kada u UIO vjerovatno očekuju da će uspjeti dobiti zeleno svjetlo od Savjeta ministara.
Podsjećamo, Radišić je 17.020 kvadrata poslovnog prostora ponudio za 84.249.000 KM bez PDV-a, odnosno 4.950 KM po kvadratnom metru.
Uslovi koje je zahtijevala UIO poklapaju se upravo sa onim čime Radišićev “Grand Trade” raspolaže u ulici Vuka Karadžića u Banjaluci.
Tražili su da se objekat nalazi na udaljenosti ne većoj od tri kilometra od centra grada Banjaluka, da ima 12.000 metara kvadratnih prostora, te parking i tehničke prostorije od 3.000 kvadrata.
Inače, Vlada Republike Srpske je još 2005. godine ustupila na korištenje UIO dio poslovne zgrade u Banjaluci, na uglu ulica Bana Lazarevića i Vase Pelagića od 5.400 kvadrata. Nakon toga su u zakup uzeli i drugio dio zgrade.
CAPITAL: M. Čigoja Ljubojević
4 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu info@capital.ba
Samo naivni mogu povjerovati da je to Radošićeva zgrada. Svi koji ga poznaju, znaju da je čovjek ogrančenih intelektualnih mogućnosti, i da nije bio u stanju da sam ozida ni obični kokošinjac, a ne zgradu koja vrijedi, prema procjenama njegovog gazde, 100 miliona KM. Prema tome, Klen Radišič je obični iznamljivač imena i prezimena, čija je glava ucijenjena od samih gazda, i koji o tome ne smije ni riječ da pisne. Probao je, pa za malo da izgubi glavu. a morao je da odleži i malo zatvora.
Zašto nikada i niko nije imao hrabrosti da ispita odakle Radišiću tolike pare, kojim parama je izgradio toliku zgradu, na kom (čijem) zemljištu je zgrada izgrađena, da li je bilo (vjerovatno većina) isplata izvođača u kešu, itd. Da jeste, saznala bi se prava istina i utvrdilo porijeklo tolikog novca. Nekoga koga koliko do juče ni pas nije imao za šta da ujede.
Drugo, da li neko ima hrabrosti (od onih koji za to šrimaju šlatu od narodnik para) da ispita ko je u UIO imao hrabrosti (ili je možda natjeran) da donese odluku o kupovini objekta (prostora) kojima prema opisu i karakteristikama u cijeloj Banja Luci odgovara upravo zgrada Radišićevog gazde (vlasnika). Samo je još nedostajala fotografija zgrade. Naravno da nije, pošto je tog istog u UIO koji je donio takvu nakaradnu (kriiminalnu) odluku, postavio (sasvim je izvjesno) Radišićev gazda (vlasnik).
I tu se, bar tako izgleda, krug zatvara.
Međutim, i očigledno, ne.
U tom lancu nedostaje karika koja se zove Vijeće ministara, koje taj kriminal treba da aminuje (potvrdi), tačnije predsjednik Vijeća ministara BiH, Tegeltija.
Onaj isti, koji je bio u mnogim drugim sličnim, ili istim, pričama, ali u ovu priču : nije direktno (lično) uključen i, prije svega, ne smije i ne može pošto odnedavno nije više pod kontrolom Radišićevog gazde, neko nekih drugih (stranih) faktora. I u tom grmu leži zec.
Gazda se poprilično istrošio za predmetnu zgradu (opet narodnim parama), i nema mu više nazad. Ili sve, ili ništa. Nije navikao da gubi. A toliku zgradu niko nije u stanju da kupi, a ni zakup nije moguć, jer je privreda na koljenima a državnih firmi više nema.
Posebna priča je, kako je moguće da Vlada RS na jednoj strani po enormno visokim cijenama zakpljuje (uzima u zakup) poslovni prostor i Banja Luci (od Integrala) a na drugoj i sama izdaje svoj poslovni prostor drugima (UOI). Osim ako se ne ragi o ugradnji na obje strane, ili nekom drugom dilu.
Bilo kako bilo, u ovoj priči toliko je kriminala da ni nagležna tužilaštva nemaju šetlju da bilo šta preduzimaju, tačnije da s emiješaju u svoj posao. Zado što su i oni (čast rijetkim izuzecima) dio iste (kriminalne) priče.
Po sistemu “Kum nije dugme”.
Po sistemu “ključ u bravu”.
Odlična analiza aktuelne situacije.