TEMA br 4. – Analiza privatizacije u RS: 1998. – 2009.
25.06.2009. / 12:07
Raspadom bivše Jugoslavije, novonastale države su, bar formalno, napustile socijalistički koncept privređivanja i organizacije svojih ekonomija, i upustile se u neistraženo ekonomsko područje. Kapitalizam je zakucao i na vrata balkanskih država, nakon više od pola vijeka ‘silovanja ekonomije’ i planske privrede. Pojmovi privatizacija, tranzicija, transparentnost, vaučeri, akcije, berze, su počele da budu nezaobilazna tema u medijima. Na žalost, uz te pojmove su obično dolazili i termini štrajk, stečaj, otpuštanje, a često i pljačka.
Sigurno radno mjesto
Budući da smo do Markovićeve privatizacije (pokušaj prvi), imali većinska društvena preduzeća (a kasnije državna), otprilike krajem 80-ih godina prošlog vijeka se počelo shvatati da je ekonomija bivše zajedničke države teško bolesna: pratila je nezdrava polička sredina, direktno miješanje države u unutrašnje stvari preduzeća, nedostatak investicija, zaostajanje za zemljama u okruženju i u savremenim ekonomsko-tehničkim tokovima, pad rentabilnosti i efikasnosti poslovanja preduzeća. Shvatilo se da je neozbiljno očekivati da će strane investicije početi da pristižu, a da se pitanje vlasništva neće jasno definisati. Računica je bila jasna: zašto bi neko ulagao u posrnulo društveno/državno preduzeće, a da to preduzeće i dalje bude ‘i svačije i ničije’, te da se ne zna ni ko upravlja preduzećem (radničko upravljanje?!?), ni zašto to radi (direktiva političke vlasti-smirivanje tenzija u socijalnom sektoru), ni ko dijeli eventualnu dobit. Na kraju krajeva, ostvarivanje dobiti nije ni bio cilj socijalističkih preduzeća, već se nakon svih ovih godina ima utisak da se privređivanje tada obavljalo iz socijalnih razloga, kao npr. zapošljavanje što većeg broja radnika, obezbjeđivanje sigurnih primanja, zagarantovano radno mjesto, ostvarivanje penzije, i slično. Međutim, Markovićevu privatizaciju je dočekao rat i raspad bivše države, te je stvorena jedna konfuzna situacija gdje se očekivalo da će novonastale državice riješiti problem konverzije državne u privatnu svojinu bolje nego što je to mogla druga Jugoslavija učiniti.
Privreda i kriminal
BiH je u bivšoj državi bila ekonomski koncipirana kao republika sa jakom industrijom i izvozno orjentisanom privredom. Izvozili su se energenti, sirovine (rude metala i nemetala) i gotovi proizvodi (teška industrija, vojni program, elektrotehnički sklopovi), tekstilna industrija je bila razvijena, poljoprivredni sektor je uvijek kaskao ali je takođe bio značajan kontributor ukupnog razvoja. Sa takvom strukturom privrednih kapaciteta smo dočekali i kraj rata i 1996. godinu. Preduzeća su bila devastirana ratnim dejstvima, veliki sistemi koji su radili su to činili samo radi održavanja procesa proizvodnje, gubici su se gomilali, a radnici slali na čekanje, čekajući bolja vremena. S druge strane, kriminal, korupcija i javašluk su bili zajednički sadržaoc rada svih državnih preduzeća.
RS je 1998. godine usvojila Zakon o privatizaciji, a u godinama koje su slijedile, legislativa je više puta mijenjana i dopunjivana. Od tada, mnoga preduzeća su privatizovana, primjenjeni su razni vidovi privatizacije. Nastale su i nove strukture, institucije, komisije, agencije: formirane su Agencija za bankarstvo, Agencija za osiguranje, Direkcija za privatizaciju, odnosno Investiciono-razvojna banka, Komisija za hartije od vrijednosti, Agencija za mala i srednja preduzeća, Banjalučka berza, Agencija za posredničke i informatičke usluge, itd. U pitanju su državne regulatorne agencije koje treba da se bave razvojem ekonomije RS i planiranjem njenog budućeg prosperiteta, svaka u svojoj oblasti, respektivno. Doneseni su mnogi zakoni koji se tiču definisanja privrednog ambijenta. Dakle, stvoren je obiman državni administrativni aparat koji treba da se brine o jednoj stvari: tranziciji ka privatnom vlasništvu i dugoročnom prosperitetu privrede RS.
Došlo je vrijeme da sa ove vremenske distance pokušamo sumirati rezultate privatizacije i pokušati evaluirati efikasnost ovog procesa.
Metodi privatizacije u RS
Plan provođenja privatizacije donesen od strane Direkcije za privatizaciju 1998. godine je predviđao odvijanje privatizacije u sedam faza:
– priprema preduzeća za privatizaciju,
– distribucija vaučera,
– raspolaganje vaučerima,
– provođenje gotovinskih prodaja,
– (djelimična) privatizacija strateških preduzeća,
– uspostavljanje i razvoj institucija tržišta kapitala,
– uspostavljanje informacionog sistema kao podrške privatizaciji.
Ukratko, u prvim fazama privatizacije je utvrđena knjigovodstvena vrijednost preduzeća koja se privatizuju, određen odnos između državnog i privatnog kapitala (iz vremena ranije Markovićeve privatizacije-samo 4,23% je bio udio privatnog kapitala odnosno internih dionica). Početna knjigovodstvena vrijednost državnog kapitala koji je predmet privatizacije je iznosila 8.277.248.370 KM, sa stanjem na dan 30.06.1998. godine. Identifikovano je oko 1.100 preduzeća koja su predmet privatizacije. Preduzeća sa državnim kapitalom do 300.000 KM bi se privatizovala komercijalnim metodama, preduzeća sa državnim kapitalom preko 300.000 KM, gdje se 55% privatizuje vaučer ponudom, a do 30% putem komercijalnih metoda. Takođe su se odredila i strateška preduzeća, u kojima bi se do 20% vlasništva privatizovalo vaučer ponudom, a ostatak posebnim programima pod patronatom Vlade RS. Na ime Fonda PIO i Restitucije je preneseno 10% i 5% državnog kapitala, respektivno.
S druge strane, vaučer ponuda je tekla od januara do maja 2000. godine. Registrovano je 1.420.498 lica ili gotovo cijela populacija RS. Ukupno je emitovano 49.202.893 vaučera, koje su građani mogli iskoristiti na sljedeće načine:
– uložiti u preduzeća sa vaučer liste,
– uložiti u privatizacione investicione fondove (PIF-ove),
– prodati, i
– pokloniti.
Sredinom 2000. godine je počelo ulaganje vaučera u PIF-ove, koje je trajalo do januara 2001. godine. Formirano je 13 PIF-ova koji su ispunili minimalni kriterij (jedan milion prikupljenih vaučera). Ulaganje vaučera u preduzeća je počelo krajem 2000. godine. Od ukupnog broja vaučera, u preduzeća je uloženo (direktno ili posredno putem PIF-ova) 83,7% vaučera, a ostatak je ostao neiskorišten. Posredstvom PIF-ova je uloženo u preduzeća 57,11% vaučera, a 26,48% su građani uložili direktno u preduzeća. Po završetku vaučer ponude su određeni vlasnički odnosi u privatizovanim preduzećima i formirani njihovi organi upravljanja. Proces je trajao tri godine.
Zakonskim aktima 1998. godine je propisano da su metode komercijalne privatizacije:
– tender sa fiksnim uslovima,
– tender sa varijabilnim uslovima,
– licitacija
– specijalna licitacija,
– direktna prodaja,
– kombinacija ovih metoda.
Kasnije je, sa razvojem tržišta kapitala, uvedena i prodaja državnog kapitala na berzi, i to direktnom prodajom i prihvatanjem ponude za preuzimanje akcionarskih društava, te neposredan odabir kupca i prodaja državnog kapitala zaposlenima. Do 2006. se državni kapital mogao kupiti gotovinom i starom deviznom štednjom, a od kraja 2006. godine samo gotovinom.
PODACI
Prema zvaničnim podacima, od početka privatizacije 1998. godine pa do sredine 2009. godine je u RS privatizovano 707 preduzeća. Još 384 firme očekuju da se transformacija vlasništva izvrši.
U procesu privatizacije su jedno vrijeme kupci mogli plaćati, pored novca, i starom deviznom štednjom (SDŠ), te efekti privatizacije izgledaju ovako:
Ukupno je RS inkasirala 1.333.568.489 KM u gotovini, a 181.714.882 KM u kuponima SDŠ. Ovaj novac predstavlja prihod budžeta RS i može se koristiti odlukama Vlade RS, a namjena korištenja ovih sredstava bi trebala biti finansiranje razvojnih projekata i zapošljavanja. Međutim, kad se isključi iz računice prodaja Telekoma Srpske, dobija se da je RS za privatizaciju 706 preduzeća dobila u gotovini 70.102.309 KM, odnosno prosječno su kupci platili za državni udio po preduzeću samo 99.155 KM! Dalje vidimo da je odnos gotovog novca bez Telekoma i SDŠ neproporcionalan, pa ispada da na svaku KM koju je RS inkasirala u privatizaciji, dolazi 2,58 KM SDŠ! Zakonskim okvirom je odlučeno da je SDŠ obaveza entiteta, a ne države BiH, što je veoma problematično, jer je u postupku privatizacije u RS je upravo omogućeno da se preduzeća mogu otkupiti sa SDŠ! Onda se stvorilo i crno tržište SDŠ, gdje je bilo moguće kupiti SDŠ po nižoj cijeni od nominalne (ta ‘tržišna cijena’ se kretala, ako je uopšte isplaćena, oko 10%, tj. za 100.000 SDŠ se u gotovini isplaćivalo samo 10.000 KM), i onda u procesu privatizacije državni kapital kupovan po nominalnoj vrijednosti SDŠ! Posljedica toga je ovakav nizak priliv gotovog novca, što nije pogodovalo državi (entitetu) RS, koja se odrekla većinskog vlasništva u stotinama preduzeća za jako male novce.
Kao što smo vidjeli, početna vrijednost državnog kapitala je u RS iznosila preko osam milijardi KM, a ukupno je dobijeno samo 1,3 milijarde KM, odnosno državna imovina je prodata privatnim vlasnicima za samo 16% od knjigovodstvene vrijednosti. Upravo zbog malog priliva sredstava od privatizacije RS je konstantno imala problema sa izvršenjem budžeta (nakon prodaje Telekoma Srpske ovaj problem je nestao jer aktuelna vlast ponekad zaroni rukom u državnu kasu kad joj to zatreba, što se upravo sredinom 2009. godine događa). Imajući u vidu da je entitet RS (uslovno) riješila problem SDŠ emitovanjem obveznica, odnosno isplatama u nekoliko (polu)godišnjih rata, puno bi bolje bilo da je od početka jedino sredstvo privatizacije bio novac, gdje bi država dobila još 181 milion KM umjesto samo 70 mil KM.
Ti novci su se mogli uložiti u npr. revitalizaciju naftne industrije RS (ili u elektro sektor) i tako pokrenuti rentabilna proizvodnja, a da ta ista naftna industrija ostane u vlasništvu RS, što bi svakako imalo velikih povratnih efekata po budžet RS (ostvarena dobit, porezi, akcize, novac bi ostajao u RS i bio tu i oplođen). Drugi problem kod plaćanja SDŠ je što su to pravo imali samo fizička lica. Posljedica je bila da su pravna lica odmah u startu bila u nepovoljnijem položaju i za isti udio u istoj firmi su morali platiti 50% više. Takvo zakonskoj rješenje je zapravo stimulisalo izvlačenje novca iz legalnih tokova, kako bi se preko fizičkog lica mogla kupiti SDŠ na tržištu. Prednosti kupovinom SDŠ kao fizičkih lica, brzo je shvatila jedna grupa osoba koja ju je iskoristila za „reketiranje“ na licitacijama, nerealno podizanje cijene (kojoj nisu mogle konkurisati firme) i ucjene ozbiljnih kupaca. Ukoliko nisu uspjeli prije licitacije dobiti određeni iznos da odustanu od licitacija, takozvani „reketaši“ kupovali su državni kapital i kasnije ga preprodavali pravom kupcu.
IZNOS UPITAN?
S druge strane, čak se i podaci o prilivu novca od privatizacije ne mogu tačno procijeniti. Jedan od metoda privatizacije je bio i neposredan odabir kupca. Naime, ovim metodom su se privatizovali naftna industrija RS i Robna kuća Boska u Banja Luci. IRB RS prikazuje da je ovim prodajama RS dobila preko 200 miliona KM, međutim vidjeli smo iz ranijeg teksta o privatizaciji naftne industrije (http://www.capital.ba/tema-br2-privatizacija-naftne-industrije-rs-ogledalo-i-nalicje/) da je nejasno da li su te pare uplaćene, da li je podignut kredit, ili su samo novci preliveni sa i na račun Vlade, i zato ovaj iznos i nije uračunat u onih 70 miliona KM. O aktuelnoj privatizaciji Boske se najbolje zapitati, da li je najvrednije ‘parče’ zemlje u RS i hiljade kvadratnih metara poslovnog prostora u centru Banja Luke vrijedno samo tri miliona evra?
EFEKTI PRIVATIZACIJE NA PRIVREDU
Privatizacija i nezaposlenost
Konverzijom državnog u privatni kapital su otkriveni novi problemi.
Naime, prema zvaničnim podacima, stopa nezaposlenosti u RS se kretala od preko 40% u 1998. do 34,20% u 2008. godini. Privatizacijom državnih preduzeća se, dakle, zvanično nisu desili veliki potresi na polju broja nezaposlenih (ostao ih je veliki broj). Međutim, ovdje se mora skrenuti pažnja na problem prividne zaposlenosti. Mnogi radnici određenog broja preduzeća se samo formalno vode kao zaposleni, dok u suštini ne primaju plate, ta preduzeća su pred kolapsom i u tom broju preduzeća takva agonija se održava godinama. Zbog raznih problema (nekvalifikovanost, starost), ti radnici ne mogu naći drugo zaposlenje tako da stopu nezaposlenosti treba korigovati za ovakve slučajeve. S druge strane, određen broj građana radi poslove ‘na crno’, odnosno nisu prijavljeni statističkim službama niti PIO fondu. Procjenjuje se da se prividna zaposlenost i rad na crno potiru, tako da stvarna stopa nezaposlenosti u RS zaista iznosi preko 30% što je porazan podatak.
Tržište kapitala
Privatizacijom bankarskog sektora, stvoren je stabilan sistem koji je međutim tek preduslov za stvarni razvoj tržišne privrede. Kada jednom imamo privatni kapital kao glavni nosilac privrednih aktivnosti, jasno je da moramo imati i mjesto i način na koji će se privatni udjeli razmjenjivati. To je suština tržišta kapitala, koje je nastalo tokom 2001. godine. Tržište kapitala RS je danas potpuno razvijeno, sa svim neophodnim institucijama. Međutim, analizirajući obime prometa i kretanje indeksa, stvara se utisak da je ovo tržište stvoreno samo kao funkcija obavljanja procesa privatizacije i kako se privatizacija bliži kraju, da ono odumire.
Tržište trenutno pati od problema niske likvidnosti, strukturnih problema, nezainteresovanosti investitora za kupovinom udjela u preduzećima RS, što je opet posljedica loše profitabilnosti istih, niskog nivoa korporativnog upravljanja, nedostatka kvalitetnih emitenata/interesantnih preduzeća, postojanja brojnih afera koje su poljuljale povjerenje među investitorima. Obzirom da se radi o direktnim investicijama u finansijski sektor RS, privatizacija jeste doprinijela stvaranju tržišta kapitala RS, ali postoji bojazan da ovo tržište u jednom trenutku postane suvišno i nepotrebno, jer ga RS vidi samo kao način smanjenja budžetskog pritiska putem emitovanja državnih obveznica, a ne kao efikasan metod razmjene udjela u preduzećima i prikupljanja novca putem privlačenja domaćih i stranih investitora.
Stanje u finansijskom sektoru
Bankarski sektor je privatizovan sa 31.12.2002. godine, u skladu sa preporukama MMF-a koje su inkorporirane u zakone o privatizaciji banaka. Proces privatizacije je započeo 2000. godine a oko efekata privatizacije se i danas priča i to uglavnom u političkim prepirkama.
Činjenice:
Bankarski sektor je do privatizacije bio sistematski uništavan i išao ka propasti. Niska stopa naplate kredita, kreditna ekspanzija bez obezbjeđenja izvora sredstava, narušena likvidnost banaka, politika prekomjernog zapošljavnja, negativna profitabilnost, su samo neke od karakteristika tadašnjeg poslovanja banaka. Od banaka koje su ušle u proces privatizacije, bitne su bile privatizacije Banjalučke, Kristal i Razvojne banke. Ostale banke su otišle u stečaj ili su preuzete od trećih banaka. Država je jako malo novca dobila privatizacijom ovih banaka, budući da su iste bile korak do likvidacije i stečaja.
Poredeći broj zaposlenih u bankarskom sektoru prije i poslije privatizacije, nivoe kapitala, aktivu i profitabilnost banaka, možemo slobodno reći da su banke danas sigurne, profitabilne institucije u kojima je zaposleno više od 3.000 građana RS, da uredno plaćaju milionske poreze državi, da posluju po principima profitabilnosti, a tržišna konkurencija među bankama je dovela do segmentacije tržišta gdje nema monopolskih tvorevina, što je za krajnje korisnike svakako pozitivno.
Mikrokreditne organizacije su također u ekspanziji, i našle su svoje mjesto na tržištu RS, snabdjevajući ga sa potrebnim kreditnim sredstvima. Društva za osiguranje su privatna, i kod njih se tek očekuje znatniji zamah, budući da je njihov rad direktno zavisan od još uvijek lošeg standarda građana RS.
Stanje u energetskom sektoru
Analiza privatizacije naftne industrije je već objavljena te se nećemo posebno zadržavati na toj temi.
RS je odlučila da neće privatizovati elektro industriju te da će zadržati većinski paket akcija u svom vlasništvu.
Dilema da li privatizovati elektrosektor se ovdje neće obrazlagati, jer je za to potrebna detaljna studija. Ostaje samo konstatacija o katastrofalnoj profitabilnosti ovog sektora, o socijalnoj politici koja je u funkciji politike a koja se sprovodi kroz ovaj sektor, i o mnogim nepravilnostima koje je Služba za reviziju javnog sektora RS uočavala tokom godina revidiranja finansijskih izvještaja.
Stanje u telekomunikacionom sektoru
Telekom Srpske je u 2007. godini uslovno privatizovan, za začuđujuće veliku sumu novca. Uslovno, jer novi vlasnik je državni Telekom susjedne Srbije, koji očekuje skoru privatizaciju. Što se novca tiče, neobično je da je Telekom Srbija na tenderu ponudio 200 miliona evra više od Telekoma Austrija. Bez obzira na to, nakon privatizacije, Telekom Srpske dobro radi, sa znatno većim tržišnim učešćem, sa skoro duplo većom profitabilnosti, i ako se ovakvi parametri zadrže, to je svakako znak da je RS profitirala prodajom svog jedinog telekom operatera.
Privatizacioni investicioni fondovi (PIF-ovi)
Od PIF-ova je očekivano puno u procesu privatizacije. Mislilo se da će oni na efikasan način izvršiti koncentraciju vlasništva i uložiti povjerene im vaučere u preduzeća koja imaju perspektivu. Međutim, desilo se da su PIF-ovi postali samo nijemi učesnici na skupštinama akcionara, dijelom i zbog objektivnih okolnosti (malog učešća u vlasništvu), a dijelom zbog nezainteresovanosti i loše motivisanosti samih društava za upravljanje tim fondovima. Naime, društvu za upravljanje nije cilj pokretanje preduzeća kojeg je fond kojim upravlja društvo (su)vlasnik, već samo ostvarivanje provizije na osnovu vrijednosti portfelja akcija kojim fond raspolaže. Zato su velika očekivanja splasnula, a ispostavilo se da su PIF-ovi nemoćni u pokretanju korporativnog upravljanja u privatizovanim preduzećima. Još uvijek je vlasništvo u PIF-ovima dosta raspršeno, te se u skorije vrijeme (period od pet godina) ne može očekivati neka značajnija koncentracija vlasništva u fondovima i početak racionalnijeg upravljanja svojim portfeljima (promjena društva za upravljanje fondom?), čemu ide na ruku i neodgovarajuća legislativa. PIF-ovi (a kasnije zatvoreni investicioni fondovi – ZIF-ovi) su prilično nemarno i vršili restrukturiranje svojih portfelja – nisu prodavali akcije preduzeća koja im nisu trajni interes, a ni kupovali udjele u drugim preduzećima. Ta pasivnost ih je dovela u sadašnju status quo situaciju – nemaju likvidnih sredstava (osim jednog fonda) kojima mogu kupovati perspektivna preduzeća u zemlji i okruženju, s jedne strane, a s druge strane ne mogu prodati udjele u preduzećima zbog jako niske likvidnosti na tržištu kapitala, čime bi dobili prijeko potrebna investiciona sredstva.
Dinamika privatizacije
Po pravilu, privatizaciju je potrebno izvesti što brže, kako bi se izbjegla agonija u preduzećima koja su predmet transformacije, odvojila zdrava preduzeća i što prije osposobila, na korist zaposlenih, države i vlasnika, loša preduzeća stečajem pokušala revitalizovati, a ostala koja nemaju nikakvu šansu (izgubljeno tržište, loša kvalifikaciona struktura radnika, nemogućnost prekvalifikacije, nesolventnost), likvidirati.
Vidjeli smo da je za 10 godina u RS privatizovano 707 preduzeća. Kao poređenje, navešćemo da je tokom 1990. godine u Markovićevoj privatizaciji 1200 preduzeća promijenilo status iz društvenog u mješoviti. U Srbiji je od 2001. do 2004. godine privatizovano 1382 preduzeća (ukupan prihod države Srbije je takođe izuzetno mali – 1,5 milijarde evra ).
ZAKLJUČCI
– jako spor proces privatizacije,
– prihodi ostvareni dosadašnjom prodajom preduzeća su jako niski,
– stopa nezaposlenosti se neznatno smanjila od 1998. do 2009. godine,
– ostaje dilema da li privatizovati elektro-sektor kao jedinu preostalu vrijednost u vlasništvu države,
– bankarskom sektoru pogodovala privatizacija,
– problem stare devizne štednje je još uvijek prisutan,
– vaučerska privatizacija nije postigla željene efekte,
– otkrivene brojne afere i malverzacije iz procesa privatizacije,
– tržište kapitala je u strukturnoj krizi koja potiče od nesređenih privrednih odnosa sa početka procesa privatizacije.
PREPORUKE
– koristiti institut revizije privatizacije (ne u političke svrhe kao što se to do sada radilo),
– raditi na donošenju zakona o porijeklu imovine i njegovoj primjeni,
– jačati nezavisno sudstvo,
– reorganizovati i poboljšati efikasnost institucija i ekonomskih organa i agencija u RS (objediniti Agenciju za bankarstvo, osiguranje, Komisiju za HOV, Investiciono-razvojnu banku),
– stvarati bolju preduzetničku privrednu atmosferu, ukidati nepotrebne administrativne prepreke za start-up poduhvate, dati veći značaj, sredstva i ovlaštenja Agenciji za mala i srednja preduzeća,
– stvarati bolji poslovni ambijent putem donošenja manje restriktivnih zakonskih rješenja po pitanju privlačenja stranih investicija, putem formiranja stručnih radnih grupa u parlamentu RS koje bi usko sarađivale sa pomenutim nadležnim državnim agencijama u cilju stvaranja što praktičnijih zakonskih akata,
– štititi domaću privredu od nelojalne vanjske konkurencije (primjer poslovanja Banjalučke pivare prije privatizacije i sada),
– raditi na promociji slobode izražavanja i liberalizaciji medijskog prostora u RS.
autor: Siniša Božić /[email protected]/
Očekujemo Vaše mišljenje. UKLJUČI SE U RASPRAVU!!!
Napomena: Ovaj tekst ne odražava politiku redakcije. Poslovni portal Capital.ba ne snosi odgovornost za napisanu analizu, kao što ne čini ni za ostale komentare koji su napisani na portalu. Ovaj komentar/analiza predstavlja lični stav autora.
Tagovi: vazno
Povezane vijesti
Komentari
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
@ Milka
Za 20 vaučera ste dobili 20 akcija, a jedna akcija trenutno vrijedi 4 KM. http://www.blberza.com/v2/Pages/SecurityTrading.aspx?code=JHKP-R-A
MOLIM VAS MOZE LI MI NEKO RECI KOLIKO AKCIJA IMAM ZA 20 VAUCERA ULOZENIH U ZIF JAHORINA KOIN PALE I KOLIKA JE CENA JEDNE AKCIJE.HVALA
@84 Ljubinko
Ako se broj akcija dobijenih inicijalno u “zamjenu” za vaučere nije mijenjao, onda broj dobijenih akcija za bilo koje preduzeće možeš provjeriti na http://www.blberza.com/v2/Pages/DocView.aspx?Id=18707
Pošto su neka preduzeća otišla u stečaj, neka smanjivala, a neka povećavala broj akcija, tačnu informaciju možeš dobiti jedino u Centralnom registru HOV.
@86 Dina
Sa neuloženim vaučarima se ništa ne može uraditi i oni ne vrijede ništa.
Imam vaucere ali nisu nigdje ulozeni. Da li netko zna sta se moze s njima danas uraditi?
aj odgovorite ko zana
ee a kako znam koliko imam akcija na 20 vaucera
hvala druze
nesto oko 100 KM
zna li ko pomazite
ljudi jel mi moze neko reci koliko bih mogao dobiti za vaucere ulozene u kristal banci inam 20 vaucera.
hvala na informaciji….
za 1 vaucer u banjaluckoj pivari je dobijano 6,5 akcija, dakle za 50 vaucera se sada moze dobiti oko 60 KM. uskoro ni toliko jer je pivara propala.
pozdrav da li mi neko moze reci kolika je vrijednost ulozenih vaucera u Banjalucku pivaru, posto je to pretvoreno u akcije pa sad koliko je to akcija i kolika je vrijednoist npr. 50 vaucera?
UNAPRED HVALA
Jelena, vaučeri koji nisu uloženi u procesu privatizacije u neko od preduzeća ili fondova su nepovratno propali. Znači, zaboravite da ste ih i imali, ne možete ih nigdje uložiti i nemaju nikakvu vrijednost.
Postovanje
zanima me da li postoji mogucnost da sad ulozim ili prodam vaucere koje majka,seke i ja nismo nigdje ulozili niti smo ih prodali. Kolika je njihova vrijednost i gdje bi bilo najbolje da se uloze? Hvala unaprijed
http://www.blic.rs/Vesti/Republika-Srpska/235563/Pljackasi-preduzeca-jos-su-nedodirljivi
Lemi
Najbolje da ti stavljas klipove, pises, komentarise lopovluke i majmunluke, a da javnost ostaje nijema. Izgleda je novi vid borbe protiv istine – sutnja. Ili su jednostavno svi shvatili da nista nece pomoci glasna istina, valjda im je tiha laz primamljivija. Umjesto da se na ovom klipu pojavi barem hiljadu pregleda, pojavljuje se rast pregleda one budaletnine Ekrema Jevrica.
o problemima malih akcionara u RS, celnici Saveza udruzenja malih akcionara u emisiji Gost s povodom
http://www.youtube.com/watch?v=JnuuHsGaR4M
zlocin u privatizaciji ne zastarijeva…zabranjena emisija Latinice o privatizacijskom genocidu. slicnosti sa privatizacijom u BiH su ‘namjerno slucajne’.
——————–
http://www.youtube.com/watch?v=F-0ffq6kD6U
——————–
cini se da se situacija u hrvatskoj zaostrava.
“Sve velike državne firme u Hrvatskoj sada su pod istragom”, rekao je Bajić američkim diplomatima i posebno naglasio da postoje sumnje na korupciju u HEP-u, HAC-u, HŽ-u, Hrvatskim vodama i Hrvatskim šumama. No, najveći korupcijski slučaj svakako je bila Podravka, ističe Guardian i podsjeća na ulogu koju je u toj aferi odigrao bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec.
——————-
a evo clanka pokojnog novinara Nacionala Ive Pukanica o Mladenu Bajicu, glavnom drzavnom odvjetniku (iliti tuziocu) hrvatske, clanak je jos iz 2006. kada je Pukanic bio ziv. clanak je bio, kao i vecina toga sto je Pukanic napisao, skoro prorocanski>
Ne bih htio biti u koži Mladena Bajića. Sve prljavo što se petnaest godina zataškavalo, prešućivalo, skrivalo i o čemu se lagalo u Hrvatskoj, sada je njemu palo na leđa. Ratni zločini i lažni heroji, pretvorbeno-privatizacijski kriminal, razbojničke skupine koje su preko noći promijenile imidž odbacivši automate i eksploziv da bi se počele služiti kompjuterima, računovođama i korumpiranim sudstvom… samo su mali dio “divota” s kojima se na početku svoga rada susreo državni odvjetnik koji je nedavno dobio svoj drugi mandat. Sve su to opsežni i teški predmeti s kojima se Bajić mora svakodnevno susretati i svladavati ih. Mnogo gore s čime se on uhvatio u koštac je promjena načina razmišljanja o pravosuđu u koje su mnogi prestali vjerovati, ne poštuju ga, čak se njime i sprdaju.
Uzrok takvog devijatnog, općeprihvaćenog ponašanja bila je politika, jer je cjelokupni pravosudni sustav, u koji spada i Državno odvjetništvo, bio upravo pod kapom politike. A nitko drugi nego politika svojim ponašanjem generirala je kriminalce i zločince, koji su se osjećali potpuno zaštićenima. Oni su znali da im se na kraju, ako i budu otkriveni, ništa neće dogoditi. Uvijek je iza njih stajala politika, dobro skrivena unutar katakombi vlasti, nekad čak i oporbe, koja je imala zasađene svoje kadrove duboko unutar sustava. Vremena su se mijenjala, pa je tako i politika u određenom trenutku počela shvaćati da dugoročno niti njoj ne odgovora vlast nad pravosuđem, jer to oružje već na sljedećim izborima može pasti u ruke političkih protivnika. Čak i oni najtvrdokorniji počeli su shvaćati da je za sve najbolje da pravosuđe bude nezavisno, jer je to najbolja zaštita za sve. Naravno, za sve one koji se ne bave kriminalom. U cijeloj toj situaciji upravo je Mladen Bajić, sa svojom pozicijom koja je jedan od temelja pravosuđa, bio prvi na udaru svih onih kojima nije išlo u prilog da se situacija raščisti. Opstao je i ušao u svoj drugi mandat zahvaljujući činjenici što je bio stručan, mudar, čist i dovoljno svoj, te je postigao da ga zbog toga poštuju iako ga možda nisu svi voljeli.
Da je dovoljno svoj pokazao je i time što je uspio preživjeti poraz SDP-a na izborima i konsenzusom, iza kojeg je stajala prije svega Sanaderova inicijativa, u Saboru ponovo biti izabran na mandat od četiri godine. Da je čist pokazao je time što je predvodio akciju uhićenja generala Ante Gotovine, koja je i završila uhićenjem a da se Bajić i danas bez ikakve zaštite i straha može kretati ne samo Zagrebom, nego i Zadrom ili Gotovininim rodnim Pakoštanima. Zbog svog profesionalnog ponašanja ništa mu nisu mogli zamjeriti niti najbliži Gotovinini prijatelji, suborci ili rodbina. Prije dva tjedna pri sasvim slučajnom susretu upoznao sam Bajića s Dunjom Zloić-Gotovinom, koju sam i sam upoznao tri tjedna prije na Zadarskoj noći. Pri tome susretu nije bilo nikakvog negativnog naboja niti antipatije. Srela se s čovjekom koji stoji iza uhićenja njezina supruga. Da je mudar vidjelo se po tome kako je, prepoznavajući pravi tajming, “pomeo” u Uskoku i samom Državnom odvjetništvu, a da mu pri tome nije pala ni dlaka s brade.
Čak i mediji koji su podržavali bivšeg šefa Uskoka i od njega su dobivali informacije, nisu napisali niti jednu riječ protiv Bajića i stali su u obranu svog dojučerašnjeg informatora. Najnoviji slučaj s Tomislavom Merčepom, kao i onaj prije mjesec dana s Branimirom Glavašem, bio bi za svakog državnog odvjetnika pogibeljan iz vrlo jednostavnog razloga. Da bi se ušlo u takve procese, čovjek treba imati staturu, ne samo profesionalnu, već i ljudsku. U obje te optužnice, koje su vrlo teške kako za Glavaša i Merčepa, tako i za pravosuđe i samu državu, Bajić sigurno neće stradati. Razlog je vrlo jednostavan. Bez obzira na to koliko te slučajeve neki žele svrstati pod politiku, Bajić je svojim dosadašnjim radom i ponašanjem stekao u javnosti imidž stručnog i nepristranog čovjeka, koga ne zanima politika nego jedino zakon. Upravo zbog toga u svakodnevnom komuniciranju ljudi govore za svaku nepravdu koja im se događa: “Otići ću k Bajiću i sve mu reći.” To je jasan znak da je Mladen Bajić postao jedan od stupova novog društva, čovjek kojem se politika ne usudi miješati u posao. A to je ujedno i najbolja pozicija i za Merčepa i za Glavaša, a i za sve druge, jer mogu biti sigurni da, dođe li do suda, neće biti nikakvih podmetanja.
o kriminalnoj privatizaciji i laznom stecaju Fruktone, Slobodan Vaskovic za 60 minuta o entitetu u stecaju:
http://www.youtube.com/watch?v=qwq6GU5e6mg
obimna dokumentacija o pljacki malih akcionara u gradipu i ljubicu
———
http://www.scribd.com/doc/40471946/buco-AD-Gradip-i-Ljubi%C4%87-Gerina-vi%C5%A1emilionska-plja%C4%8Dka
Politički magazin Crta, emitovano na BHTV1 26.10.2010., o efektima procesa privatizacije, stanja na tržištu kapitala, i o potrebi udruživanja malih akcionara
—————————
http://www.youtube.com/watch?v=mvpEg_hGWU8
o nezakonitim radnjama u GP Gradip i Ljubic Prnjavor, emisija RTRS iz 2006. u vrijeme kada je ta medijska kuca imala kakvu-takvu objektivnost.
http://www.youtube.com/watch?v=HCAjEtjTcTw
tu su i miodrag jandric, nenad tomovic i ostali zivopisni likovi koji su odigrali svoju ulogu, svako u svom domenu.
u pripremi je dokumentacija o cijelom slucaju, radi se oko 150 stranica arhivskih podataka koja ce uskoro biti okacena na internet kako bi javnost mogla saznati istinu o ovom slucaju.
kompletan snimak protesta akcionara
http://forum.capital.ba/emitenti/protesti-akcionara/msg711/#msg711
ovom prilikom pozdravljam svog druga Milosa Komljenovica nacelnika za priv,djelatnost u gradskoj upravi Banjaluke.Milose vracaj se u svoju PU.privrede nema ,pa nemas sta analizirati.svi oni izvjestaji o postprivatizacionom stanju preduzeca su lazni jer ih nema ko pratiti.a znamo kada se osnivaju komisije.samo onda kada se zeli nesto zataskati prikriti.da nije tako zna se koji bi organi resavali ovakve probleme .kako nasi susjedi kazu obnasali bi svoje funkcije.
ovdje mozete naci dokaze o tome kako kriminalci mogu da budu poslanici u novom, aktuelnom sazivu NS RS
—————
http://forum.capital.ba/emitenti/privatizacija-pljacka-stoljeca
—————
ovdje mozete naci prijedlog diskusije o privatizaciji banjaluckih preduzeca
————–
http://www.scribd.com/doc/39443765/Analiza-privatizacije-banjaluckih-preduzeca
————–
savez udruzenja malih akcionara rs krece sa aktivnostima o diskutovanju o ovim problemima kako na lokalnom nivou, kao sto je to ovdje slucaj, tako i vrlo brzo, nakon formiranja zakonodavne vlasti, u narodnoj skupstini RS. u tom smislu ce biti pripremljen elaborat o predmetnoj temi koji ce biti javno objavljen i iznesen na sjednici grada banja luka.
44.jazavac, ma kakva 63., pa zar ne vidiš da je sve kao nekad, samo što ovi danas za radne akcije dobiju 420KM mjesečno za učešće u probijanju Čemerna, a oni nekad hranu i kurs vožnje traktora ili neke druge alatke! Kad smo kod traktora, ovi danas još voze one iz 63., naslijedili od djedova alat,a ovi na vlasti režim, pa sad kao nekad, jedino umjesto crnaca iz afrike,došli kinezi!
@siks “…Jazo,svaka čast i tačno je da nije dobro što ne tuku ovakve face što javno napadaju VLAST RS ali doće će i to na red…”
****
Administrator, od kad su dopustene prijetnje na portalu. Dali se poslije izbora nesto promijenilo???
100% nerazumljivo, pa Tunjice su davno provaljene kao prolazna stanica do funkcije
56.rakovic! Rekao sam ti da siks neće razumjeti.
Vidi brkunga kako savija sad brkove kao on piše i pohvalno o vladi takog te kume ne poznam ali razumijem te ipak je zaj…no boraviti na Tunjicama ,ipak volim da tako pravilno ateriras jer eto za tobom možemo očekivati i našeg Rakca.
Hoće li ovo siks razumjeti?
@brkoug
U Srbiji huligani prijete vlasti u RS opoziciji
53.siks! Zašto si zaboga povrijeđen.Zar nisam bio dovoljno jasan, ja komšinicu Krsmaniju ne razumijem, a tebe i ostale kojima je dobro i kojima ne prijeti opasnost od isključenja struje zbog 20 KM,potpuno razumijem i uvažavam. Jedino što,ponoviću, moja je nesreća što nisam i nemogu biti takav. Uostalom, vidio si vjerovatno moje komentare u kojima ima i pohvala potezima Vlade i ministara ako ih smatram korektnim, a to znači nisam niti na strani onih koji poltronski bukvalno sve odobravaju, niti na strani onih koji bukvalno sve osporavaju.To što imam više komentara koji ne odobravaju rad Vlade i ministara je isključivo zbog toga što većina njihovih aktivnosti to zaslužuje. To je moja životna filozofija isto kao i tvoja, samo drugačija. A to što ti prijetiš Tunjicama svima onima koji misle drugačije, to je sastavni dio tvoje životne filozofije. Ja nikada nisam ni pomislio nešto slično, ne zbog Njegoševog “kome snaga leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom” nego što sam takav.Valjda nećeš reći da je napadanje na vlast i ako kažem da je pogrešno neistomišljenicima prijetiti Tunjicama.Zaboga siks, pa batina ima dva kraja, da li si i o tome kada razmišljao.Žalim te i proričem ti sudbinu moje komšinice Krsmanije.
Ah, Tunjice, nedosanjani san. Moj Sikse težak je život nas što sjedimo na foteljama koje nismo kupili, a još teži što nismo u ministarskim foteljama koje nismo osvojili. Šta da ti kažem, ti si osjetio vlast na svojoj kičmi pa znaš.
Eto brkung kakav si ti to čovjek pozajmio si jeli a odakle ti sigurno si ti sam stvorio uslove ovog svijeta pa da mozes zaraditi i ustediti pa eto i pozajmiti i umjesto da zbog tog budeš zahvalan vlastima RS ti lupetaš i vrijeđaš. Izgleda da Rakac neće sam na Tunjice.
Poltronima je svaka vlast dobra, a moja je nesreća što nisam takav, jer poltroni žrtvujući ono što nemaju ponešto i dobiju.Jedino ne razumijem moju komšinicu Krsmaniju, došla da joj uzajmim 20 KM da joj ne isključe struju, a davila me 20 minuta o dobroti postojeće vlasti, njenom doprinosu što je glasala za SNSD i mojoj grešci što i ja nisam glasao. Zbog komšijskih odnosa samo sam slijegao ramenima, a posle mi bijade žao što koni ne ponudih da ako joj od te dobrote zaprijeti još neko isključenje, da se opet javi za pozajmicu.
Rakoviću (Mihaljičino desna ruko , nekrunisani ministre )vi vjerovatno niste osjetili na leđima i izgleda ni na kičmi šta znači VLAST, pa je za razliku od svakog normalnog paćenika ne poštuješ.Vi ste jedan od onih koji i javno izlazi i izaziva svoju sudbinu, što sad ne izađete i ne pričate ono isto što ste pričali prije izbora. Jazo,svaka čast i tačno je da nije dobro što ne tuku ovakve face što javno napadaju VLAST RS ali doće će i to na red pa će ove brljotine na portalu iz udobnih fotlja oni zaminjeniti sa prugastim odijelima i šetnjom po krugu Tunjica, moj RAKAC trebaš se zabrinuti a siks nikad nije imao problema sa vlašću jer su me moji stariji učili da je poštujem.
>@JAZO
Nemoj da plašiš siksa. On je dočekao vrijeme bez batine pa je sretan :)
Nije dobro sto ne tuku… Batina je iz raja izasla…. :-)
21.siks (September 29th, 2010 2:57 pm)
Rakovicu ako budes u prilici, kao radikal, da ucestvujes na ovan ili onaj nacin u vlasti hoces li i dalje ostati na dosad iznesenim stavovima kao naprimer ovim zadnjim?Šta je vama ljudi pa nikad nije bilo bolje vi kao da ste zaboravili da je bio rat. Pa koji su osjetili teret rata danas su sretni da su samo živi .Još nešto šta mislite da ova VLAST počne hapsiti takve kao sto ste vi, a ima debelih raznoga za to , kako bi vam onda u przunu bilo sigurno bolje nego što ste sad zavaljeni u fotelje koje sigurno vi niste platili. Molite se bogu da ne bude gore.
OVO JE ILUSTRACIJA ZADOVOLJSTVA SISTEMOM POD FIRMOM DOBRO JE DA NE TUKU.
to je samo po sebi razumljivo. Čak i prihvatanje bilo kojih 5 mjera od navedenih 20 predstavlja sveopštu opasnost za establishment. Ogrezli smo duboko u nehaj, nemar, korupciju, kriminal. Sa te dubine svaka promjena se doživljava kao rušenje države.
postavlja se pitanje zbog cega nijedna vlada, pa ni nova, nece prihvatiti mjere iz posta #25.
MALI AKCIONARI S JEDINA SNAGA KOJA MOZE OVE KRIMINALCE POSLATI TAMO GDJE IM JE MJESTO, U FABRICI DUVANA SE IDE CAK DO TE MJERE DA JE VECINSKI VLASNIK DOVEO POLICIJSKOG PENZIONERA KOJI SE SAM NAZVAO DIREKTOROM I DAO SEBI OVLASTENJA DA POTPISUJE OTKAZE, PREMJESTAJE NA DRUGA RADNA MJESTA I SPROVODI JAKU POLICIJSKU TORTURU NAD RADNICIMA I AKCIONARIMA A SVE U CILJU DA ZASTITI SVOJ KRIMINAL. BRAVO LEMI SAMO NAPRIJED UZ TEBE SMO
Cuj savjet radnika… odakle ovaj ispade…hehehehee iz nekog OUR-a iz `63…. :)
Problem je korumpirano tužilaštvo i sudstvo. Imamo mi i sindikate i zakone, ali se oni ne poštuju.
Mali akcionari ne govore sa pozicije sindikata, jer te dvije stvari nisu povezane. Govori se o tome da mali akcionari imaju značajan (često) najveći paket akcija po preduzećima, a nemaju mogućnost da učestvuju u upravljanju srazmjerno kapitalu.
post #40
ma to nema pojma sa nicim.
lako, napraviti Savjet, koji bi kontrolisao UO, za razliku od nadzornog odbora, Savjet bi sačinjavali svi radnici na čelu sa sindikatom firme, gdje opet predsjednik sindikata ne bi imao ništa veću dužnost osim da saziva i predsjedava savjetom, a sastajali bi se u najkraćem mogućem roku nakon donošenja bilo kakvih važnijih odluka UO, te bi imali pravo veta, a odlučivali bi nadpolovičnom većinom uz maksimum 25% opravdano odsutnih, računajući i Radu čistačicu!
A kako to postici, kad su ggazde firmi uglavnom ljudi koji nisu obrazovani i koji prije 10 a kamoli 20 god nisu imali nista?
Mark, rekao si : “Svi bi da upravljaju …” . U većini preduzeća u RS, upravljaju ljudi koji su kupili državni dio kapitala – često imaju oko 25% kapitala. Ponašaju se gore nego da su preduzeća njihova, sav kapital njima, svi troškovi na preduzeće. Sada su u fazi pretvaranja akcionarskih društava u d.o.o. To rade najčešće ili preko lažnih stečaja ( njihove ili privatne firme njihove rodbine ili poznanika su u pravilu najveći povjerilac, što im omogućava da kroz lažni stečaj povjerioci postanu vlasnici kapitala) ili namjernim stvaranjem gubitka, koji pokrivaju na teret kapitala. Kad smanje, ili gotovo unište kapital, onda vrše dokapitalizaciju i tako postaju vlasnici cjelokupnog preduzeća. Praksa je pokazala da se mnogo poštenije prema preduzećima odnose oni koji su ih stvarali – radnici-ujedno i mali akcionari. Slažem se sa Vašom konstatacijom da je teško naći poštene. Najbitnije je da novoformirane uprave imaju potšene namjere, jer je kasnije sve lakše, naći se se i kvalitetan menadžment. To je suština zahtjeva malih akcionara.
Буди сигуран да то још никада ником успјело . Што више пара имаш то ти је више пара потребно .Нешто као дрога тешком овиснику . Аристотел (да не буде забуне Оназис) је рекао да је новац најбољи афродизијак .
para moze da bude za sve na posten nacin
Ја сам радио са доста ‘поштених’ људи , али када се паре појаве , ту нестају све ограде и обзири и на површину избија само једна страна људске нарави , коју је скоро немогуће контролисати , ‘грамзивост’ .
nisam bio u kanadi ali danas je svijet globalno selo tako da je situacija manje vise slicna.
medjutim, ja vjerujem da svako od nas licno zna bar 5 postenih ljudi. a postenih i strucnih ima jako malo.
И Канади је као и у РС највећи проблем не нестручност него лоповлук . Ако вам треба стручњак лако ће те га наћи . Ако не у Канади оно у Индији , Африци…. Али поштеног човјека не можеш наћи када би га тражио не на земљи него у цијелом универзуму.
…sto se savrseno poklapa jer mali akcionari su u velikoj vecini upravo radnici.
..тако је а нико неће да ради . Они који раде треба да одлучују па макар били и чистачи .
zato nam i jeste ovako zato stu su se svi prihvatili sefovanja
У Канади је био један ‘реалити шоу’ . У једној великој фирми ‘главни менаџер’ и обични радник замијене посао . Овај ‘шљакер’ ради директорски посао а директор онај шљакерски . Шта мислите ко је имао више успјеха ? Оног директора су већ послије два сата хтјели отјерати са посла док је онај шљакер без проблема радио његов посао .
cistacica rada za ciscenje da se pita. svako po struci i zaslugama.
Тако и треба , чистачица Рада да се пита , а не некакав мандов који ће једно 100 пута ићи у Француску и Америку и једино гледати ко ће му дати већу провизију .
@mark 25,
SAMOUPRAVLJANJE – Direktor državne aviokompanije je čekao da radnički savjet donese odluku koji tip aviona treba da se kupi. Radnički savjet je zasjedao i glasao. Jednak broj glasova je imao i boing i erbas. Ostalo je još samo da glasa Rada čistačica. Ona nije glasala. Nije bila prisutna. Prala je poslovnicu. Njen glas trebalo je da odluči. Svi su bili napeti. Ko će pobjediti? Rada je napisala: treba mi nova metla, sunđeri i kese za usisivač. I moli sve službenike da ostavljaju urednu WC šolju i da ne brišu peškirom cipele.
20 mjera koje nova vlada treba hitno i bez odlaganja da uradi:
————————
1. Analiza i snimanje finansijskog i materijalnog stanja u državi i privredi, i objektivno informisanje građana o pravom stanju – rok 15 dana
2. Krivične prijave protiv političara i kriminalaca – rok 7 dana
3. Hapšenje političara i kriminalaca koji su optuženi po zakonu – rok 30 dana
4. Ubrzana analiza privatizacije, masovno raskidanje privatizacionih ugovora – rok 90 dana
5. Donošenje Zakona o nacionalizaciji imovine stečene na privilegijama, korupciji i kriminalu – rok 15 dana
6. Okupljanje stručnjaka iz zemlje i dijaspore bez obzira na stranačku i etničku pripadnost – rok 10 dana
7. Izrada državotvornog i nacionalnog Programa za spas Republike Srpske i/ili Bosne i Hercegovine – rok 21 dan
8. Formiranje 1.000 menadžera za upravljanje privredom – rok 10 dana
9. Angažovanje 1.000 stranih menadžera na procenat – rok 30 dana
10. Usvajanje 200 sistemskih zakona usaglašenih sa EU – rok 60 dana
11. Profesionalno angažovanje 200 stranih stručnjaka u sudstvu, tužilaštvu i policiji – rok 30 dana
12. Izrada Novog ekonomskog programa – rok 21 dan
13. Program smanjivanja javne potrošnje – rok 7 dana
14. Program smanjivanja poreza i doprinosa – rok 7 dana
15. Program pokretanja privrede – rok 7 dana
16. Program supstitucije uvoza – rok 7 dana
17. Formiranje dvije banke sa većinskim državnim kapitalom – rok 90 dana
18. Restrukturisanje IRB te formiranje iste kao Razvojne državne banke te odvajanje posebnog odjeljka kao Razvojne poljoprivredne banke – rok 30 dana
19. Oslobađanje državnih medija partijskih uticaja – rok 7 dana
20. Prezentacija novog koncepta stranim državama, bankarima, investitorima i kompanijama – rok 90 dana.
————————-
hoćemo li raditi?
..2 KORAKA U SPAŠAVANJU PREDUZEĆA
– prvi korak : formiranje uprava preduzeća od predstavnika malih akcionara i fondova …
——————
Svi bi ili da upravljaju ili da određuju ko će upravljati . Ja bih fabrike ponovo vratio radnicima . Kakvi mali ili veliki akcionari .
A narodu nikad nije bilo gore.
U pravu si nikad nije bilo bolje vladajucoj eliti!
Rakovicu ako budes u prilici, kao radikal, da ucestvujes na ovan ili onaj nacin u vlasti hoces li i dalje ostati na dosad iznesenim stavovima kao naprimer ovim zadnjim?Šta je vama ljudi pa nikad nije bilo bolje vi kao da ste zaboravili da je bio rat. Pa koji su osjetili teret rata danas su sretni da su samo živi .Još nešto šta mislite da ova VLAST počne hapsiti takve kao sto ste vi, a ima debelih raznoga za to , kako bi vam onda u przunu bilo sigurno bolje nego što ste sad zavaljeni u fotelje koje sigurno vi niste platili. Molite se bogu da ne bude gore.
Nastupi fondova PIO i Restitucije na skupštinama akcionara su čisto političko-tajkunski motivisani. Uopšte ne zastupaju interese onih čijim vlasništvom upravljaju. Ali i za to će jednog dana položiti račun…
Što se tiče ZIF-ova, čije vlasništvo u dobrom dijelu preduzeća uopšte nije zanemarivo, po logici stvari bilo bi im u interesu da preduzeća dobiju kvalitetnu upravu i počnu raditi. Ali po mom ličnom iskustvu, to često nije slučaj. I oni zarad sitnih interesa za članstvo u UO ili NO, glasaju za odluke koje ustvari tjeraju preduzeće u propast. Čast izuzecima!
Udruživanje malih akcionara, kome bi se eventualno pridružili gore navedeni fondovi, dovelo bi do kvalitativnog pomaka. Naši mladi stručnjaci ne bi morali biti članovi ove ili one stranke da bi dobili šansu pokazati šta znaju. A ne bi morali ni čekati vizu za odlauzak vani.
Preduzeća vape za stručnim ljudima, a stručni ljudi vape za poslom. Samo treba rastjerati ovu privatizacijsko-političko-rodbinsku bagru koja je preuzela vlasništvo nad velikim dijelom naše ekonomije.
@lemi
Vrlo rado ću se pridružiti inicijativi.
PRIVATIZACIJA JE STVARNO PLJAČKA STOLJEĆA – KAKO SPASITI FIRME
Ognjen Jugovic
Privatizacija je osmišljena tako da nekolicina kupaca državnog dijela kapitala (uglavnom ljudi koji su svoj kapitala stekli za vrijeme i nakon rata) uzme ogromnu imovinu preduzeća, a da narod, koji je ta preduzeća stvarao dobije bezvrijedne papire.
Zakonom je definisano da samo oni pojedinci (fizička i pravna lica) koji imaju preko 25% kapitala moraju sa državom potpisivati ugovore ( o budućnosti preduzeća, radnicima, obavezama prema državi i slično). Vidjećete kasnije da su ovaj momenat mnogi kupci državnog dijela kapitala znalački iskoristili.
Preduzeća su postala akcionarska društva, privatno vlasništvo više vlasnika. Na Skupštinama akcionara tih preduzeća ( Skupština – najviši organ upravljanja preduzećima) se odrđivala njihova dalja sudbina.
Mali akcionari su svoje vaučere ( koji su kasnije pretvoreni u akcije) ulagali ili direktno u preduzeća ili u investicione fondove. U prduzećima su imali između 20% i 50% kapitala (najčešće oko 30%) kapitala, a u fondovima preko 50% kapitala.
Naš koncept je bio jednostavan : udružiti male akcionare (30% kapitala) i zajedničkim nastupom sa državnim fondovima (oko 10% kapitala fond PIO i oko 5% kapitala fond za restituciju) ostvariti većinu u skupštini – vidjećete kasnije sa koliko kapitala su krajem 2006. godine raspolagali u preduzećima prnjavorski tajkuni. Državnim fondovima bi se pridružili i investicioni fondovi.
2 KORAKA U SPAŠAVANJU PREDUZEĆA
– prvi korak : formiranje uprava preduzeća od predstavnika malih akcionara i fondova
– drugi korak : stvaranje kvalitetnog menadžmenta
Prvi korak se može izvesti na više načina, a cilj je stvoriti skupštinsku većinu, koja bi razriješila dužnosti staru Upravu i imenovala novu.
Kakvo je stanje kapitala u nekoliko prnjavorskih preduzeća ( a tako je i većini ostalih prnjavorskih i preduzeća u RS) bilo krajem 2006. godine (svi podaci su preuzeti iz Knjige akcionara , izdate od strane Centralnog registra hartija od vrijednosti Republike Srpske ( u daljem tekstu ću koristiti skraćenicu KA CRHOV? ili Banjalučke berze (u daljem tekstu ću koristiti skraćenicu Blb) . Nakon navođenja skraćenica ću upisati datum na koji se podaci odnose)
– „Metalka“ a.d. Prnjavor (KA CRHOV RS 25.06.2009.) „Kompanija Dušanić“ 24,92%, Peulić Drago 11,41% , Milutinović Drago 9,71% ( jasno Vam je zašto „Kompanija Dušanić nije „prešišala“ 25% kapitala, Drago Milutinović je prošle godine , na ATV javno rekao da on nikada nije bio stvarni vlasnik kapitala, već se akcije samo fiktivno vode na njegovo ime, a stvarni vlasnik tih akcija je Petar Dušanić, kojem je na sudu dao punomoć?! – šta je više trebalo državi da sankcioniše odgovorne) Fond PIO 7,04% +Fond za restituciju 3,52% +Polara invest 6,39 % +BORS fond – fond boraca RS 3,8% +VIB FOND + oko 30% mali akcionari =50,75% kapitala)
– „Mlinpek“ a.d. Prnjavor (KA CRHOV RS 11.04.2007.) Državni kapital 25,22% + Fond PIO 8,41% + Fond za restituciju 4,20% + BLB profit 1,64% + Kristal invest 1,02% + oko 55% mali akcionari =95,49% kapitala, sa drugu stranu Miladin Stanić je imao 1,41%.
– „Prnjavor ekspres“ a.d. Prnjavor (BLb 14.09.2007. godine) : FOND Jahorina koin 20,94% + Fond PIO 7,35% + Fond za restituciju 3,67% + Advantis broker 2,24% + oko 40% mali akcionari =74,20 %. Na drugoj strani je bio Petar Dušanić koji na svoje ime ili ime svoje Kompanije tada nije imao niti jednu jedinu akciju ?!, već je preko punomoći zastupao nekog Vicanović Radovana (dio državnog kapitala kupio starom deviznom štednjom – lik je inače jedan od onih koji se spominju kao kupci velikog broja preduzeća po RS)
…
– Raskidanje privatizacionih ugovora (ima kupaca državnog dijela kapitala koji su sa Direkcijom za privatizaciju potpisali ugovor, koga se ne pridržavaju – insistirati na hitnom raskidanju ugovora i poništenju privatizacije)
– Vraćanje nezakonito oduzetih paketa akcija malim akcionarima ( Prije rata se krenulo u privatizaciju preduzeća po modelu tadašnjeg predsjednika SIV-a, gospodina Ante Markovića, radilo se o internom dioničarstvu – radnici su na privatizacione račune uplaćivali dionice. Dosta preduzeća je kupilo značajan procenat kapitala : Doboj putevi 70%, Transter Brod 100%, Žitoprodukt Banjaluka 100 % … , ali je jedan od najvećih pljačkaša u procesu privatizacije – Direkcija za privatizaciju te procente smanjivala po svom nahođenju. U slučaju Fabrike duvana Banjaluka čak postoji presuda Vrhovnog suda RS od 2001. godine u korist malih akcionara , koja nije sprovedena u djelo ni dan danas ?!=
Dakle, cilj je doći do skupštinske većine, nakon čega slijedi drugi korak : STVARANJE KVALITETNOG MENADŽMENTA . Kroz rad u Savezu UMA RS, uvjerili smo se da u Republici Srpskoj ima kvalitetnim mladih obrazovanih stručnjaka, kadrih da preduzeća oporave od ratne i poslijeratne pljačke. Ništa se neće napraviti samim stvaranjem skupštinske većine, jer su preduzeća u katastrofalnom stanju, ali se ipak ogromna imovina može staviti u funkciju radnika, akcionara i svih stanovnika Republike Srpske.
Nama je rečeno da ulazimo u KAPITALIZAM , a desio nam se KRIMINALIZAM , umjesto PRIVATIZACIJE smo dobili PRIHVATIZACIJU (što reče Boro Bogićević).
Ulaskom u preduzeća, uradila bi se stvarna revizija poslovanja preduzeća. Šta se u preduzećima radilo, najbolje znaju sami radnici koji su u njima radili.
Dokaz da se ovo može je slučaj trgovačkog preduzeća „Promet“ a.d. Prnjavor. Na skupštini akcionara održanoj dana 07.11.2006. godine, mali akcionari su imali 35,87% kapitala +VB Fond 2,69% kapitala =38,56% kapitala, dok je na drugoj strani Petar Dušanić imao 22,7% kapitala. Fond PIO je dan uoči održavanja skupštine akcionara dostavio pisani način glasanja, u kome je po svim tačkama dnevnog reda podržao male akcionare, da bi sutradan ujutro opozvali svoj pisani način glasanja i nisu se ni pojavili na skupštini. Fond za resituciju se tada, kao ni prethodne 3 godine nije pojavljivao.
Nama je Petar Dušanić tom prilikom rekao da smo apsolutno u pravu, ali da svoja prava trebamo potvrditi na sudu ( prethodno je rekao da je sud njegov i da će na sudu biti sve onako kako on kaže). Mi smo mu odgovorili da je on u pravu, ali da ćemo mi ući u naše preduzeće, a da on sudom dokazuje istinu.
Sa policijom i video kamerom smo ušli u naše preduzeće. Zatekli smo milionska dugovanja i dokument poslovodstva u kome se navodi da preduzeće više nema ekonomskog i finansijskog efekta za dalji rad – već su bile pripremljene odluke za spanjanje (utapanje „Promet“-a u „Kompaniju“).
Dolaskom SNSD-a na vlast, očekivali smo apsolutnu podršku našem konceptu. Nismu ju imali ni na lokalnom ni na državnom nivou.
I sada ( iako mnogo teže) za vrlo kratko vrijeme se može spasiti najveći broj preduzeća, bez ikakvih sudskih i ostalih procedura.
o privatizaciji u FBIH
http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme/skandalozno-fbih-za-deset-godina-od-privatizacije-u-kesu-dobila-samo-519-miliona-km
vidimo da je scenario isti kao i u RS
Čitam ovo ponovo, sa vremenske distance.Imam utisak da je sa ovakvom privatizacijom sve bilo smišljeno i da nije bilo ne znanje i ne snalaženje. Čak, u međuvremenu se vrše i inovacije iz istih razloga, uz njihovo promovisanje da su baš one u interesu građana. Takav mi se zaključak nameće zbog kupovine 20 propalih preduzeća parama od prodaje akumulativnog telekoma. Vjerovatno bih drugačije razmišljao da je 19,906.432 KM u 2008. godini, 70,460.824 KM u 2009. godini i 50,050.000 KM u 2010. godini uloženo u propala preduzeća na osnovu ekonomskih kriterija sa direktnim ili indirektnim efektima u budućnosti. Političkie razloge koji su dominantni u donošenju odluka o kupovini propalih preduzeća vidim kao potencijalnu opasnost da će kupljenih 20 preduzeća i u narednom periodu u određenoj mjeri biti recipijent dijela dobiti onih koji je ostvaruju, što može imati višestruke posledice, mnogo veće od uloženih 145,319.069 KM. Jasno mi je da svakome imponuje da bude “džek”, pogotovu ako je to moguće na tuđi račun, ali ovo što se radi ima velike šanse da se vrati kao “bumerang” svima, i onima koji su toga svjesni i onima koji nisu.
Mi imamo milu i stado beeeeeja, pa nemoj ocekivati spektakle. Sto se tice nase djece, ne brini, bice posla kod bijeliceve, vidoviceve i ine djece.
gotovo da niti jedno preduzece nije privatizovano bez kriminala.koliko je preduzece bilo fin.jace toliko je i kriminal bio veći.najveca lakrdija je komisija za reviziju koja je korumpiranija i od direkcije za privatizaciju.to mi je bilo jasno i kad je osnivana.bilo mi je sumnjivo kad sam vidjela sastav komisije.konkretno -privatizacija banjalucke pivare za koju znam da je max kriminalna a da nikom u ovoj drzavi nije palo napamet da bar pokusa da utvrdi sta se dešavalo.niko nije ni pokusao da utvrdi kako je pred privatizaciju (od isto ovako uglednog profesora ek.fakulteta kao sto je i Borislav Bjelić)ta firma opljackana pa prodana u bescjenje.I sve se ovo odvija pred očima naše djece kojoj ne ostavljamo ništa jer su sve opljačkale naše umne glave,sramota.Predlog mi je “ništa nemožemo učiniti dok i mi nedobijemo Jadranku Kosor koja želi nesto da izmjeni.riba smrdi od glave”
posljednja cijena Kristala je 5.49 KM/akcija, odnosno vaucer. Pa koliko si ulozila vaucera, toliko imas akcija Kristal fonda
IMAM VAUCERE UPISANE U KRISTAL BANCI PA ME INTERESUJE DALI ONI TRENUTNO IMAJU NEKU VREDNOST.
ne, rok za ulaganje je prosao 2001. godine
sta uraditi sa vaucerima koje nismo nigdje ulozili.dali postoji mogucnost da ih negdje ulozimo.unapred zahvalni
svaka cast, jebi kevu lopovima
Poštovani,
kad se neke stvari promijene, tada ćemo na portalu i napisati ime.
Inicijali su stavljeni zarad zaštite integriteta autora koji nema neiskrene namjere.
Poštovani autore ,
zašto se ne potpisujete punim imenom, a ne samo inicijalima?
To bi doprinijelo većem ugledu ovog portala, jer inicijali uvijek ostavljaju sumnju u iskrenost namjera.
lemi moras ici u skolu malo, da naucis nesto, ovako ispadas bas bud…
Dapače, dobar članak. pogotovu preporuke. samo ih treba početi sprovoditi. nažalost, ne vidim ko bi to mogao učiniti. običan glasač je spreman za dobru feštu ili 100 km dati glas “crnom đavolu”. šeta iz centra u centar, iz desna u desno, lijeva u lijevo – sve za feštu ili 100 km. a vlastoljupci su se lijepo rasporedili, dobro im je i ne žele mijenjati busiju. mandat tebi pa mandat meni. izgleda da će tako ostati još dugo.
a ti to onako prokomentarisao cisto reda radi, kao strucnjak za privatizacije sirom evrope :D
jako los clanak, tj katastrofalan sa jako losim zakljuccima i predlozima
sve u svemu bolja iakakva nego nikakva privatizacija, i ni jedna privatizacija nije bila idealna i nije uspjela da zadovolji sve strane
Dati zaključci i preporuke ne odgovaraju stvarnom stanju. Oni više djeluju nabacano kao utisci iz svakodnevnog života, a manje kao posljedica argumentovane analize.
Izgleda sto su clanci sa manje pljuvanja manje interesantni :D