Rusi bježe od preuzetih obaveza za Gudronsku jamu

MODRIČA – Rafinerija ulja Modriča, u vlasništvu ruskog „Njeftegazinkora“, pokušava da sa sebe skine odgovornost vezanu za Gudronsku jamu u koju je ranije odlagan toksični otpad, a na kojoj je prošle sedmice došlo do požara.

Ni pet dana nakon ovog incidenta, uprava na čelu sa Vladimirom Oniščenkom nije našla za shodno da se oglasi i objasni javnosti zašto 17 godina od privatizacije nije riješila ovaj problem, a prema utiscima načelnika Modriče koji se sa njima sastao, konkretnih aktivnosti sa njihove strane neće biti ni u narednom periodu.

„Oni smatraju da nemaju obavezu da riješe ovaj problem jer tvrde da prema privatizacionom ugovoru Gudronska jama nije ušla u privatizacionu masu. Međutim, to je nus proizvod rafinerije i nalazi se na dvije katastarske čestice. Vlasnik jedne je Republika Srpska, a druge Rafinerija ulja Modriča“, kaže načelnik Jovica Radulović.

Prema njegovim riječima, jedina pomoć koja je stigla iz rafinerije, bila je u vidu njihove vatrogasne službe koja je učestvovala u gašenju požara.

Međutim, dvanaest godina ranije, vlasnici ruske kompanije “Zarubežnjeft”, koja je privatizovala naftnu industriju Srpske, pričali su sasvim suprotno.

Ne samo da nisu osporavali obavezu saniranja deponije, već su tvrdili da je to jedan od njihovih prioriteta.

“Privatizacijom Rafinerije ulja Modriča obavezali smo se da, u saradnji sa lokalnom vlašću i resornim ministarstvima u Republici Srpskoj, riješimo problem Gudronske jame. To podrazumijeva likvidaciju deponije gudrona kao ekološkog problema u najskorije vrijeme”, rekao je u januaru 2012. godine tadašnji direktor „Zarubežnjefta“ Nikolaj Brunič.

On je tada kazao da predstoji izrada planova i aktivnosti na uklanjanju otpadnog materijala, nakon čega će se početi sa realizacijom.

“Dogovorom sa lokalnom zajednicom rješavamo sve probleme i nema potrebe da se obraćamo sudskim ili drugim institucijama”, rekao je tada Brunič.

Da obaveza postoji potvrdili su i u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske.

Oni su prije nekoliko dana naveli da je to definisano ekološkom dozvolom koja je izdata rafineriji, a prema kojoj su naložene mjere za održavanje područja oko Gudronske jame prije i tokom sanacije.

Sve je, kako su rekli definisano dinamičkim planom po kojem je Rafinerija ulja dužna da sanira deponiju do isteka roka važenja ekološke dozvole, a to je 2025. godina.

Inače, raniji revizorski izvještaji preduzeća nedsvosmisleno pokazuju da su u ovom preduzeću bili svjesni obaveze da riješe problem odlagališta.

Tako su primjera radi, prošle godine na kontu dugoročnih rezervisanja imali 8,9 miliona maraka sa sanaciju Gudronske jame, što je po procjenama nije dovoljno da se problem riješi.

„Društvo je ovaj iznos evidentiralo na osnovu izvještaja o ispitivanju izvodljivosti obrade kiselog gudrona i konceptualnom dizajnu sanacije urađenoj od strane društva „DEC N.V.“ iz Belgije u 2015. godini. Pored navedenog, od društva smo dobili izvještaje o procjeni sanacije Gudronske jame u kome su navedeni značajno veći iznosi sredstava neophodni za sanaciju od iznosa koje je društvo evidentiralo u poslovnim knjigama“, navode revizori.

Komentar smo tražili i od “Rafinerije ulja Modriča” a objavićemo ga ukoliko ga dobijemo.

Podsjećamo, od 1967. do 1992. godine u Rafineriji ulja Modriča prikupljana su otpadna motorna i industrijska ulja sa prostora cijele bivše Jugoslavije.

Tretirana su postupkom rerafinacije sa sumpornom kiselinom i aktivnom glinom, a tom postupku kao nus proizvod nastajao je rafinerijski otpad, odnosno  kiseli gudron, koji je odlagan na lokalitetu „Garevac“ u rupama nastalim iskopavanjem šljunka.

Ovo odlagalište je zatvoreno 1999. godine jer je „Rafinerija ulja Modriča“ prestala da primjenjuje tehnologiju za obradu otpadnih ulja sa sumpornom kiselinom, tako da se od tada u ovom preduzeću više ne produkuje kiseli gudron.

Međutim, problem je ostao neriješen i dvije decenije kasnije, a u međuvremenu oko jame su se formirala naselja sa više hiljada ljudi koji su izloženi toksičnim isparavanjima.

To je pokazala i analiza Instituta za zaštitu i ekologiju Republike Srpske kojom je  potvrđeno prisustvo otrovnih materija, zbog čega su građani pozvani da aktivnosti na otvorenom svedu na minimum.

Rafinerija ulja prodata je 2007. godine zajedno sa Rafinerijom nafte u Brodu i mrežom pumpi „Nestro Petrol“ ruskoj kompaniji „Njeftegazinkor“ za 236 miliona KM.

Rusi su kupovinom većinskog dijela postali vlasnici prava ali i obaveza rafinerije.

Osnovna djelatnost rafinerije već godinama je uslužna prerada za “Optima grupu” koja je ujedno i vlasnik proizvodnog procesa u rafineriji.

Rafinerija ulja Modriča završila je prošlu godinu u minusu od 2,04 miliona KM, čime se akumulirani gubitak ovog preduzeća povećao na 110,9 miliona maraka.

CAPITAL: Dejan Tovilović