BANJALUKA – Republika Srpska i stanje njenih finansija u posljednje vrijeme sve češće postaju predmet interesovanja i analiza, naročito zbog javnog i vanjskog duga koji rastu, ali i zbog nepreciznih izjava političara, koji unose zabune u javnost.
Premijer Vlade RS-a Radovan Višković je na konferenciji za novinare iznio sljedeće podatke:
„I do sada su dolazili milioni i milijarde koje RS plaća, iz perioda kada mi nismo bili dio vlasti. I neki drugi će plaćati kada mi ne budemo vlast. Naš ukupni dug, u momentu kada sam preuzeo Vladu je bio 48 posto BDP-a, a danas je 43 posto. Javni dug je bio 37, a danas je 34 posto. Govorim o periodu 2018-2022. godine. Svaka vlada to treba da radi, kratkoročna zaduženja, kamata dva posto… Mislite li da ne trebamo ispunjavati svoje obaveze kako neko ne bi rekao da se zadužujemo?“, pitanjem je na pitanje odgovorio Višković.
Interesantno je da je ovo rekao 20 dana nakon održane 37. posebne sjenice Narodne skupštine RS-a, na kojoj je donesena Odluka o dugoročnom zaduživanju Republike Srpske za 2023. godinu i na kojoj je ministrica finansija Zora Vidović prezentovala podatke o tada trenutnom ukupnom dugu od 43,85 posto BDP-a i javnom dugu od 36,52 posto BDP-a.
Ozbiljno opterećenje ekonomije i budžeta
Premijer Višković nije rekao još bitnih činjenica. Prema posljednjih dostupnim podacima Ministarstva finansija i trezora BiH, na kraju trećeg kvartala 2022. godine, Republika Srpska ima 6.215,15 milijardi maraka javnog duga.
U 2018. godinu RS je ušla sa 4.956,65 milijardi duga. Razlog ovako uočljive razlike se pronalazi u rastu vanjskog duga, koji je sa 2.954,12 milijardi maraka na početku 2018. godine, dostigao 4.112,35 milijardi na kraju trećeg kvartala ove godine. Ako se vodimo saznanjem da prebivalište u RS trenutno ima 1,1 milion stanovnika, dolazimo do činjenice da je dug po glavi stanovnika RS-a 5.650 KM (2.880 eura).
No, problem je veći ako se precizno ne zna pod kojim uslovima i kome su prodate RS obveznice, čije dospijeće naplate dolazi u godini koja je na samom pragu.
„Situacija sa zaduženjima RS-a kreiranim u prethodnom periodu kroz obveznice na Bečkoj, a kasnije i Londonskoj berzi, su ozbiljno opterećenje za ekonomiju i budžet RS-a. Potpuno je nerazumno da su te pare potrošene, verovatno na infrastrukturne projekte, a da nisu uložene u neku proizvodnu i profitabilnu aktivnost koja bi povećala BDP i tako ostvarivala benefite i zarade iz kojih bi se servisirala kreditna obaveza. Opasan je koncept zaduženja na Bečkoj berzi na pet godina sa obavezom da se dug vrati pete godine. To nas sada čeka. Koncepcija Ministarstva finansija, pa i predsednika Milorada Dodika, da će se to vratiti drugim kreditom je u bankarskom sistemu neprihvatljiv. Očigledno se rađa i drugi problem – inflacija i rast EURIBOR-a, cene kapitala. Svako novo zaduženje će stoga biti sve nepovoljnije i skuplje“, smatra Zoran Pavlović, ekonomista iz Banje Luke.
I da potpuno zanemarimo gdje su se trošila sredstva iz emisije obveznica plasirane na Londonskoj berzi po kamati od 4,75 posto, te obveznica sa Bečke berze, referirani četverogodišnji period ukazuje da se budžet RS od 2019. godine sve više puni iz stavke „primici od zaduživanja“, dok su „izdaci za otplatu dugova“ po pravilu uvijek manji.
„U prethodnih pet godina nisu izdvajana sredstva ili kreiran suficit u budžetu koji bi bio namenjen za servisiranje obaveza. Iznenadni priliv viška sredstava od indirektnih poreza, kao rezultat poskupljenja roba i inflacije u iznosu od 400 miliona maraka (200 miliona eura), nije deponovan za finansiranje vraćanja kredita. To bi uradio svaki domaćin, osim Vlade RS-a. Politika servisiranja međunarodnih obaveza po osnovu novog zaduživanja me podseća na situaciju kada je čovek uzeo prvi kredit kojega je vratio uzimanjem drugog, pa trećeg… Kada je umro, posljednji bankar koji je trebao da dobije svoj novac je tvrdio da bi on i taj kredit vratio da nije umro. Ja se bojim da RS ide nekim putem da međunarodni kreditori zbog nemogućnosti otplate preuzetih obaveza postave pravna pitanja preuzimanja imovine u kojoj je RS većinski vlasnik“, konstatuje Pavlović.
Pravo na privatizaciju javnih preduzeća
A šta se još ima privatizovati i preuzeti u Republici Srpskoj? Preduzeća koja su bila najprofitabilnija su se već prodala, poput Telekoma. Privatni kapital je duboko već zagazio u elektroenergetski sektor, poput rudnika, termoelektrana, rafinerija, hidropotencijala… Prehrambeni sektor je „riješen“. U posljednje vrijeme se rasprodaje i sve preostalo.
Ipak, rijetki se odvaže javno upozoriti na takvo stanje, kao banjalučki portal Capital.ba.
„U ovome trenutku RS ima na raspolaganju još Elektroprivredu i šume. Još uvijek ne znamo šta su bile garancije za prodaju dvije velike emisije obveznica u inostranstvu. Ulaskom investicionog kapitala u Elektroprivredu RS-a, poput mađarskog fonda i Vlade Srbije, je počela tiha privatizacija. Ostalo se bez naftne industrije i preostali dio državnog kapitala nema veliki vrijednost“, kaže glavni urednik portala Capital.ba Siniša Vukelić.
Dodaje da će najteži posao u budućnosti imati ministar finansija, ko god to bio. Trenutna ministrica, Zora Vidović smatra kako je ‘RS još uvijek u kondiciji’, s čime se stručna javnost, koliko god malobrojna bila, ne slaže.
„Dokument Bečke berze kojim se daju informacije o nekome ko prodaje obveznice i zove se Prospekt, sadrži stavke u slučaju da RS ne može vratiti novac, nosioci obveznica imaju pravo da privatizuju bilo koje preduzeće. Dakle, sva javna preduzeća. Mogu tražiti deo Šuma Srpske ili Voda Srpske, vodovode, hidrocentrale, deo elektroprivrednog sistema…“, upozorava Pavlović.
Ovih dana se privodi kraju prodaja paketa akcija (dionica) na Banjalučkoj berzi unošenjem grupnih naloga po principu „sve ili ništa“ za 60 preduzeća sa potpunim ili većinskim državnim vlasništvom RS. Posao provode Investiciono razvojna banka Republike Srpske i Društvo za upravljanje Penzijskim rezervnim fondom RS.
Predsjednik RS-a Milorad Dodik je kazao da je to čisto bankarsko pitanje i njihova odluka. Javnost sumnja u mogućnosti autonomnog donošenja ovakvih odluka pomenutih institucija, kao i opšteg zaduživanja bez Dodikovog znanja. Već pomenutom Odlukom NSRS-a o dugoročnom zaduženju za 2023. godinu je predviđeno 1,08 milijardi maraka novih zaduženja.
„Maksimalna kamatna stopa: šestomjesečni ili dvanaestomjesečni Euribor plus fiksna marža do četiri posto za obveznice ili kreditna zaduženja kod domaćih banaka. Krediti kod međunarodnih kreditora maksimalno 5,5 posto godišnje; a emisija obveznica na međunarodnom finansijskom tržištu po maksimalnoj marži od 7,5 posto godišnje“, stoji u dokumentu odobrenom u NSRS 2. novembra.
Srljanje u prekomjerno zaduživanje
Transparentnošću se ne mogu pohvaliti finansijske institucije pod patronatom Vlade. Na službenoj web prezentaciji Investiciono razvojne banke (IRB) uporedni prikaz ekonomskih indikatora RS sa susjedima i Evropskom unijom je posljednji put unesen još 2020. godine.
„Nezaustavljivo se srlja u prekomjerno zaduženje. Iako granica nije pređena, vrlo smo blizu stanja poslije kojega nema povratka. Neočekivano veliki prilivi novca, poput prodaje Telekoma iz 2006. I ovogodišnjeg priliva od PDV-a su samo proizveli prekomjerno zapošljavanje i velike rashode u budžetu. Nakon što je novac potrošen, rashodi su ostali isti. Pandemija, pa onda inflacija, su doveli do toga da se izlaz traži u zaduživanju. Netransparentno zaduženje na Bečkoj i Londonskoj berzi, po nepovoljnim uslovima, su nedovoljni da servisiraju unutrašnje rashode. Vlast ne vidi ili ne želi naći rješenja za refinansiranje postojećih dugova i unutrašnju potrošnju“, zaključuje Siniša Vukelić.
Većina ekonomista smatra da je upravo netransparentnost, odnosno nepoznata namjena sredstava, veća prijetnja od visine kamata. Mogle bi se tu tražiti i najveće prijetnje za samu Republiku Srpsku i (samo)rasprodaju njene supstance.
„Ništa se ne radi na transparentan način. Očigledno je uticaj politike jači i zloupotrebljavaju se uticaji premijera, ministara i ostalih. Međunarodni monetarni fond (MMF) je tražio ukidanje Velikog kreditnog odbora, jer ga je u IRB-u praktično činila vladina politička struktura, koji je davao kredite bez adekvatnih kolaterala direktnim putem. Zbog toga je i došlo do značajnih gubitaka IRB-a“, navodi Zoran Pavlović.
Ali, barem dvije stvari su usvajanjem Budžeta RS-a za 2023. godinu potpuno jasne – učešće zaduženja je 20,1 posto, a troškovi kabineta predsjednika Milorada Dodika su 56,5 miliona maraka (28 miliona eura) uz učešće od 1,05 posto budžeta. Predsjednik će po vlastitom nahođenju moći raspolagati visinom sredstava koja su veća od svih gradova i opština entiteta kojima rukovodi, izuzev Banje Luke i Bijeljine.AL JAZEERA BALKANS
1 komentar
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu info@capital.ba
Kako do 7.5% pa domaći građani ne mogu dobiti kamatu ni 1% a neka im garantuju ako ne plate da može račun za struju i moglo bi za 2-3%. Ima još tu desetak stvari i što je Vukelić rekao za svaki veći priliv nađe se brzo odliv, mislim da dobijemo sutra milijardu ništa. Nevezano da podsjetimo penzioni fond cijeli bez potrebe prebačen na budžet da bude ukupno oko 4 milijarde pa zaduženje izgleda manje. Prije je budžet bio 1.5 milijardu i manje pa se ti zaduži milijardu i najgluplji Vlah se dosjeti. I još mnogo toga. Suma sumarum toliko smo bogati (omjer:teritorija, priroda, stanovništvo) ali nije u našim rukama a možda smo i masovno retardirani.