Pozicija vinogradara izuzetno loša, država nikako da se iz maćehe pretvori u majku

O samoj berbi grožđa i vinogradarskoj sezoni koja je iza nas govorio je Zlatko Huskić, jedan od naših najvećih vinogradara, vlasnik velike plantaže na Buni, južno od Mostara.

Plantaža Revita Plant na Buni najveća je u našoj zemlji, 136 hektara površine, od čega je 100 hektara pod vinogradima.

“Naš vinograd okončao je ovu sezonu s određenim uspjehom, jer svakako uspjehom moramo zvati kada se na tržište iznese i posljednji grozd. Tome su pogodovale i suve vremenske prilike u avgustu koje su nam omogućile okončanje same berbe bez većih problema. Mi proizvodimo devet sorti stonog konzumnog grožđa, čija berba počinje u julu i traje do konca septembra. Kad se berba okonča početkom septembra, to je znak da je sama berba uspješno provedena. Kiša je neprijatelj stonog grožđa tokom berbe, a to nismo imali ove godine i iz tog razloga kažemo da je sama berba bila uspješna”, kaže nam u uvodu Zlatko Huskić, direktor i vlasnik Revita Plant d.o.o.

Ova poljoprivredna sezona donijela je i velike mrazove, ali i ogromne vrućine. Zanimalo nas je kako se to odrazilo na vinogradare.

“Koliko su vremenske prilike na kraju sezone bile pogodne, toliko su na njenom početku bile ekstremno loše. To je ostavilo posljedice na prinose i dijelom na kvalitet, koje nismo nikako mogli sanirati, ali dio smo ublažili dodatnim ulaganjima u zaštitu i ishranu. Naime, mi smo na širem području Bosne i Hercegovine, a naročito u Hercegovini, imali početkom aprila nezabilježenu elementarnu nepogodu u vidu proljetnog mraza. Tada smo štete procijenili i do sedamdeset odsto u prinosima, što su potvrdile i sve ovlaštene institucije, kao i komisije organa vlasti koje su formirane povodom tih događaja. Vrijednosno šteta je procijenjena od milion i po do dva miliona KM. Sada možemo reći da je šteta b lizu milion i po KM, imali smo prinose od 1.600 tona od planiranih dvije do dvije i po hiljade tona”, jasan je Huskić.

Huskić ističe da je slična situacija bila i prošle godine u vidu grada, kada su štete bile takođe ogromne. Dakle, dvije godine zaredom smo žrtve elementarnih nepogoda koje se nikada nisu ispoljile u ovom obimu.

Izostala pomoć ili podrška države

“Bilo kakav vid pomoći ili podrške od bilo koje institucije države po ovim štetnim događajima nismo imali. Tako da ćemo i ovu i prošlu godinu poslovati s rezultatom koji iz prihoda proizvodnje ne može pokriti troškove te iste proizvodnje. Loše je to što nam se to dešava uzastopno dvije godine, tako da dimenzije odsustva pomoći institucija države, osim verbalnog, poprimaju oblik potpune nezainteresovanosti šta će biti s proizvođačima. Puna su nam usta strategija, razvoja, podrške, temeljne grane cijele privrede BiH, a u stvarnosti je to odsustvo bilo kakvog interesa za uključenje u stvarne probleme proizvođača”, priča nam naš sagovornik dok šetamo vinogradima na Buni.

Sve ove probleme imaju i ostali veliki plantažeri, dodaje Huskić, razlike su u nijansama. Ne smijemo zaboraviti ni male proizvođače i oni su dio tržišta, oni se suočavaju s istim problemima.

“Samo naša plantaža osigurava posao za blizu 300 sezonaca, ne samo u sezoni berbe. Izvozno smo orijentisani, certifikovani smo standardima Global Gap, GRASP, uvodimo zbog skladištenja u hladnjačama IFS, podižemo kvalitet grožđa na nivo italijanskog koje ima karakter lidera na svjetskom tržištu. Najveća infrastrukturna ulaganja u poljoprivredi su u vinogradarstvu i to posebno u stonim konzumnim sortama. Mi imamo 368 kilometara sistema za navodnjavanje, pet pumpnih postrojenja najvišeg kapaciteta, tako da nismo osjetili posljedice ekstremne suše, velike hladioničke kapacitete, sortirnice, raznovrsne strojeve i opremu, i sve to je u funkciji stvaranja prinosa na više od 100 hektara najsavremenije vinogradarske proizvodnje”, predstavlja nam nivo investicije Huskić.

Huskić ističe jedino saradnju i pomoć koju pružaju međusobno jedni drugima veliki proizvođači, gdje je uspostavljen jedan odnos saradnje i pomaganja kod jednog dijela plantažera te se nadaju da će se taj proces razvijati sve do nivoa zajedničkog nastupa na tržištu prema unaprijed utvrđenim standardima.

Izvozi se u Hrvatsku, Češku, Litvaniju

“Takođe, neophodno je istaknuti i ogromnu pomoć i razumijevanje svih naših dobavljača koji su skupa s nama na istom zadatku, a to je da se sezona okonča i naplati. Bez tog vida saradnje s našim dobavljačima zaštitnih sredstava, sredstava ishrane, ambalaže, ostalih neophodnih repromaterijala, ne bi bilo moguće dovršiti nijednu sezonu. Tako da probleme koje trpimo mi u proizvodnji trpe u lošim sezonama i naši dobavljači. Odnose dobavljača i nas možemo ocijeniti najvišom ocjenom”, zadovoljan je tim dijelom priče Huskić.

Kaže nam da nema problema s pronalaskom sezonskih radnika, da ti isti radnici obavljaju i druge radne zadatke tokom cijelog proizvodnog ciklusa. Tako da se i oni osjećaju sigurnim vezano za svoj radni angažman, a mogu planirati i svoje prihode.

“Međutim, zbog planova širenja to pitanje ćemo unaprijed rješavati i postepeno uvoditi novu radnu snagu. Svaki radnik zahtijeva određeni stepen edukacije i vremena koje se mora provesti s njim da bi kvalitetom svog rada zadovoljio naše standarde. Naglašavam da imamo i pored svih problema izvanredan međusobni odnos u firmi, kako sa stalnim zaposlenicima, tako i sa sezonskim radnicima. Taj odnos je temelj sigurnosti, kako za naše potrebe za radnom snagom, tako i individualne sigurnosti svakog radnika na plantaži”, kaže nam naš sagovornik.

Sa Huskićevih plantaža izvozi se više od 65 odsto količine, vrijednosno je to više od milion KM, najviše u Hrvatsku, Češku, Litvaniju.

I dalje prisutne posljedice zabrane izvoza u Rusiju

“Ove godine takođe trpimo posljedice prošlogodišnje zabrane izvoza u Rusiju. Naši partneri u Rusiji, a to su najveći ruski maloprodajni lanci, ovu su godinu zbog prošlogodišnjih dešavanja ugovorili s dobavljačima iz drugih država. Nadamo se da ćemo naredne sezone imati ponovo pokriveno i to tržište. Od države opet ista priča. Odsustvo bilo kakve konkretne mjere da se ova šteta koja je izazvana nedjelovanjem državnih institucija barem amortizuje. Mora se istaknuti nemogućnost osiguranja prinosa kod naših osiguravajućih kuća, na tome se mora nešto učiniti, i to hitno. Mi pokušavamo to učiniti sa stranim osiguravateljima, gdje je to normalan proizvod. Vidjećemo hoćemo li uspjeti u tome ili ne”, ističe stalne probleme vlasnik jedne od naših najvećih plantaža.

Znakovito je da je cijena na domaćem tržištu znatno niža nego na stranim.

“Cijene su tržišna kategorija i zavise od mnogo faktora. Razlikuju se od tržišta do tržišta i tu dolazi do izražaja sposobnost izvoznika i izbor kvalitetnog kupca da bi se postigao što bolji prihodovni efekt. Generalno, cijene u našoj zemlji su znatno niže od evropskih i do pedeset odsto. Iz tog razloga naša trajna orijentacija je strano tržište uz nezanemarivanje domaćeg tržišta”, kaže nam Huskić.

Pripreme za narednu sezonu su već počele, kod poljoprivrednika i vinogradara uvijek ima posla.

“Naredna sezona je već počela. Da bismo uveli vinograd u stanje zimske hibernacije u toku su svi zemljani radovi i sve druge operacije koje će se po nestanku vegetacije okončati zimskom rezidbom. Dakle, troškovi naredne sezone već su prisutni, a prošlu smo završili i završavamo kako smo ranije kazali. I uvijek se nadamo da će državne institucije pokazati senzibilitet prema proizvođačima i konačno se iz maćehe pretvoriti u majku, u državu koja sve svoje resurse daje za pomoć i podršku proizvodnji. A ne proizvodnju i poljoprivredu koristiti samo kao retoričku kategoriju”, zaključuje na kraju Zlatko Huskić.

Huskić i pored teških prilika u našem vinogradarstvu i dalje planira, želi vinograde otvoriti turistima, iskoristiti sjajnu poziciju uz samu rijeku Neretvu i od najvećeg vinograda u našoj zemlji napraviti i turističku destinaciju. Klix.ba