SARAJEVO – Privremena istražna komisija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama BiH u svom izvještaju očitala je žestoku lekciju o lijepom ponašanju pravosudnim institucijama na čelu sa Visokim sudskim i tužilačkim savjetom BiH.
Njihov odnos prema medijima u ovom izvještaju ocijenjen je kao izrazito nezadovoljavajući, a nerijetko i otvoreno neprijateljski, nabijen tužbama za klevetu, uskraćivanjem informacija, nepostupanjem u slučaju napada na novinare, te ignorisanjem istraživačkog novinarstva.
“Takođe, prijetnje i napadi na novinare često prolaze nekažnjeno, a novinari i medijske kuće su kontinuirano izloženi pritiscima kroz tužbe za klevetu, insistiranju na otkrivanju izvora, krivičnim prijavama, pa i prijetnjama krivičnim gonjenjem, insistiranju na neobjavljivanju pribavljenih saznanja i slično. Ovo nisu izolovani slučajevi. Naprotiv, svjedočenja ukazuju da se radi o široko rasprostranjenim pojavama u svim dijelovima BiH, na svim nivoima u pravosuđu. Nema sumnje da je problem sistemske prirode, te da pozitivni primjeri predstavljaju izuzetke, umjesto obrnuto”, navela je komisija u svom izvještaju.
Njihov stav ilustrovao je u svom svjedočenju Fedžad Forto, generalni sekretar Društva novinara BiH, da je negativan stav prema medijima iz pravca pravosuđa manje-više izbalansiran, a da se stav prema novinarima i medijima uopšte najbolje pokazuje kroz neprocesuiranje napada i prijetnji.
“Ako je išta jedinstveno u ovoj BiH, jeste taj odnos prema medijima. Neadekvatno ili nikakvo sancionisanje napada je jedan od uzroka tih napada. Zahvaljujući takvoj kaznenoj politici, stvorena je atmosfera da je napad na novinare bezmalo društveno poželjno ponašanje. Činjenica da takvi pritisci ne dolaze od strane samog pravosuđa, ne znači da oni ne snose odgovornost za njihovo postojanje”, rekao je Forto u svom svjedočenju pred ovom komisijom.
Novinari pod istragom
Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banjaluka i glavni i odgovorni urednik portala CAPITAL rekao je na saslušanju kojeg komisija citira u izvještaju da se napadi na novinare ne kažnjavaju efikasno.
Da se ne radi isključivo o abdiciranju odgovornosti od strane pravosuđa, već o ciljanom izbjegavanju istraživanja, procesuiranja i kažnjavanja napada na novinare, vidi se i po tome, kaže on, da su novinari tretirani kao neprijatelji ove zemlje i neko koga treba isljeđivati.
“Umjesto da istražuju one koji su bili predmet teksta, oni istražuju onoga ko piše o tome”, rekao je Vukelić.
Navodeći primjer prijetnji novinarima portala CAPITAL od strane Duška Perovića, šefa predstavništva Republike Srpske u Moskvi, zbog istrage u vezi investicije Rašida Serdarova u Republici Srpskoj, on je objasnio da iako su novinari snimili razgovor u kojem su prijetnje iznesene i taj snimak predali tužilaštvu, poslije dva ili tri mjeseca, ipak je odlučeno da nema osnova za pokretanje istrage.
“U rijetkim situacijama u kojim fizički napadi na novinare budu procesuirani, pravosuđe se fokusira isključivo na neposredne izvršioce, bez pokušaja da otkrije naredbodavce. To smo vidjeli u slučaju pokušaja ubistva novinara Vladimira Kovačevića, koji je rezultirao teškim i ozbiljnim tjelesnim povredama. Neposredni počinioci su uhapšeni i procesuirani, ali očigledno nikada nećemo saznati ko je nalogodavac. Tužilaštvo nije iskoristilo ni pokušaj nagodbe da sazna ko je taj napad naredio”, rekao je Vukelić.
Prijetnja prijavama kao sredstvo pritiska
Vukelić i Forto su ukazali i na instrument prijetnje krivičnim prijavama kako bi zaustavili medije u izvještavanju, uključujući primjer direktora Civilne zaštite Federacije BiH Fahrudina Solaka i njegove pomoćnice Sanite Alagić protiv novinara tokom afere Respiratori, Fikreta Prevljaka kao jedan od razloga za smjenu direktorke TVSA Duške Jurišić, te je ukazao i na slučaj krivične prijave Obavještajno-sigurnosne agencije BiH protiv novinarke portala Raport, koja je bila prisiljena “otići odmah na ispitivanje u Tužilaštvo BiH koje je ekspresno reagovalo”.
Ukazano je i na primjer upada “dvije osobe povezane sa kriminalnim miljeom u redakciju portala Faktor” jakim i ciljanim hakerskim napadima koji su imali za cilj onemogućavanje objave vijesti na portalu Patria, odnosno video klip uperen protiv Semire Degirmendžić, novinarke Fokusa koja je razotkrila aferu „Respiratori“, zatim „prijetnje smrću“ urednici portala e-Trafika Vanji Sokić “od poznatog kriminalca iz Bratunca Gorana Živanovića”, kao i prijetnju predsjedavajućeg Opštinskog vijeća Lukavac Mehmeda Suljića snimatelju RTV Lukavac da će mu razbiti kameru i tako dalje.
Otkrijte svoje izvore!
Istražna komsija stoga zaključuje da su ova svjedočenja gotovo identična nalazima Misije OSCE-a da “odnos Tužilaštva BiH prema medijima i civilnom društvu pokazuje averziju prema nadzoru javnosti kada je riječ o radu na politički osjetljivim predmetima”.
OSCE je pristup Tužilaštva BiH čak opisao kao „animozitet prema novinarima”, uz konstataciju da je i „Sud BiH takođe pokazao rastući otpor prema nadzoru javnosti”.
Novinari trpe i pritiske da otkriju svoje izvore. Zabilježena su privođenja novinara mimo odredbi Zakona o krivičnom postupku i traženje da otkriju svoje izvore informacije”.
Vukelić je na pitanje zamjenika predsjedavajućeg Istražne komisije da li „nakon tih istraživačkih tekstova koji vrlo argumentovano i činjenično dokazuju“ tužioci traže dodatne informacije s ciljem krivičnog procesuiranja odgovorio: “Za 23 godine, nijednom.”
“Imali smo materijalne dokaze, papire, snimke, dostavljene razgovore koje dobijemo na anonimni način. Niko nije rekao haj'te da vidimo ima li tu nešto. Potezi izostaju čak i kada novinari preuzmu inicijativu, te dokaze i druge materijale samoinicijativno dostave nadležnom tužilaštvu. U novinarskim krugovima se vjeruje da je tužilaštvo dio izvršne vlasti. Mnogi se ne žele zamjeriti, jer, šta ako zaista dođete do konkretnih informacija? Bolje onda taj kamen ne dizati”, rekao je on.
Tu su i praktični problemi na terenu, uključujući namjerno određivanje malih sudnica za suđenje u slučajevima koji su od velikog javnog interesa, te na različitu praksu, oko dopuštanja snimanja i fotografisanja, te emitovanja tona. Komisija smatra da se ovdje radi o kapricioznim, nepredvidivim i proizvoljnim pravilima.
„Istražna komisija ne može prihvatiti kao validno bilo kakvo pravilo koje dozvoljava novinarima da olovkom zapisuju riječi izgovorene u sudnici, ali im ne dozvoljava da te iste riječi kucaju na računarima. Čak i ukoliko bi zabrana objavljivanja tonskih zapisa sa suđenja mogla biti opravdana u određenim situacijama, komisija ne može prihvatiti opštu zabranu, uzimajući u obzir da su snimci od pomoći novinarima u pripremi tekstova. Zabrana unošenja mobilnih telefona u zgrade sudova je nesrazmjerna restrikcija, jer je potreba novinara da budu u kontaktu sa urednicima i kolegama“, naveli su u izvještaju.
Pokušaji cenzure od strane nosilaca najviših funkcija
U izvještaju se osvrću i na bivšu glavnu tužiteljku Tužilaštva BiH Goradnu Tadić kada je medije pozvala da saznanja prikupljena tokom obavljanja svog posla ne objavljuju, već da ih dostave njima. Radilo se o slučaju snimka njenog razgovora nje, njene zamjenice Ozrenke Nešković, koja je u to vrijeme rukovodila Odjelom za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju, te direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, u kojem Nešković kaže da se visoka korupcija „ne može raditi“.
“Zato mislim, kada se rade takve stvari, istraživačko novinarstvo, da treba sarađivati sa Tužilaštvom, sva saznanja dostaviti nama, doći direktno nama, otvoreni smo za saradnju. Ako imaju određena saznanja, određene činjenice i dokaze, oni se donose u Tužilaštvo ili policijske agencije, a ne da se objavljuju u medijima. Tek nakon provjere moglo bi doći do objavljivanja tačnih podataka. Ja predlažem svim novinarima, i svima nama koji radimo, svi treba da doprinosimo da u BiH imamo stabilnost, stabilnost u regiji, morate vjerovati u Tužilaštvo da ćemo postupati ispravno bez obzira ko bio počinilac krivičnog djela”, rekla je tada Tadić.
Ovakvi pokušaji cenzure od strane nosioca institucije koja na raspolaganju ima represivne alate i ovlaštenja su sami po sebi neprihvatljivi u demokratskom društvu, te predstavljaju direktan pritisak na medije, ali i opasnost po ukupan demokratski poredak u bilo kojoj zemlji.
Šta više, objavljivanje medijskih tekstova „tek nakon provjere“ od strane policijskih ili pravosudnih organa je svojstveno autoritarnim režimima, te je neshvatljivo da je po ovom pitanju u potpunosti izostala reakcija Ureda disciplinskog tužioca, navedeno je u izvještaju.
CAPITAL: Andrijana Pisarević