BANJALUKA, SARAJEVO – Zakon o slobodi pristupa informacijama na svim nivoima vlasti u BiH neophodno je izmjeniti i jasnije definisati obaveze institucija, rokove i sankcije za nepostupanje po zakonu.
Zakon kojim je ova oblast definisana na nivou BiH je mijenjan i uvedene su određene sankcije, dok je zakon u RS isti kao i prije 20 godina kada je donesen.
Samo polovina institucija postupa po zahtjevima za pristup informacijama
Saradnik za pravne poslove u organizaciji „Transparency International BiH” (TI BiH) Damjan Ožegović kaže da se ta organizacija zalaže za izmjene Zakona o slobodi pristupa informacijama koje bi u prvom redu obavezale javne organe da proaktivno objavljuju ključne informacije o svom radu.
„Dodatni nedostatak trenutnog zakonodavstva su rokovi, koji su, iako kratki, nepotpuni i zakonom je propisano samo postupanje prvostepenog organa u roku od 15 dana nakon prijema zahtjeva. U slučaju medija oni bi morali biti kraći i morali bi se više poštovati, naročito u slučaju odbijanja pristupa, jer tada postupak znatno dobija na dužini kroz žalbeni i eventualno sudski postupak”, dodao je Ožegović.
Prema istraživanju TI BiH, sprovedenom u 2021. godini, tek oko 52 odsto javnih organa, na zahtjeve za pristup informacijama, odgovara u zakonom predviđenom roku, a dodatni problem je što ne postoje sankcije za nepoštovanje rokova.
„One sankcije koje postoje su neadekvatne i ne primjenjuju se, pa stoga kod javnih organa ne postoji nikakav strah, niti osjećaj odgovornosti, za nepravilno postupanje. Uz sve to, žalbeni i sudski postupci, osim što su dugi, koštaju i na kraju je upitno koliko je tražena informacija uopšte korisna nakon što se dobije nakon dvije ili tri godine sudskih sporova, koliko u prosjeku traju”, naglasio je Ožegović.
Ono što je bitno, dodaje on, je da mnogi javni organi i dalje pogrešno tumače postojeće zakone o slobodi pristupa informacijama, iako se primjenjuju već više od dvadeset godina.
„U tom smislu jednom stečena praksa bi morala postajati obavezujuća na način da javni organi ne bi smjeli odbijati pristup traženim informacijama iznova se pozivajući na iste razloge iz kojih su ranije odbijali, a što je sudskim presudama ili preporukama ombudsmena utvrđeno kao nepravilno“, istakao je Ožegović.
Zakonodavsto o slobodi pristupa informacijama neadekvatano za novinare
U Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH navode da su od odredbe zakona o slobodi pristupa informacijama na svim nivoima vlasti u BiH prilično jasne u pogledu prava na podnošenje zahtjeva, njegove obrade i donošenja odluke po zahtjevu, kao i prava na dvostepenost u odlučivanju.
Međutim, dodaju da to zakonodavsto nije adekvatan instrument za novinare zbog dužine roka i čekanja na neophodne informacije od javnog značaja.
„Na potrebu donošenja odgovarajućih izmjena i dopuna zakona ombudsmeni su više puta ukazivali i to se naročito odnosi na Zakon o slobodi pristupa informacijama u Republici Srpskoj, koji od svog donošenja, 2001. godine, do danas nije pretrpio nikakve izmjene”, naglasili su u ombudsmeni.
Pravnici: Zakon u RS nije mijenjan 20 godina
Advokat koji je u nekoliko slučajeva zastupao medije Njegoš Petrović rekao je da je najveći problem što u Zakonu o slobodi pristupa informacijama u RS nema propisanih sankcija za nepostupanje po zahtjevu tražioca informacija, podsjećajući da je to u istom zakonu na nivou BiH promijenjeno.
„Problem je i to što zakon u RS nije mijenjan više od 20 godina, on je itekako zreo za izmjene i dopune. Zakon je bukvalno prekopiran od Švedske i ništa nije prilagođeno našem pravnom sistemu i tako su ostale neodređene odredbe, oko definisanja dopisa i rješenja, oko mogućnosti žalbe, a najveći problem je što domaće institucije poprilično ignorišu zakon i prave se da ne postoji“, istakao je Petrović.
Dodao je da institucije često odgovore na zahtjev o pristupu informacijama u formi dopisa, a na žalbu na taj dopis ne odgovaraju jer u njemu nije navedena mogućnost žalbe, iako stranka ima pravo na nju.
„Postoji presuda gdje je sud zauzeo poprilično oštar stav i rekao da postoje načela upravnog postupka koja se znaju, čak i kad nije data mogućnost žalbe, proizilazi iz suštine da se mora imati mogućnost dvostepenog odlučivanja i sudske zaštite“, rekao je Petrović.
Dodao je da kada sud naloži postupanje, odnosno da se u roku od 30 dana dostavi odgovor na zahtjev za pristup informacijama, institucije po tome skoro nikada ne postupaju, pa kreću novi sporovi ispočetka.
„Rješenje bi bilo, prije svega, uvođenje sankcija za nepostupanje i ne samo prema instituciji, već i prema odgovornim licima u instituciji jer na taj način bi primorali njih da kontrolišu rad svojih podređenih i da dostavljaju odgovore na zahtjeve, da ne bude kao do sada ignorantski odnos“, istakao je Petrović.
Jedan od primjera kada je sud naložio dostavu informacije, ali to nije ispoštovano, bio je u vezi sa ugovorom o privatizaciji Robne kuće „Boska“.
Naime, Transparency international BiH je još 2013. tražio na uvid pomenuti ugovor, ali je Ministarstvo trgovine odbilo da dostavi ugovor, pravdajući se povjerljivošću dokumenta. Time je prekršen zakon, jer institucija nije sprovela takozvani test javnog interesa, što je sud i potvrdio. Kada je sud naložio da bude urađen test javnog interesa ispostavilo se da je ugovro nestao.
Iskustva novinara
Podsjećamo, portal CAPITAL već je pisao o iskustvima novinara i odnosu institucija prema njima po pitanju odgovaranja na zahtjeve o slobodi pristupa informacijama.
Kroz tekst „Kršenje zakona i selektivan odnos prepreka da mediji dođu do informacija“ dati su primjeri (ne)postupanja javnih institucija, ustanova i preduzeća i kako se to odražava na medijsku scenu.
CAPITAL: Svjetlana Šurlan
Ovaj tekst je proizveden uz finansijsku podršku Evropske unije. Njegov sadržaj je isključiva odgovornost Udruženja za promociju evropskih standarda i unapređenje poslovnog ambijenta i poslovnog portala CAPITAL.ba, i ne odražava nužno stavove Evropske unije.
Projekat Safe news podržan je u okviru programa podrške „Safejournalists.net“.