NAFTNA MRLJA NA TRŽIŠTU KAPITALA

16.10.2007. / 17:33

Katastrofalan odnos prema investitorima na tržištu kapitala,  Vlada RS izgleda nastavlja i kroz privatizaciju naftne industrije. O posljedicama, uzrocima i prvim utiscima nakon ulaska ruskog partnera u NIRS, za CAPITAL. ba, govore ekonomisti I  predstavnici fondova. Piše: Vladimir Šušak

Nakon što je 2. februara ove godine predsjednik Vlade RS Milorad Dodik potpisao Ugovor o prodaji tri preduzeća naftne industrije ruskom Njeftegazinkoru, akcije ovih preduzeća dostigle su rekordnu vrijednost. Veliki optimizam kompletne javnosti u Republici Srpskoj prenio se, dakako, i na tržite kapitala koje je u tim trenucima ocjenjivano kao najperspektivnije u regionu. Jedna akcija Refinerije nafte u Brodu u aprilu ove godine vrijedila je i do 2,25 KM. Osam dana nakon što su ruski investitori i formalno postali vlasnici preduzeća iz oblasti naftne industrije (Rafinerija nafte Brod, Rafinerija ulja Modriča, Petrol Banjaluka) akcije su pale ispod 70 feniga, bar kada je riječ o prerađivaču nafte na Savi. Nakon održavanja skupština akcionara ovih preduzeća cijene akcija su otišle u crveno za više od 20 odsto. “Sa stanovišta početka govora o privatizaciji znači da je cijena tri puta veća nego u avugstu prošle godine, ali je gotovo tri puta manja nego u aprilu ove godine”, kaže Darko Lakić sa Banjalučke berze.

PRVI KORACI RUSA

Njeftegazinkor je umanjio osnovni kapital Rafinerije nafte u Brodu, te banjalučkog Petrola, radi pokrića gubitaka. Brodski gigant tako, umjesto 411 miliona maraka raspolaže sa osnovnim kapitalom od 263 miliona maraka. Ruski vlasnik odlučio je, pri tome, da osnovni kapital umanji smanjenjem broja akcija, a ne smanjenjem njihove nominalne vrijednosti. Ekonomski analitičar Damir Miljević ocjenjuje da je prvi potez novog većinskog vlasnika Rafinerije nafte u Brodu i banjalučkog Petrola logičan, legitiman i zakonski utemeljen. Postavlja, međutim pitanje, „zašto sada u ovom trenutku, jer stari vlasnik (Vlada RS op. a.) je to mogao da uradi, ako su htjeli. Pitanje je zašto nisu htjeli“. Smanjenje osnovnog kapitala stvoriće osnov, mišljenja su analitičari, da Njeftegazinkor pokuša da poveća udio u vlasništvu sa trenutnih 80%. Za to će mu sada biti potrebno mnogo manje novca. Smanjenje osnovnog kapitala tek je jedan od razloga za pad akcija Rafinerije u Brodu i Petrola. Međutim, treba reći da kapital nije umanjen u Rafineriji ulja u Modriči, čije akcije gotovo jednako „tonu“. Otvara to pitanja o drugim razlozima za pesimizam investitora.

POSLOVNA (OF ŠOR) POLITIKA

Prema mišljenju predsjednika UO Društava za upravljanje investicionim fondovima Borislava Obradovića „drugi razlog je što kompletan proces promjene vlasničke strukture suviše dugo traje, sa mnogo nepoznanica, a to izaziva neizvjesnost i strah posebno kod velikih investitora.“ Poznato je naime da je Ugovor o privatizaciji 80% kapitala između Vlade i ruskog partnera i dalje pod velom tajne što unosi nemir među investitore na berzi i male akcionare tri privatizovana prieduzeća. Osim tajnosti Ugovora nedoumice unosi i Poslovna politika koju je obznanio Njeftegazinkor. Na svega tri i po stranice petogodišnjeg plana predviđeno je, između ostalog, osnivanje firme kćerke Njeftegazinkora koja bi obavljala poslove nabavke, distribucije i prodaje za tri preduzeća. Poučeni ranijim lošim iskustvima mali akcionari plaše se da će se profit rafinerija i Petrola preliti u novu kompaniju sa isključivim vlasništvom Njeftegazinkora. Da li je to zaista tako nisu mogli da odgonetnu na akcionarskim skupštuinama.
„Ni oni sami nisu o tome mogli ništa više da kažu. Njihovo obrazloženje je da će ubuduće nastojati da pronađu način kako najbolje uvezati ta tri preduzeća na koji način će se uspostaviti odnos između njih itd.“, kaže Aleksandar Vuksan koji je na skupštinama zastupao fond Zepter. Analitičari upozoravaju da smo jednu od izvjesnih opcija pri formiranju četvrte, posredničke, kompanije već vidjeli u načinu poslovanja litvanske UKIO grupe, većinskog vlasnika fabrike glinice Birač iz Zvornika. Birač se u ovom slučaju praktično bavi uslužnom preradom za kompaniju Balkal, registrovanu u Banjaluci, čiji osnivač je of šor kompanija osnovana na Britanskim djevičanskim ostrvima. „S obzirom na iskustva koja imamo već po tom pitanju sa Balkalom, onda je strah (malih akcionara op. a.) i opravdan.“, kaže Miljević. Slučaj Birač govori i da bi mogla biti oštećena i sama Republika Srpske kroz smanjenje poreskih prihoda. „Ta ćerka kompanija  može, a ne mora biti,  of šor kompanija preko koje će se vršiti sav promet uvoz izvoz i u biti vi ste na taj način oslobođeni poreskih opterećenja.“, kaže Borislav Obradović. Regulisanjem prelijevanja profita, odnosno u slučaju rafinerija, njegove koncentracije u novu kompaniju, trebalo bi ozbiljnije da se pozabave nadležne institucije. „Na žalost mi nemamo dobru zakonsku regulativu, kada je to u pitanju i kod nas je to na žalost sasvim legalno. Sad što to nije fino, uslovno rečeno, to je druga stvar i mislim da bi trebalo da se pozabavi Komisija za hartije od vrijednosti i druge institucije.“, upozorava Damir Miljević.

PRODUKTOVOD UMJESTO PRUGE

Ministar privrede energetike i razvoja Rajko Ubiparip je, zajedno sa premijerom Miloradom Dodikom, mjesecima najavljivao kako će jedna od obaveza ruskog investitora biti izgradnja pruge od Modriče do Broda u vrijednosti od 59 miliona evra. U poslovnoj politici Njeftegazinkora spominje se izgradnja produktovoda na istoj relaciji!? Za sada nema objašnjenja da li to znači odustajanje od izgradnje pruge. Ministar tek napominje da su Rusi uvidjeli kako je pruga mnogo skuplja od planiranog, ali nema objašnjenja zašto Vlada nije insistirala na izvršenju njihove obaveze, navodno predviđene Ugovorom. Mali investitori, prema riječima Borislava Obradovića, ne znaju kakve su obaveze Njeftegazinkora. «To što smo pročitali u novinama je jedno, a suština je nešto drugo. Možda je tokom razgovora dogovorena racionalnija varijanta za investitora.» Damir Miljević ističe kako nije svejedno da li će biti izgrađena pruga ili produktovad, jer pruga može Republici Srpkoj da koristi za druge namjene, osim prevoza sirovina i proizvoda rafinerija u Brodu i Modriči. «Sa stanovišta investitora produktovod ima više smisla, međutim ne znamo šta piše u Ugovoru. Ako u Ugovoru piše pruga, onda je to kršenje odredbi Ugovora.» Duško Bogdanović, bivši privremeni član upravljačke strukture u Rafineriji ulja u Modriči kaže kako je i prije dolaska ruskog partnera bilo dilema na koji način transportovati sirovine između dvije rafinerije. «Mislim da je produktovod daleko racionalnije i jeftinije rješenje. Pruga, pored toga što je treba napraviti treba je i održavati.», kaže Bogdanović.

EFEKTI PRIVATIZACIJE

Kada za ovako krupan posao mnogo odgovora glasi «možda», veliko je pitanje kako će se završiti saga o privatizaciji Naftne industrije RS. Izvjesno je da u slučaju da rafinerije prorade na dobitku biti radnici, koji će imati kakav takav posao, te vlasnici Njeftegazinkora. Pri tom treba znati da vlasnici 60% akcija ove ruske kompanije nisu poznati, dok ostatak drži Zarubežnjeft. Kada se izuzme uticaj na tržište kapitala najvažniji problem rad i zaposlenje bio bi riješen, kaže Miljević. S obzirom na odnos Vlade RS prema tržištu kapitala i maglovitim namjerama ruskog investitora otvoreno je pitanje da li će pozitivni pomaci na ukupnom ekonomskom planu biti značajniji. Nepovjerenje investitora na tržištu kapitala, naime, donosi i kontraefekte. To su, prema riječima Borislava Obradovića, «Automatski smanjen priliv kapitala, smanjen dolazak potencijalnih investitora, smanjena mogućnost zapošljavanja i priliva budžetskih sredstava.» Vlada prema opštoj ocjeni ne promišlja dovoljno o posljedicama koje njeni potezi donose na berzi. To se ne dešava ni nakon «slučaja Gacko» nakon kojeg su se investitori povukli sa tržišta kapitala u RS. «Otišli su nepovratno i u nepoznatom pravcu», upozorava Damir Miljević, naglašavajući da je očigledno da to nije bila dovoljna lekcija Vladi RS. U međuvremenu, predsjednik Vlade RS Milorad Dodik u Narodnoj skupštini i dalje brani tajnost Ugovora i dopušta pojedinačan uvid narodnim poslanicima uz obavezu čuvanja tajne. Istovremeno, na seminarima finansijskih stručnjaka Vladin posao sa Češkom elektroprivredom u rudniku i TE Gacko služi kao ogledni primjer lošeg korporativnog upravljanja.
novinar: Vladimir Šušak