Capital.ba

Mladen Zirojević: Prioritet svih prioriteta – pristupanje BiH EU

14.08.2008. / 13:33

SARAJEVO, Ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa u Savjetu ministara BiH Mladen Zirojević izjavio je da je najveći prioritet svih institucija BiH proces pristupanja Evropskoj uniji i ispunjavanje obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju /SSP/.
              Koji su prioriteti Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH u budućem radu, uključujući i Vaše lične prioritete?

Zirojević: Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, koji se sobom nosi i političke i ekonomske implikacije, jeste potpisan, i to je veliki korak za BiH, ali i velika obaveza u smislu obavljanja niza postavljenih zadataka. Nadležnosti Ministarstva su jako široke i svjestan sam činjenice da se najveći dio tih zadataka odnosi na nas. Uzimajući u obzir ustavno uređenje države i zakonsku regulativu kojom se propisuju nadležnosti, jasno je da će koordinacija biti ključni element uspjeha dostizanja postavljenih ciljeva. Kada kažem koordinacija mislim i na koordinaciju u okviru samog ministarstva, koordinaciju između institucija i naravno koordinaciju sa entitetima. Svjestan sam činjenice da je to zahtjevan i dugoročan posao i daću sve od sebe da odgovorim postavljenim zadacima i nastavim tamo gdje je moj prethodnik /Slobodan Puhalac/ stao.
              Možete li pojasniti kako Vi vidite proces integrisanja BiH u EU?

Zirojević: Podsjetio bih da postoje tri ključna i međusobno povezana dokumenta koji će usmjeravati buduće relacije BiH na putu ka konačnom pridruživanju EU. To su Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njenih država članica i BiH /SSP/, Evropsko partnerstvo i Okvirni sporazum koji se odnosi na finansijsku pomoć BiH u okviru pružanja pomoći putem instrumenata predpristupne pomoći (IPA).

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je po svom sadržaju i obimu najznačajniji od svih dokumenata kojim se uređuje i predviđe pridruživanje BiH Evropskoj uniji. Sam naziv Sporazuma ističe da je njegov cilj stabilizacija BiH i pridruživanje BiH EU. Član 1. Sporazuma navodi da su ključni ciljevi podrška BiH u jačanju demokratije i vladavine prava, u tranziciji ka tržišnoj ekonomiji te ekonomskoj, političkoj i institucionalnoj stabilizaciji a ključni preduslov za ostvarenje tih ciljeva jeste usklađivanje zakonodavstva BiH sa zakonodavstvom EU. Period u kome treba da se izvrši usklađivanje jeste šest godina.

Evropsko partnerstvo je dokument koji definiše kratkoročne i dugoročne prioritete na putu pridruživanja BiH EU i sastavni je dio SSP i služiće kao osnova za ocjenu napretka u implementaciji ovog sporazuma.

S ciljem podrške BiH da ispuni obaveze iz Evropskog partnerstva, odnosno obaveze koje su proizašle potpisivanjem SSP BiH je potpisala Okviri sporazuma između BiH i EU o korištenju IPA (predpristupnih) fondova. Prema Višegodišnjem indikativnom planskom dokumentu za BiH je za period 2008-2010 planirano 269,9 miliona evra. Da bi BiH mogla da koristi ova sredstva mora se obavezati na ispunjavanje kriterija koji će se prije svega odnositi na usklađivanje zakonodavstva i uspostavljanje i jačanje institucija.
             Da li ministarstvo koje vodite ima dovoljno potencijala i kapaciteta za posao koji mu predstoji?

Zirojević: Što se tiče kapaciteta Ministarstva da odgovori postavljenim zahtjevima u smislu dalje itegracije BiH u EU, nastojimo da blagovremeno odgovorimo ali obaveze su sve veće veće i biće potrebna dodatna regrutacija mladog i obrazovanog kadra.
              Na čemu posebno treba raditi da bi se SSP iskoristio u korist BiH i njenih građana?

Zirojević: SSP može se podijeliti na dva dijela. Prvi dio jeste trgovinski sporazum kojim se uspostavlja zona slobodne trgovine između BiH i EU, a drugi dio se odnosi na obaveze BiH u pogledu usklađivanja zakonodavstva sa evropskim zakonodavstvom. Što se tiče BiH, jasno je da je za što bolje iskorištenje trgovinskog dijela sporazuma neophodno usklađivanje domaćeg zakonodavstva kako bi domaći proizvodi mogli udovoljiti evropskim zahtjevima i mogli da se izvoze u zemlje EU. Usvajanjem i implementacijom evropskog zakonodavstva stvorile bi se pretpostavke za bolju zaštitu potrošača ( zaštita od nesigurnih proizvoda, ali i bolja ukupna pravna zaštita) ali i zaštitu domaćih proizvoda od nelojalne konkurencije iz uvoza ( proizvodi sumnjivog kvaliteta i niske cijene koje se sada nikako ili nedovoljno kontrolišu).
              Činjenica je da se BiH suočava sa velikim spoljnotrgovinskim deficitom, šta uraditi na njegovom smanjenju?

Zirojević: Jedna od osnovnih karakteristika globalne ekonomije jeste proces liberalizacije tokova spoljne trgovine. Bosanskohercegovačka ekonomija je mala i jedini način njenog uključivanja u ekonomske tokove jeste uključivanje u globalne i regionalne integracije. Osnovni problem rastućeg spoljnotrgovinskog deficita BiH leži u sporom oporavku privrede, posebno proizvodnog sektora ali i u samoj strukturi privrede i roba koje učestvuju u izvozu. Iako je prema raspoloživim podacima BiH u proteklom periodu dosta napredovala u postizanju makroekonomske stabilnosti evidentno je da se najveći dio izvoza odnosi na dosta usku paletu proizvoda niskog stepena obrade. Posmatrajući statističke podatke primjećuje se stalni rast spoljnotrgovinskog deficita (oko 4,3 milijarde KM u 2000. godini pa do oko osam milijardi u 2007. godini). Ohrabruje činjenica da je pokrivenost uvoza izvozom u porastu ( u 2000. godini bila je 34,4 odsto a u 2007. 42,7 odsto).

Pozitivni efekti i doprinos smanjenju spoljnotrgovinskog deficita dugoročno se očekuju sa pristupanjem BiH Svjetskoj trgovinskoj organizaciji /STO/. BiH je u završnoj fazi pregovora za pristupanje STO i procjene su da bi relativno brzo, do kraja godine,mogli biti okončani ti pregovori, tim prije jer je od podnošenja inicijative za prijem u STO prošlo već devet godina. Za smanjenje spoljnotrgovinskog deficita ključna je identifikacija sektora u kojima BiH ima komparativne prednosti, i koristeći sve prednosti potpisanih (i onih koji će ubrzo biti potpisani) sporazuma moraćemo intenzivnije raditi na jačanju konkurentnosti domaće privrede i obezbijediti mjere podrške izvozu. Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju smanjuju se carine na repromaterijale što u određenoj mjeri predstavlja podsticaj za privredu BiH.
              Koje je konkretne mjere uopšte potrebno preduzeti kako bi se spoljnotrgovinski deficit umanjio?

Zirojević: Kao prvo, potrebno se orijentisati na razvojne mjere, što znači da najprije treba napraviti detaljne sektorske analize kojima bi se obuhvatile sve robe koje imaju značajnije učešće u trgovinskom deficitu BiH i u okviru toga predložiti adekvatne mjere. Tom prilikom poseban naglasak treba staviti na makroekonomski instrumentarijum koji koriste susjedne zemlje i ostale zemlje jugoistočne Evrope poput korištenja devizne, fiskalne i monetarne politike za podsticanje izvoza.

Zatim, potrebno je iniciranje osnivanje fondova za razvoj ili razvojne banke za pružanje finansijske podrške razvojnim projektima iz oblasti poljoprivrede, zadrugarstva, malih i srednjih preduzeća, zanatstva i slično. Ne smijemo zaboraviti ni neophodnost uvođenja olakšica za investiranje u nove tehnologije kao i ograničenja na uvoz zastarjelih tehnologija, kao ni osnivanja fondova za podršku naučno-istraživačkom radu.

Dodatne napore treba usmjeriti ka povećanju izdvajanja finansijskih sredstava za preuzimanje međunarodnih i evropskih standarda, evropskih tehničkih propisa, sistema ocjenjivanja usklađenosti proizvoda i CE oznaka u domaćim preduzećima, a BiH će morati i da ojača rad naših diplomatsko-konzularnih predstavništava s ciljem unapređenja ekonomske saradnje i povećanja izvoza u zemljama, našim najznačajnijim trgovinskim partnerima i sl.

Bitno je naglasiti da ne postoji jedna mjera ili jedinstven model za povećanje izvoza i, na taj način, smanjenje deficita. Iako se pažnja često usmjerava isključivo na vanjske faktore, na koje male ekonomije mogu malo ili nikako uticati, mislim da napori moraju biti usmjereni prvenstveno na uređenje ekonomije i jedinstvenog tržišta unutar BiH.
              Kakvi su, najkraće rečeno, efekti CEFTE?

Zirojević: Moram da napomenem da je BiH potpisala i CEFTA Sporazum koji je stupio na snagu za BiH 21. novembra 2007. godine. Iako je bilo određenih problema, iako je sa jedne strane dosta hvaljen a sa druge osporavan, generalno se može reći da je to veliki korak u pravcu ispunjavanja kriterija koji su definisani Procesom stabilizacije i pridruživanja. Kriterijum je jasan i kaže da je potrebno da ” zemlje razviju i ojačaju bilateralne i regionalne relacije kao osnovu za veću ekonomsku i političku stabilnost”. Realno, rano je još govoriti o nekim velikim pozitivnim efektima primjene CEFTA Sporazuma, ali možemo reći da je prihvatanje ovog Sporazuma izvjesna proba bosanskohercegovačke privrede za uključenje u trku sa dosta jačiom konkurencijom iz Evrope. Iako postoje određeni problemi u implementaciji vezano za primjenu pravila porijekla, nepriznavanje dokumenata o usklađenosti, nelojalna konkurencija, sporost carinske administracije isl., činjenica je da bi isključenost BiH iz ovog procesa imala daleko više negativnih efekata.

Analiza trendova u spoljnotrgovinskoj razmjeni pokazuje da se najveći obim trgovinske razmjene u svijetu odvija kroz regionalne trgovinske sporazume koji se zasnivaju na principu MFN ( najpovlaštenije nacije), što ide u prilog konstataciji važnosti uključenosti i dosljedne implementacije potpisanih sporazuma.
               Možete li predstaviti politiku i zaštitne mjere za poljoprivredne proizvode?

Zirojević: Ako se misli na zaštitne mjere u vidu zabrane uvoza pojedinih poljoprivrednih roba, ili pak uspostavljenja carinskih opterećenja, to nije dobro rješenje. Ovo je sporazum zemalja koje formiraju zonu slobodne trgovine i nema mjesta za podizanje i stvaranje trgovinskih barijera, jer onda ne bismo bili u okviru te zone, i moglo bi nam se desiti da sami sebe izolujemo i isključimo.

Naime, potrebno je, s ciljem zaštite domaće poljoprivrede, stalno jačati i osposobljavati institucije, omogućiti njihov efikasniji rad, što se prvenstveno odnosi na Kancelarija za veterinarstvo, Upravu za zaštitu bilja i Agenciju za bezbjednost hrane. Potrebno je i uspostavljanje infrastrukture za kontrole roba koje se plasiraju na našem tržištu, prvenstveno osposobljavanje i akreditacija laboratorija za testiranje uzoraka i jačanje inspekcijskih sližbi, kao i povećanje izdvajanja za subvencije iz entitetskih budžeta za još 1-2 odsto u odnosu na dosadašnja izdvajanja, ali sa obaveznim razdvajanjem podrške komercijanim proizvođačima, dakle onima koji proizvode isključivo za tržište od onih kojima je bavljenje poljoprivredom dodatna djelatnost.

Jedna od mjera odnosi se i na olakšavanje pristupa povoljnim kreditima i investiranje u poljoprivredu s ciljem podizanje tehnološke opremljenosti i uvođenja novih tehnologija. Početkom primjene sporazuma neće se narušiti postojeći trgovinski odnos u oblasti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na štetu domaćih proizvođača, jer je tržište praktično i do sada bilo slobodno u trgovini zahvaljujući postojećim bilateralnim sporazumima.
              U posljednje vrijeme aktuelna je problematika uticaja lobija na donošenje Zakona o zaštiti domaće proizvodnje unutar Sporazuma CEFTA. Vaš komentar?

Zirojević: Mišljenje Ministarstva jeste da donošenje ovog Zakona u potpunosti krši Sporazum Cefta koji je kao međunarodni sporazum pravnom snagom nadređen domaćem zakonodavstvu. Niko ne spori da postoje određeni problemi i da je potrebno dozvoljnim mehanizmima zaštiti domaće proizvode, ali isključivo one za koje postoje opravdani razlozi i argumenti za te mjere, što je svojim sadržajem predviđeno u Sporazumu Cefta. Probleme treba rješavati strukturalnim reformama a ne parcijalnim mjerama koje samo mogu ugroziti položaj BiH na međunarodnom tržištu.

Čitavo jedno poglavlje Cefta sporazuma tretira pravila zaštite, kao što su anti-damping mjere, opšte zaštitne mjere i specifične zaštitne mjere. Sami mehanizmi zaštite za poljoprivredne proizvode koji su, na zahtjev pregovarača iz BiH tima, obrađeni u članu 23 bis ( posebne zaštitne mjere za poljoprivredne proizvode) i postoje u Sporazumu kako bi zemlje u određenim situacijama, koje uzrokuju ozbiljan poremećaj na domaćem tržištu, mogle preduzeti odgovarajuće mjere. Međutim, preduzimanje bilo kakvih mjera podrazumijeva, prije svega, stupanje na snagu Sporazuma i tada se daje mogućnost stranama u sporazumu da reaguju u slučaju poremećaja na tržištu. Potrebno je da poljoprivredni proizvođači ili njihove grupacije, odnosno udruženja postupaju striktno po odredbama sporazuma jer svaka od mjera podrazumijeva poštivanje određenih procedura kako formalnih tako i u smislu dokazivanja postojanja štete ili ozbiljnije prijetnje štetom na domaćem tržištu. Sam trgovinski deficit ne može biti razlog za uvođenje zaštitnih mjera. Mislim da se daje preveliki značaj zaštitnim mjerama u odnosu na tzv. razvojne mjere.
              Kako je organizovan sektor poljoprivrede u BiH i koje su nadležnosti Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa? S obzirom da je sektor poljoprivrede stalno rastući problem u BiH, kakav je odnos Ministarstva po tom pitanju?

Zirojević: Sektori poljoprivrede, prehrane i šumarstva su od izuzetnog značaja za BiH zbog njihovih direktnih i indirektnih veza sa ostatkom ekonomije. Prema dostupnim statistikama, primarni sektori poljoprivrede i šumarstva su učstvovali sa samo 8,7 odsto u ukupnom BDP u 2006. godini, a udio poljoprivredno-prehrambenog sektora (poljoprivredne proizvodnje i prehrambeno-prerađivačke industrije bez šumarstva) u ukupnom evidentiranom zapošljavanju u BiH se službeno procjenjuje na samo 7.4 odsto. Imajući u vidu probleme u službenoj evidenciji i praćenju, možemo reći da ovi pokazatelji ne iskazuju stvarni značaj sektora. Bruto poljoprivredni proizvod je u porastu, iako nije istog intenziteta kao u drugim sektorima ekonomije. Analize pokazuju da je ovaj sektor značajniji za ekonomiju Republike Srpske nego FBiH. Evidentno je da poljoprivreda smanjuje svoj udio u cjelokupnom uvozu zemlje (17,1 odsto u 2006). Izvoz konstantno raste i u posljednjim godinama uočen je trend smanjenja trgovinskig deficita poljoprivredno-prehrambenim proizvodima, a podaci kojim araspolažemo ukazuju da udio poljoprivrede u ukupnom zapošljavanju u BiH iznosi i do 50 odsto.

Što se tiče drugog dijela Vašeg pitanja, Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa je nadležno za koordinaciju sektora poljoprivrede na državnom nivou dok su glavne strukture za upravljanje sektorom tri ključna tijela: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH i Odjeljenje za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo Distrikta Brčko. Dodatno, ovaj sistem u FBiH je decentralizovan na kantone. Nakon duge procedure usaglašavanja usvojen je i stupio je na snagu Zakon o poljoprivredi, prehrani i ruralnom razvoju BiH čime je uspostavljen jasan okvir za upravljanje sektorom i razvojem sektorskih strategija, politika djelovanja i posebnih mjera provođenja u cilju poboljšanja koordinisanog razvoja ovog sektora. Da podsjetimo, ovaj zakon u širem smislu definiše ciljeve kao što su: promovisanje razvoja raznovrsnog, održivog, konkurentnog i dinamičnog sektora poljoprivrede, šumarstva i prehrane; obezbjeđenje harmonizacije i integraciju sektora sa svjetskim i tržištem EU; podsticanje diversifikacije ekonomskih aktivnosti, poboljšanje politika za zapošljavanje i zaradu i za povećanja kvaliteta u ruralnim područjima; obezbjeđenje pristupa i dostupnosti visokokvalitetnoj, pristupačnoj i bezbjednoj hrani; obezbjeđenje racionalnog korištenja i zaštite prirodnih resursa i biološke raznovrsnosti, kao i uspostavljanje institucionalne strukture i kapaciteta na državnom i entitetskom nivou za upravljanje predpristupnim pripremama.

Bitno je naglasiti da su entiteti i Brčko Distrikt, te kantoni u FBiH trenutno odgovorni za razvoj, upravljanje i finasiranje svih sektorskih politika u BiH, dok državni nivo trenutno pruža podršku isključivo u oblasti politika koje se tiču sektorske trgovine, veterinarstva i zaštite bilja. Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH koordiniraće rad sa entitetima, što nam nadležnost i zakon dozvoljavaju, kako bi se obezbijedila veća izdvajanja sa entitetskih nivoa za stimulisanje održive poljoprivredne proizvodnje u skladu sa entitetskim poljoprivrednim strategijama.
Evidentno je da se ukupna budžetska sredstva za podršku poljoprivredi povećavaju iz godine u godinu. Vlada RS je u svom strateškom dokumentu stavila da izdvajanja za poljoprivredu treba da budu 6 odsto od ukupnog Budžeta. U 2008. godini izdvojeno je 80 miliona što je približno 6 odsto. U FBiH za 2008. godinu za tu namjenu izdvojeno je takođe 80 miliona (50 miliona na nivou entiteta a 30 miliona kantoni) što je oko 4 odsto ukupnog budžeta.

Jedan od prioriteta Ministarstva, ali i entiteta, u ovoj oblasti jeste uspostavljanje novih i osposobljavanja postojećih institucionalnih kapaciteta za planiranje i efikasno korištenje sredstava domaćih podsticaja i budućih fondova pomoći EU a takođe i utvrditi prioritete i komparativne prednosti u poljoprivredi i proizvodnji hrane.

Činjenica je da postoje određeni problemi u sektoru poljoprivrede i da je ova oblast veoma osjetljiva, uzimajući u obzir procenat stanovništva koji direktno ili indirektno zavisi od poljoprivredne proizvodnje. Zbog toga je veomaa bitna naša orijentacija na razvojne mjere i identifikaciju i zaštitu onih proizvoda za koje BiH ima komparativne prednosti. Pristupajući Cefta sporazumu, potpisivanjem SSP a u bliskoj budućnosti i STO prihvatili smo određena “pravila igre” na širem tržištu. Ta pravila ne osporavaju nama da mi zaštitimo one proizvode za koje imamo dovoljno argumenata o potrebi uvođenja tih mjera, ali jasno propisane procedure se moraju ispoštovati. Sve ishitrene i nedovoljno argumetovane mjere donose više štete nego koristi.
             Aktuelno je i pitanje poslkupljenja naftnih derivata odnosno mjera koje bi resorno ministarstvo i Savjet ministara BiH trebalo da preduzmu s ciljem zaštite najugroženijih kategorija stanovništva?

Zirojević: Nadležnosti Ministarstva i Savjeta ministara po ovom pitanju su ograničena. U februaru kada je nastupio prvi val poskupljenja energenata a nakon toga i ostalih proizvoda, Savjet ministara je zadužio Ministsrstvo finansija i trezora da u saradnji sa drugim nadležnim institucijama predloži mjere za ublažavanje cjenovnog udara. Pripremljen je set mjera koje su proslijedđene Upravnom odboru Uprave za indirektno oporezivanje BiH na razmatranje i odobravanje od koga, nažalost, nije dobijen pozitivan odgovor. Trenutno, Savjet minstara nema mehanizme kojim bi moglo da utiče na ovakvo stanje na tržištu.

Podaci govore da je uvoz naftnih derivata u proteklim godinama iznosio oko 1,2 miliona tona. U 1990. godini potrošnja je bila oko 1,7 miliona tona. Činjenica je da je nakon ratnih dešavanja značajno opala industrijska potrošnja naftnih derivata, ali je značajno porasla potrošnja u transportnom sektoru. Trenutne potrebe tržišta BiH za naftnim derivatima procjenjuju se na oko 1,5 miliona tona godišnje. Može se pretpostaviti da razlika od 300.000 tona predstavlja sivo tržište naftnim derivatima BiH. Ova slika bi se potpuno promijenila u uslovima rada Rafinerje nafte u Brodu. S obzirom da rafinerija još uvijek ne radi sve potrebne količine naftnih derivata se uvoze i to iz Hrvatske (55 odsto), EU zemalja ( Slovenija, Mađarska i Austrija) oko 35 odsto i 10 odsto iz ostalih zemalja. Prema pokazateljima distributera naftnih derivata u BiH se prometuju velike količine naftnih goriva iz Turske, međutim zvanični podaci ne govore tako.Kapaciteti rafinerije Brod moći će da obezbijede potrebe tržišta BiH. U prvom momentu, puštajući u rad staru liniju prerade , čiji je kapacitet oko 1,3 miliona tona, moglo bi da se obezbijedi 85 odsto potreba za naftnim derivatima a nakon rekonstrukcije i puštanjem novih linija u rad moći će se i izvoziti u susjedne zemlje.

Potrebno je imati u vidu da će BiH na putu ka EU morati da uspostavi sistem održavanja obaveznih zaliha naftnih derivata za 90 dana. To iznosi oko 300.000 tona godišnje. U tom segmentu rafinerije Brod može dugoročno igrati važnu ulogu zbog svojih velikih skladisšnih prostora. Pitanje obaveznih rezervi vezano je za sigurnost snabdijevanja a time i posredno regulisanje tržišta i poremećaja na njemu. Srna

Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.capital.ba
Share Tweet Preporuči

    Komentari

    Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:
    Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]

    Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

    Komentari na članak: Mladen Zirojević: Prioritet svih prioriteta – pristupanje BiH EU

    1. Бојовић Наташа

      Честитам Министру на именовању.
      Поздрав из Бањалуке