BANJALUKA – Iako je Okružni sud u Banjaluci utvrdio da Ministarstvo saobraćaja i veza Republike Srpske neosnovano krije koncesioni ugovor za izgradnju autoputa Banja Luka – Prijedor, praksa se nije promijenila.
Centar za životnu sredinu dobio dobio je upravni spor koji je pokrenut zbog odbijanja zahtjeva za dostavljanje primjerka ugovora zaključenog između Vlade Republike Srpske i kineske firme “Shandong Hi-Speed International (SDHS), ali ne i ugovor.
Okružni sud u Banjaluci je svojom presudom stao na stranu Centra za životnu sredinu, i stranu javnosti uopšte, i zauzeo stav da je odbijanje ovog zahtjeva bilo neosnovano, te da je Ministarstvo saobraćaja i veza Republike Srpske, bilo dužno dostaviti primjerak koncesionog ugovora.
Presudom je Okružni sud u Banjaluci naložio tuženom Ministarstvu i da donese novo rješenje kojim će dozvoliti pristup informacijama i, u skladu s tim, dostaviti Centru za životnu sredinu primjerak koncesionog ugovora koji je već godinama predmet polemike šire javnosti.
Međutim, posljednja praksa Ministarstva pokazuje kako službenici ovog ministarstva smatraju da izvršna vlast, a samim tim i njeni akti, imaju prednost u odnosu na sudsku vlast i odluke sudova.
Naime, ovo Ministarstvo je nakon presude Okružnog suda u Banjaluci donijelo novo rješenje, ali ponovo odbijajući da dostavi primjerak misterioznog koncesionog ugovora. Na ovaj način Ministarstvo je nedvosmisleno pokazalo svoj stav prema odlukama sudske vlasti, potvrđujući još jednom samovolju i aroganciju kakva se može pripisati samo najvišem stepenu nestručnosti.
“Postavlja se pitanje da li je koncesioni ugovor koji je zaključen između Vlade Republike Srpske i pomenute kineske firme „entitetska“ tajna? Čak i da jeste, Ministarstvo kao izvrši organ vlasti nema ni pravo ni legitimitet da se ogluši na stav Okružnog suda”, poručuju iz Centra za životnu sredinu.
Iz ovih razloga, a ohrabreni činjenicom da legitimitet i pravo javnosti da se upozna sa sadržajem misterioznog koncesionog ugovora prepoznaje i sudska vlast, oni nastavljaju sa pravnom borbom, pa su ponovo podnijeli tužbu na novo-staro rješenje Ministarstva.
Osim toga, Centar za životnu sredinu je podnio zahtjev za pristup informacijama u kojem je tražio dostavljanje studije ekonomske opravdanosti za izgradnju famoznog autoputa, na koji zahtjev još uvijek nismo primili odgovor.
“Na ovaj način se borimo za svoje pravo i pravo javnosti uopšte da zna pod kojim uslovima i na koji način se raspolaže dobrima koja pripadaju svima, i učestvuje u postupcima koji su od značaja za određivanje obaveza ovog entiteta u narednih 30 godina”, zaključuje se u saopštenju.
CAPITAL
2 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu info@capital.ba
Sta nije jasno, koncesije na 30 godina 100% pravo na sav profit od putarina ide njima.
Vole vas vasi Dodik i Zora 🙂
Da je samo to u pitanju, mogli bi se svi udarati nogom u d.pe od sreće, kao i zbog sposobnosti naše Vlade! Problem je u tome što će, zbog “opravdanosti” izgradnje ove dionice auto puta, Kinezi od naplate putarine za 30 godina otplatiti možda 40% investicije. E sad, šta je sve zapisano “knjigom tajni”, koju neki zovu Ugovor, a tiče se njihovog “namirivanja” i koliko će nas sve to ukupno koštati, ostaje da se vidi…možda…nekad?!