Marko Đogo: Sada znate (i možete)!
19.06.2019. / 9:54
BANJALUKA, U čuvenom dokumentarnom filmu o uzrocima finansijske krize iz 2008. godine Inside Job nagrađenom sa četiri Oskara ima popriličan broj upečatljivih scena.
Meni omiljena je ona kada Кristin Legard, tadašnja ministrica finansija Francuske, a današnja direktorica MMF-a svjedoči kako je u razgovoru sa Henrijem Polsonom, tadašnjim ministrom finansija SAD negdje krajem 2007. godine izrazila zabrinutost za stanje globalnih finansija riječima: „Henk, cunami dolazi“, na šta joj je on odgovorio „Ne brini. Znamo. Sve je pod kontrolom.“
Ne misleći da sam tako pametan kao Кristin Legard, moram da kažem da sam se prije par dana na Samitu guvernera centralnih banaka, ministara finansija i direktora poreskih uprava zemalja regiona, osjećao upravo onako kako se morala osjećati ona više od desetak godina ranije.
Naime, nakon panela guvernera koji je nosio naslov Monetarna politika i stabilnost bankarskog sistema u uslovima niske iflacije i kamatnih stopa dobio sam priliku da prisutnim guvernerima postavim pitanje što sam i učinio. Moje pitanje je glasilo:
Poštovani guverneri da li ste svjesni da se u bankarskom sitemu BiH, a vjerujem i drugih zemalja regiona, akumulira rizik koji je potencijalno razorniji od onoga koji je bankarski sistem unijelo dozvoljavanje odobravanja kredita indeksiranih u Švajcarski franak? Radi se o činjenici da u kreditni portfolio banaka ulazi sve više dugoročnih kredita odobrenih po fiksnim kamatnim stopama koje su na istorijski najnižem nivou i koje se u BiH kreću u rasponu od 2-3%. Šta će se desiti ako za koju godinu Evropska centralna banka suočena sa stagflacijom napusti labavu monetarnu politiku i dovede do rasta cijene zaduživanja na evropskom međubankarskom tržištu? Hoće li se cijeli bankarski sektori zemalja regiona naći u zamci negativnih neto kamatnih marži i početi iskazivati gubitke time dovodeći u pitanje svoju stabilnost sa posljedicama koje to nosi?
Manje stručnim jezikom: Jeste li svjesni da je postavljena pozornica za novi cunami koji bi se u bliskoj budućnosti mogao sručiti na zemlje regiona?
Odgovor guvernera Centralne banke Crne Gore g. Žugića se svodio na to sa su u toj centralnoj banci svjesni ovog rizika, ali da se oni uzdaju da do te promjene neće doći preko noći već će se raditi o postepenom prilagođavanju što će dati vremena komercijalnim bankama da prilagode strukturu svoje aktive.
Iz odgovor vice-guvernera Hrvatske narodne banke g. Faulendera se moglo vidjeti da on uopšte nije razumio pitanje, budući da se pohvalio „dostignućem“ HNB-a koje se svodi na to da su oni svojim mjerama natjerali komercijalne banke da polovinu dugoročnih kredita odobravaju po fiksnim kamatnim stopama, a čime se upravo postavlja „kulisa“ za izbijanje finansijske krize. Osim toga izrazio je i uvjerenje da ECB neće, u uslovima kada se Italija nalazi u recesiji, a stopa rasta Njamačke privrede pada, usuditi da mijenja monetarnu politiku.
Upitao sam ga da li bi se kladio u svoju karijeru i svoj profesionalni kredibilitet da do ovakve promjene neće doći?
Guverner Centralne banke Bosne i Hercegovine g. Softić mi je na pauzi prenio da su u našoj centralnoj banci svjesni postojanja ovog rizika. Nije se javljao da mi odgovori jer u BiH centralna banka nema nadležnost nadzora bankarskog sistema, već je to u nadležnosti entitetskih agencija za bankarstvo.
Još dok je govorio, stigli su ga fotografi pa nisam stigao da mu kažem da CBBH možda nije nadležna za regulaciju banakrskog sektora, ali svojim ponašanjem itekako doprinosi akumulaciji rizika!
Naime, CBBH je nedavno udvostručila kamatne stope na višak rezervi koje komercijalne banke drže kod nje, što bi bila divna vijest (za banke) da ta kamatna stopa nije negativna. Time centralna banka praktično tjera komercijalne banke da odobravaju kredite bilo kome i po bilo kakvim uslovima sve dok su kamatne stope na te kredite bar malo iznad 0. Doduše CBBH ne čini ništa kako bi potakla privredni rast (ni to joj nije nadležnost po Zakonu), već isključivo kako bi prebacili dio svog problema na leđa komercijalnih banka.
A problem naše centralne banke je što je i sam suočena sa vrlo niskim, pa čak i negativnom kamatnom stopom na nikad više devizne rezerve, zbog čega joj počinje nedostajati sredstva čak i za pokrivanje vlastitih troškova. U praksi to znači da CB umjesto da dio dobiti od investiranja deviznih rezervi prebacuje ministarstvu finansija BiH (time rasterećujući budžete entiteta), dolazi u poziciju da iskaže negativan finansijski rezultat i da u suštini nagriza „kapital“ banke koji je akumulirala u prethodnom periodu. U sistemu valutnog odbora koji se zasniva na punom pokriću monetarne baze deviznim rezervama ovo znači i smanjenje omjera deviznih rezervi i emitovanog novca centralne banke što može ugroziti povjerenje u domaću valutu. Doduše, CBBH je u prethodnom periodu akumulirala značajan kapital iz neraspodjeljene dobiti zbog čega puna (100%) pokrivenost monetarne baze deviznim rezervama, ovim tempom, ne bi trebala doći u pitanje ni u narednih desetak godina.
Da me ne bi okarakterisali kao „petu kolonu“ koja širi defetizam, odmah želim da kažem da je moja procjena da do razvoja ovog negativnog scenarija zaista dođe (da ECB iznenada promjeni monetarnu politiku) manja od 10%!
Međutim, do 2006-7, najugledniji američki ekonomisti su tvrdili da je apsolutno nemoguće da dođe do pada cijena nekretnina na nacionalnom (SAD) nivou, pa se upravo to desilo i predstavljalo okidač za pojavu krize iz 2008!
Osim toga, rizik se uvijek sastoji iz dvije komponente. Vjerovatnoće i značajnosti. Iako je vjerovatnoća ovakvog scenarija i dalje mala mala, značajnost je velika i raste iz dana u dan kako banke odobravaju sve više dugoročnih kredita po fiksnim kamatnim stopama.
Posao regulatora je da ovakve rizike preduprede. Кad dođe do neke veće finansijske krize regulatori se standardno „izvlače“ na dva izgovora.
Ili nisu znali šta se događa ili nisu imali instrumente da taj rizik spriječe.
Ako, ne daj Bože, dođe do pojave ovakve bankarske krize, naši regulatori neće imati niti prvi niti drugi izgovor. Ako do sada nisu znali ono što zna cijelokupni bankarski sektor, sada znaju.
Drugo, jednom običnom odlukom kojom bi zabraniuli komecijalnim bankama da dugoročne kredite (npr. sa rokom dospjeća preko 3 godine) odobravaju po fiksnim kamatnim stopama, zaustavila bi se dalja akumulacija ovog rizika u bankarskom sektoru.
Dakle, sada i znaju i mogu.
katera.news
Tagovi: bankarski sektorfiksne kamateguvernerikreditimarko djogovazno
Povezane vijesti
Komentari
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
nisi me rayumio Bosni ne treba nikakva centralna banka ako se ukine valutni odbor i uvede euro a netrebaju ni agencije za bankarstvo samo treba iz ministarstva finansija godisnje jedan covjek da skupi to podataka o kreditima depozitima i gotovo
i nemojte srati o stvarima koje kod nas ne postoje kakav CDO CDS to okacite macku o rep ovako dalje kad cujem da je stednja porasla dobijem vodene ospice dajte da vidimo strukturu racuna koliko racuna ima do 10000 maraka koliko do 100000 a koliko vise e to objavite
pa da malo vidimo kako su ovi preko 100000 to stekli ko deponuje ali ne to je bankarska tajna
i jebo ja onog regulatora koji je dao dozvolu NLB banci (guglaj NLB Hrvatska vidi nema) i ko dopusta Novoj banci da se ne raspadne gdje je isparilo 10 miliona kesa iz trezora Balkan banke i sto to nije pohapseno osudjeno i tako dalje e o tome pricajte
Druže reviyore, ja opet kažem da su aktiva i pasiva banaka valutno usklađeni, tako da priča o “vezanju kredita za EUR dok su izvori u KM” ne stoji, jer bi to bilo kršenje propisa. Ovu usklađenost nije teško postići, jer su skoro svi kratkoročni krediti privredi i stanovništvu ionako denominiranu u KM.
Slažem se da je ovakav valutni odbor nakaradan, ali bi mnogo gore bilo da se naši “stručnjaci” dočepaju prava na emisiju sopstvene valute po plivajućem kursu. Vrlo brzo bi “otplivali” u propast
Marko,
super ti je zapažanje, ali niko ne zna kada će ECB prestati sa kvantitativnim popuštanjem, jer iako je prisutna stagflacija, mnogo gora opcija je deflacija ili najgori scenarij- incesija. Napravio bih malu digresiju u vezi sa pogađanjem svjetske ekonomske krize. Naime, već 2005. a posebno 2006. određeni ekonomisti, Krugman i posebno Roubini (kao i mnogi drugi ljudi u finansijskom sektoru, koji su na osnovu klađenja protiv CDO investicionih banaka zaradili ogroman novac) su, na osnovu modela korelacije i determinacije identifikovali veliki stepen izloženosti portfolia velikih investicionih banaka u odnosu na derivate koji su odobravali. Druga je stvar što je rijetko ko, osim ljudi koji su direktno zaposleni u najvećim investicionim bankama, razumio mehanizam funkcionisanja CDS a posebno CDO (masterpiece Lewis Ranieria). A ti main stream ekonomisti, kao i arhitekte finansijskog cunamija (Poulson, Geithner i Bernanke) koji su prvo bili monetaristi pa sada zgriženi kejnizijanci, i koji nisu pošteno kročili u finansijksi sektor, ionako pojma nemaju o “realnoj ekonomiji” već pišu radove i knjige na makroekonomskim modelima koji uopšte ne funkcionišu na nesavršenom tržištu, kako je tržište u stvari.
i kad vec o tome govorimo najbolja solucia bi bila ukinut ovo sranje od valute maraka i uvesti euro ko sto je Crna Gora uradila i odma raspustiti ove foteljase u Centralnoj banci reformisat platni sistem ukinut ovo sranje od platnog prometa ko jos vodi interne racune uvest SEPA direktno povezat zemlju sa svijetom a ne malo malo naknada za proviziju moras devizni racun otvarat da posaljes il primis pare
druze komentatore, vecina depozita je u domacoj valuti znaci maraka, 60%, stednja jest vecinom devizna 70%, ali to ne znaci nista zbog valutnog odbora nema tu sta kako bude evro zoni tako ce i nama bit
to kad su se plasirali krediti u francima i sta se tu radilo znamo svi da je bilo mnogo sranja oko toga u svim drzavama koje su to radile, banke to uopste nisu smjele radit tako al kod nas pravo ne postoji samo rukaj tad nije bilo ni registra centralni kredita niti je stednje bilo to su neka druga vremena kad se drpalo u vrecama para
Akcionar zaslužuje, istine radi, “ispravku krivih navoda”. Prvo, banke moraju održavati valutnu usklađenost, tj. aktivu (date kredite i depozite kod drugih banaka, uključujući i CBBiH) držati u vautama u kojoj joj je pasiva (izvori sredstava, kao što su depoziti i uzeti krediti), istina uz određenu toleranciju. To što je većina izvora “domaćeg” porijekla ne znači da je u KM, jer većina stanovništva svoje depozite ipak drži u EUR. Drugo, iz istog razloga, obavezne valutne usklađenosti, banke se jesu zaduživale u CHF, što je lako provjeriti uvidom u revizorske izvještaje banaka i izvještaje ABRS iz perioda kada je to bilo aktuelno (2005 – 2009). Treće, slažem se da je rizik koji je Đogo identifikovao manje opasan, tj. ako se realizuje uzrokovaće mnogo manje štete nego što su to štete nastale iz posla sa CHF i kreditima plasiranim korporativnim klijentima sa nedovoljnom kreditnom sposobnosti.
kako ce pominjati kad covjek prakticno banke vidio nije vec je to tralala ja sam sad dosao iz privrede iz feromontinga seminari sekretarica Branka
Da se nadovežem na Bankara: Svi plasirani krediti se vežu za EUR, iako je 80% sredstava obezbijeđeno od strane domaćih izvora, tj. KM. Tu nema valutnog rizika… Takođe, banke su davale kredite indeksirane u CHF, iako se same nikad nisu zaduživale u CHF…
Dalje, visinu kamatnih stopa, bankari su najčešće pravdali “rizikom zemlje”, iako su građani te zemlje uredno vraćali kredite kao i u oni u najrazvijenijim zemljama.
Ima još sijaset stvari o kojima se može diskutovati vezano za bankarstvo, a rizik koji spominje Đogo je najmanje problematičan.
Kao što možete vidjeti iz izvještaja ABRS za 31.12.2018, skoro 80% ukupnih izvora sredstava su depoziti a 7 % obaveze po uzetim kreditima, tako da ta priča o zaduženju donamcih banaka na ino tržištu ne pije vodu. Banke kupe domaću štednju koju plaćaju jeftino i plasiraju je skupo na domaćem tržištu.
Tekst je dobar ali je problem samo što predstojeći problem posmatra isključivo iz ugla banaka . Po meni je veći problem taj što se stanovništvo a i privreda zadužuju po promjenljivim kamatnim stopama koje su postavljene kao EURIBOR+fiksna marža banke. Trenutno je EURIBOR na istorijskom minimumu a kad jednom krene da raste (a krenuće) onda će doći do povećanja mjesečnog opterećenja i stanovništva a i privrede . To će automatski dovesti do smanjenja ionako skromne potrošnje. Sljedeća kriza će kao i sve do sada najviše pogoditi “obične gradjane”. Istina je, neke banke će knjižiti gubitke ali to je za jedno društvo beznačajno ali kad se ne budu mogli plaćati stambeni krediti, kad budu kasnile platile , kad krenu blokade firmi narod će samo intenzivnije odlaziti.
Marko budi konkretniji ako znas i smijes. U BH bankarstvu postoje mnogo veci problemi od ovog koji je eksterne prirode.
Imas sad slucaj bar dve banke u RS koje su odmah za likvidaciju jer godinama ne ispunjavaju minimalne kapitalne zahtjeve ali to kad se kaze mozes glavu izgubiti.
U takvim slucajevima bankrot banke je mnogo bolje rjesenje jer se sprecava dalje upumpavanje (obicno drzavnih tj. entitetskih) para u propalu banku i sprecava se propadanje depozita naivnih deponenata ili cesce, deponenata koji su natjerani da to budu.
Sve to znaju u MMF i oni su indirektno i dali ‘odobrenje za tolerisanje’ ovakve situacije.
Iz navedenog teksta bi se dalo zaključiti da je najveći svjetski problem da bankarski sektor slučajno ne bude u gubitku. Kod promjenljivih kamatnih stopa, sav rizik snose klijenti, tj. građani i privreda. I to za ove stručnjake ne predstavlja nikakav problem. To što se LIBOR i EURIBOR “štimaju” od strane male grupe ljudi iz bankarstva, a posljedice (čitaj troškove) snose svi, takođe nije problem?
Svi smo u manjoj ili većoj mjeri robovi bankara, pa je za svakoga najbolje da ima što manje posla sa bankama.