BANJALUKA, SARAJEVO – Siva ekonomija, preveliki broj zakona, sporost procedura i mnogo nameta, glavne su negativne osobine privrede u BiH koje odbijaju investitore. Ti faktori zajedno predstavljaju glavni izvor korupcije i obeshrabruje dolazak ulagača iz drugih zemalja.
Sa tim je saglasna poslovna zajednica, analitičari, ali i nadležne institucije koji poručuju da bi trebalo riješiti brojne probleme, međutim bez političke volje to je nemoguće uraditi.
Niko ne želi da ga boli glava
Predsjednik Savjeta stranih investitora, koji funkcioniše u sklopu Privedne komore RS Edin Dacić kaže da je svakom investitoru najvažnija politička stabilnost na prostoru gdje želi da ulaže.
„Niko ne želi da uloži pare i da ga boli glava. Stabilno zakonodavstvo i da nema korupcije, to su osnovne stvari. Od pomoći su i određene subvencije, ali niko neće doći samo zbog toga ako mu se čini da je nestabilna situacija“, kazao je Dacić.
Savjet kojim Dacić predsjedava okuplja strane investitore sa ovih prostora. Kaže da se privrednici suočavaju sa problemima kakvi su visoki nameti.
„Porezi i doprinosi su previsoki, iako se u poslednje vrijeme dosta radi kako bi se taj problem riješio i neoporezivi dio plate povećao“, kazao je Dacić i dodao da takozvani „poreski klin“ pravi dosta problema.
U pitanju je razlika između bruto plata, ono što jedan poslodavac izdvoji za radnika, i neto plate, dijela koji stvarno dobije radnik.
“Ta razlika je je prevelika i mnoge firme motiviše da dio isplaćuju na crno, u kešu“, zbog čega raste nelojalna konkurencija“, kazao je Dacić i dodao da je drugi problem što u BiH ima mnogo raznih nameta, prema nekim računicama oko 400.
Privreda i korupcija
Portal CAPITAL će u narednom periodu serijom tekstova pokušati skrenuti pažnju javnosti na probleme sa kojima se suočava privredna zajednica u ovako korumpiranom društvu. Da li je privreda izvor ili žrtva korupcije u javnom sektoru? Koliko korupcija utiče na razvoj, konkurenciju, kvalitet roba i usluga? Koliko asocijacije privrednika sarađuju sa vlastima na rješavanju ovog rasprostranjenog problema, te koliko u tome imaju uspjeha.
Procedure traju i traju
Slično misli direktor Unije poslodavaca RS Saša Aćić, koji smatra da politička nestabilnost i pravna nesigurnost odbijaju investicije.
“Ako neko želi doći i poslovati u BiH, odmah se suočava sa preprekama, korupcijom (posebno kod izdavanja građevinskih dozvola), te pravnim zavrzlamama. Tako se šalje loša poruka, a investitori nas zaobilaze i odlaze u Srbiju, Rumuniju ili Bugarsku, gdje mogu brže dobiti potrebne dozvole i ostalu dokumentaciju”, naveo je on i dodao da BiH veoma slabo napreduje u smislu skraćivanja procedura.
Kaže da to najbolje pokazuje rangiranje BiH na Doing Business skali, godišnjem izvještaju Svjetske banke za ocjenu lakoće poslovanja, prema kojem je u 2020. godini BiH zauzimala 90. mjesto, od 190 rangiranih država.
“Investitori gube dosta vremena jer ne mogu riješiti određena pitanja i troše stotine dana za građevinske dozvole”, rekao je on i dodao da je to jedan od faktora koji BiH stavlja u lošu poziciju kada su u pitanju novi investitori.
Previše zakona o poslovanju
Aćić kaže da značajan problem pravi regulatorni okviru na nivou RS i BiH sa preko 50 zakona koji regulišu poslovanje.
“Prekomplikovan regulatorni okvir ubija preduzetništvo. Nama treba giljotina propisa sa ciljem pojednostavljenje poslovanja”, rekao je Aćić i naglasio da glomazna regulativa predstavlja izvor neformalne ekonomije i korupcije.
Kaže da je drugi izvor korupcije vezan za parafiskalni okvir.
“Previše je neporeskih davanja i iza svakog stoji neko kome je potencijalno, kroz nedovoljno regulisan propis, podzakonskim aktima ili propisima na lokalnom nivou, ostavljen prostor za korupciju, kazao je on.
Smatra da će se korupcija umanjiti ako se regulatorni okvir i nivo parafiskalnih opterećenja i procedura svede na najmanju moguću mjeru. Dodaje da uporedo sa tim treba raditi i na integritetu poreskih i kontrolnih organa, kao i suzbijanju neformalne ekonomije na najmanju moguću mjeru.
Smatra da je politička volja i posvećenost institucija ključna za rješavanje problema korupcije u zajednici.
“Iz aspekta poslodavaca potrebno je obezbjediti ravnopravne uslove za poslovanje za sve poslovne subjekte u Srpskoj”, kazao je on i dodao da nema značajnijeg napretka na polju smanjenja prisutnosti korupcije u zajednici.
Moćni pojedinci diriguju
Ekonomski analitičar Admir Čavalić se slaže da se investitori suočavaju sa brojnim barijerama.
„Od administrativnih, vezanih mahom za vlasti, preko sistemskih, poput korupcije, do onih koji se vežu za određene rizike – prije svega političke, pravne i ekonomske. Poslovno okruženje je neizvjesno. Još uvijek postoje dovoljno moćni pojedinci unutar sistema koji mogu usporiti, ugroziti, pa čak i trajno blokirati određenu investiciju. Poseban problem je nedostatak bazne infrastrukture, prije svega razvijenih putnih komunikacija, što odvraća investitore“, kazao je Čavalić.
Napomenuo je da treba uzeti u obzir i imidž koji ima BiH jer se tržište u njoj ne razvija i još uvijek nosi hipoteku potencijalnog konflikta.
Korupcija – mamac za sumnjive investicije
Korupcija načelno odbija investitore, kaže, ali tu ima izuzetaka kada su u pitanju sumnjive investicije koje “privlači sistemska korupcija u nekoj zemlji”.
“Radi se o kratkoročnim ulaganjima koje najveću korist donose investitoru, bez pretjeranog značaja za državu i građane. Moguće da imamo i takvih investicija, prije svega zbog aktuelne fiskalne politike, koja najveći teret stavlja na rad i potrošnju. Sistemska korupcija proizvodi set negativnih efekata koji se odnose na neizvjesnost poslovanja i administrativni teret. Neke barijere su tu samo da bi se aktivirali instrumenti korupcije”, naveo je Čavalić.
Dodaje da ima puno razloga za širenje korupcije. Naslijedili smo rigidan sistem u kojem postoji šire društveno prihvatanje korupcije kao nužnosti.
“Jedno hrani drugo i obrnuto. Sistem je takav da stvara brojne barijere poslovanju i životu u BiH, toliko da su neke apsurdne. Na primjer, određeni parafiskalni nameti ili plaćanje javnih usluga koje se ne koriste i slično. Kazne su nerijetko drakonske, naročito za srednja i mala poduzeća, dok je rad inspekcija selektivan, ponekad i politički determinisan. Takav sistem stvara ključnu pretpostavku za korupciju kao adekvatan društveni odgovor. Ona se opravdava za šta je zadužena vladajuća kultura korupcije“, naveo je on.
Investitor bi trebalo da ima vjeru u institucije
Da bi se izašlo iz ove situacije, Čavalić smatra da treba smanjiti mogućnost uticaja različitih nivoa vlasti, naročito jedinica lokalnih samouprava.
“Potrebno je da investitor vjeruje u ovdašnje institucije koje će stati na njegovu stranu ako je u pravu. Nužno je smanjiti i konfliktnu političku retoriku, te aktivnije koristiti ekonomsku diplomatiju. BiH se mora profilisati kao zemlja zdravih investicija“, zaključio je Čavalić.
Problema su svjesni i oni koji se na institucionalnom nivou bave unapređenjem investicija u BiH. Poručuju da zvanične cifre pokazuju da BiH ima šansu za napredak u ovoj oblasti, a da krize na svjetskom nivou ne moraju nužno biti prepreka, već šansa.
Odakle dolaze strane investicije u BiH
Iz Agencije za unapređenje stranih investicija u Bosni i Hercegovini (FIPA) poručuju da je u prva tri mjeseca 2022. godine u BiH registrovano 192 miliona KM ili 98,2 miliona evra investicija, ali da se još ne zna gdje je otišao taj novac.
Za prethodne godine situacija je malo jasnija. Prema podacima Centralne banke BiH, direktna strana ulaganja u 2021. godine u BiH iznosila su 971,2 miliona KM i viša su u odnosu na prethodnu godinu za 32 odsto. Zemlje koje su u BiH u 2021. godini najviše investirale su Švicarska (210,8 miliona KM), Turska (147 miliona KM i Velika Britanija (126 miliona KM).
Posmatrano po djelatnostima, najviše stranih investicija u 2021. je otišlo je u trgovinu na malo i to 172,9 miliona KM, zatim u proizvodnju gotovih metalnih proizvoda (114 miliona KM) i proizvodnju baznih metala (102,7 miliona KM). U 2020. godini, registrovano je 737 miliona KM stranih investicija, a najveći investitori su Hrvatska, Austrija i Slovenija.
Iz FIPA naglašavaju da je prošlogodišnji iznos direktnih stranih ulaganja u BiH najveći od 2009. godine u prethodnih trinaest godina.
“S obzirom da su pandemija Covid-19 i kriza imale negativan uticaj na investicije u cijelom svijetu, uključujući i BiH, porast investicija u prošloj godini je pokazao da i to može biti šansa”, poručili su iz FIPA.
Spisak žalbi dugačak
FIPA i dalje radi na pronalasku novih investitora za BiH, a blisko sarađuju u otklanjanju administrativnih prepreka. Međutim, spisak primjedbi investitora i dalje je prilično dug.
“Sporost sudova kod naplate potraživanja, poreske procedure, neriješena vlasnička pitanja, neuređene zemljišne knjige, saglasnosti, korupcija i postojanje sive ekonomije, visoke stope doprinosa na plate, komplikovana administracija, pitanja vezana za porez na dodatnu vrijednost, carinske procedure i one za izdavanje radnih i boravišnih dozvola, pitanje inspekcija, i tako dalje”, nabrojali su u ovoj Agenciji najčešće žalbe.
Navedeni faktori imaju uticaja na to da li će ti investitori ulagati u BiH ili ne.
“Komplikovan poslovni ambijent nije nikada stimulativan ni za domaće, a ni za strane investitore. Logično je da investitori idu tamo gdje im je lakše poslovati. Naša je obaveza ali i svih nadležnih institucija, da im olakšamo poslovanje u BiH ukoliko želimo da oni pokrenu biznis ovdje i zaposle naše ljude”, naveli su u FIPA.
Traže se reforme
Poručuju da će ambijent biti unaprijeđen samo ako se sprovedu reforme u oblasti poslovnog okruženja.
“Mada je BiH učinila značajne napretke u stvaranju povoljnijeg investicijskog okruženja, strani investitor i dalje mora savladati mnogo prepreka. Bez reformi nećemo biti u situaciji dostići nivo investicija koji bi bilježio značajan ekonomski razvoj zemlje i zapošljavanje. U BiH i dalje nema dovoljno investitora za značajniji privredni napredak“, rekli su u Agenciji.
U cilju poboljšanja poslovnog okruženja u BiH, kažu, FIPA daje konkretne preporuke za preduzimanje mjera koje se odnose na monetarno-kreditnu politiku, poresku politiku, politiku uvoza i izvoza, fiskalnu politiku, politiku rada i zapošljavanja i vlasničkih prava, koje bi trebale usvojiti nadležne državne, entitetske, kantonalne i lokalne institucije vlasti, a sve s ciljem da se privuku nove strane investicije koje automatski znače i nova radna mjesta.
CAPITAL: Vesna Popović