Hadson: Iz Srbije opljačkana 51 milijarda dolara tokom privatizacije

02.06.2014. / 7:15

BEOGRAD, Moćni domaći insajderi u Srbiji su preko ofšor firmi, na tuđe ime, kupovali bagatelno domaća preduzeća iz kojih su izvlačili sredstva i prebacivali u inostranstvo.

Desetine milijardi dolara je opljačkano i iznijeto iz Srbije nakon 2000. kroz razne ilegalne transakcije, pominje se cifra od 51 milijardu dolara, kaže za Radio Slobodna Evropa /RSE/ Majkl Hadson, urednik u „Međunarodnom konzorcijumu za istraživačko novinarstvo“ i jedan od autora teksta na stranici RSE „Kako su uništavani Navip, Fidelinka i Agrohem“.

Hadson je, inače, autor zapažene knjige „Čudovište“ u kojoj, između ostalog, analizira ulogu Volstrita u svjetskom finansijskom sistemu.

On ističe da su velike banke i finansijske institucije ključne za funkcionisanje ofšor zona. „Novac je možda formalno u vlasništvu kompanija na Kukovim ostrvima u Južnom Pacifiku. Međutim, veoma često ofšor kompanija ima račun u banci u Njujorku, Londonu ili Švajcarskoj. Dakle, biznismeni koji transferišu svoj novac preko ofšor teritorija širom svijeta uvijek se oslanjaju na neku veliku banku“, naglašava Hadson koji govori za RSE i o tome kako je došao do povjerljivih informacija koje su 160 puta obimnije od Vikiliksa, da li odlučujuću riječ u ekonomskoj politici SAD ima Bijela kuća ili Volstrit.

 Mi smo svih ovih godina slušali na Balkanu o raznim vrstama zloupotreba, moćnim insajderima koji su kupovali firme tokom privatizacije ali pod tuđim imenom. Međutim, uvijek je bilo teško konkretno dokazati ko su ta lica, na koji način je funkcionisao taj mehanizam preuzimanja?

Hadson: Glavni i odgovorni urednik „Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara“ dobio je prije dvije godine poštom hard disk sa dokumentima ko su vlasnici, odnosno ko je pokrenuo biznis u ofšor zonama širom svijeta, prije svega na Karibima, Djevičanskim ostrvima, zatim Singapuru i Kukovim ostrvima na Pacifiku. Mi u posljednjih godinu i po dana provjeravamo te informacije, na čemu je angažovano više od 100 reportera u mnogim zemljama. Pozivali smo i vlasnike firmi koji se nalaze u tim dokumentima da bismo čuli i drugu stranu priče. Tek nakon 15 mjeseci detaljnog istraživanja objavili smo prvi tekst.

 Kažete da je vaš šef dobio hard disk. Možete li nam reći ko mu je poslao te informacije, da li je riječ o nekoj instituciji, grupi, pojedincu?

Hadson: To je povjerljiv izvor, odnosno izvori. U pitanju su interni dokumenti o dvije firme sa sjedištem na Djevičanskom ostrvu, odnosno Singapuru, koje su specijalizovane za otvaranje ofšor kompanija i drugih poslovnih struktura za ljude koji žele da posluju iz sjenke, da steknu prednost od tajnovitog ofšor poslovanja. Neke od informacija su stare čak i 30 godina, uključujući imejlove, zatim izvještaje sa računa, koji pokazuju na koji način su osnovane pojedine ofšor kompanije i za koju namjenu, odnosno u čije ime. To je veoma važno jer je uobičajeno u ofšor svijetu da se ne zna identitet stvarnog vlasnika, već se u njegovo ime pojavljuje formalni vlasnici akcija i direktori, koji za to dobijaju proviziju. Kada se nadležni raspituju za aktivnosti takve firme, oni uglavnom kažu da nemaju pojma o čemu se radi i ponekad zaista ne znaju ko je njen stvarni vlasnik.

 Razumijem da ne možete da otkrijete izvor, ali me intrigira ko je imao interes da se objelodane ti podaci, kao i moć da dođe u njihov posjed?

Hadson: Od identiteta i motiva izvora za nas je mnogo važniji kvalitet informacija koje nam je proslijedio, a u šta smo se provjerom uvjerili. Naš motiv je da objelodanimo javnosti širom svijeta informacije o funkcionisanju ofšor sistema.

 U čemu je specifičnost Srbije u toj globalnoj sivoj zoni poslovanja?

Hadson: U privatizaciji su u posljednjih desetak godina učestvovali i moćni insajderi koji su preko ofšor firmi, na tuđe ime, kupovali bagatelno domaća preduzeća, ostvarujući ogroman profit „ispumpavanjem“ njihove vrijednosti, odnosno prebacivanjem novca na svoje ofšor račune. Zbog takve prakse, mnoga privatizovana preduzeća su Srbiji su propala.

 Kažete moćni insajderi. Da li to znači da srpska država nije bila efikasna, ili su njeni značajni dijelovi, takođe, bili direktno uključeni u takvu, nelegalnu privatizaciju?

Hadson: Nakon demokratskih promjena u oktobru 2000, novo prozapadno rukovodstvo je obećalo građanima prosperitetnije društvo. U tom cilju pokrenuli su, između ostalog, privatizaciju državnih preduzeća kako bi privukli strane investicije a što bi, kako su obećavali, trebalo da omoguće veće plate zaposlenih. Međutim, problem je u tome što Agencija za privatizaciju nije osigurala da kupac ne otuđi imovinu preduzeća i izbaci radnike na ulicu. U Zakonu u privatizaciji je bilo mnogo pravnih praznina. Kupac nije bio obavezan da objelodani svoj identitet, ili vlasničku strukturu svoje kompanije. Tako se u nekoliko stotina privatizacija strani kupac samo formalno pojavljivao, a u pozadini je bio domaći, moćan i blizak vlastima biznismen koji je koristio ofšor kompaniju da bi preuzeo domaće preduzeće, koga bi potom lišio imovine, prebacio je u inostranstvo, a radnici su ostajali bez posla.

 Šta vam je kao strancu bilo najupečatljivije u spornim privatizacijama u Srbiji?

Hadson: Najdublji utisak je ostavio slučaj Agrohema, prije svega podatak da je uplatio 6,9 miliona dolara na ofšor račun novog vlasnika i to uoči svog bankrota.

 „Global Fahnenšel Integriti“ navodi da je 51 milijarda dolara nelegalno iznijeta iz Srbije od 2001. do 2010. godine. Da li se makar dio novca koji je završio na ofšor računima može ikada povratiti?

Hadson: Sumnjam. Kao što je GFI objavio, na desetine milijardi dolara je opljačkano, prebacivanjem nelegalnim putem iz Srbije na ofšor račune, što govori o razmjerama takve nezakonite prakse.

Da li očekujete da će objavljivanje ovih podataka podstaći nadležne u Srbiji da reaguju, kao i da se u budućnosti izbjegnu ovakve malverzacije?

Hadson: Vjerujemo da će obelodanjivanje ovih podataka pomoći vladinim i drugim institucijama, zatim aktivistima za borbu protiv korupcije da se suoče sa ovom pošasti koja ugrožava čitavo društvo.

 

Velike banke ključne za funkcionisanje ofšor zona

 Da se vratimo na funkcionisanje ofšor sistema širom svijeta. meni je zagonetno da li međunarodne finansijske institucije, kao i nadležne ustanove veoma moćnih zemalja kao što su SAD, nisu znale za nelegalne aktivnosti u toj sivoj zoni, da li nisu zainteresovane za to, ili je u pitanju interes političkih i finansijskih krugova za funkcionisanje ofšor zona?

Hadson: Mnogi analitičari će vam reći da su velike banke i finansijske institucije ključne za funkconisanje ofšor zona. Novac je možda formalno u vlasništvu kompanija na Kukovim ostrvima u Južnom Pacifiku. Međutim, veoma često ofšor kompanija ima račun u banci u Njujorku, Londonu ili Švajcarskoj. Dakle, biznismeni koji transferišu svoj novac preko ofšor teritorija širom svijeta uvijek se oslanjaju na neku veliku banku. Zbog toga je, na primjer, u SAD u više navrata vođena istraga protiv banaka, poput HSBC, koje su zatvarale oči ko i odakle uplaćuje prljav novac na njihove račune ili su aktivno podsticale takve transfere iako su znale da su ta lica umiješana u sumnjive poslove, kao što su „Ponzi (piramidalna) šema“, zatim u izbjegavanje poreza.Američke vlasti su se posljednjih godina dogovorile sa velikim bankama poput HSBC, Citi Grup, StandardČartered Benk, kao i mnogim drugim finansijskim institucijama, da plate kaznu zbog pranja novca i drugih nezakonitih aktivnosti, a da se zauzvrat obustavi sudski protiv njih.
Tako se u decembru prošle godine HSBC dogovorila sa Ministarstvom pravde SAD da plati kaznu u iznosu od 1,9 milijardi dolara kako bi okončala višegodišnji sudski proces koji su se vodi protiv nje po optužbi da je omogućila transfer novca (u iznosu od oko 15 milijardi američkih dolara) klijentima koji su bili u sprezi sa “otpadničkim državama” (Iran i Sirija), meksičkim narko kartelima, terorističkim organizacijama. Senatski komitet je utvrdio da je HSBC ignorisao upozorenja američkih i meksičkih vlasti da se na njegove račune uplaćuju milijarde dolara, iako je bilo očito da se jedino trgovinom drogom mogu zaraditi tolike količine novca.

 Napisali ste veoma zapaženu knjigu „Čudovište“ o ulozi Volstrita. Do izbijanja globalne krize samo se nagađalo kako funkcionišu globalne finansijske institucije, a teorijom zavjere je objašnjavana njihova moć, tačnije da one, a ne izabrane vlade vuku konce. Mnogi smatraju da je neobuzdani finansijski sektor glavni uzročnik pomenute krize.

Hadson: Mnogi stručnjaci za finansijski kriminal će vam reći da ne možete reformisati sistem parcijalnim mjerama. Potrebno je globalno rješenje. Jer ako zatvorite jednu ofšor teritoriju, ili jednu aktivnost u njoj – postoje druge sive zone u kojima će se pokrenuti neka nova djelatnost. Uprkos nastojanjima, prije svega u Evropi, da se ograniče pa čak i zatvore pojedini poreski rajevi, otvaraju se novi u drugim dijelovima svijeta.U posljednje vrijeme lideri G8, zatim G20, kao i na drugim forumima, sve češće govore o nužnosti promjena u funkcionisanju ofšor zona. Međutim, pitanje je da li je to samo retorika ili će zaista uspjeti da to i sprovedu u djelo. Naime, političari su na sav glas isticali i krajem 1990-ih, zatim 2009, da treba obuzdati poreske rajeve. Međutim, tada nije urađeno skoro ništa. Političari su ovoga puta otišli korak dalje u iskazivanju odlučnosti da napokon nešto promjene.

Da li je Volstrit moćniji od Bijele kuće?

 Zašto političari ne ispunjavaju svoja obećanja? Možda nisu u stanju, jer, kako tvrde radikalni kritičari, velike finansijske institucije su maltene uticajnije od vlada, a pojedini među njima čak smatraju da se o američkoj ekonomskoj politici ne odlučuje u Bijeloj kući već na Volstritu. Da li je takva ocjena pretjerana?

Hadson: nema sumnje da bogati ljudi imaju uticaj na politiku, kako u SAD tako i širom svijeta. To je u središtu sadašnje žestoke bitke. Da li će oni trijumfovati i nastaviti da posluju kao i do sada, ili će nadležne institucije uspjeti da nešto promjene. Stručnjaci za ovu oblast sumnjaju da velike i moćne države, poput SAD i Britanije, imaju političku volju da suštinski promjene dosadašnji način funkcionisanja ofšor sistema, čime bi se spriječilo pranje novca i izbjegavanje plaćanja poreza.

Naravno, nikada ne možete da u potpunosti iskorijenite finansijske malverzacije, ali ako se nadležne institucije zaista posvete borbi protiv njih, te negativne pojave se mogu svesti na podnošljivu mjeru. Važno je da se shvati kakve sve nevolje izazivaju nelegalne aktivnosti u ofšor zonama. Kao što pokazuju primjeri Agrohema, Navipa i Fidelinke, to vodi siromaštvu ne samo radnika koji su ostali bez posla, već i cijele zemlje.

 Da se vratimo funkcionisanju velikih finansijskih institucija. U kojoj mjeri Volstrit, zatim ostale velike berze u svijetu, zbog brzog elektronskog prenosa novca i ostalih hartija od vrijednosti, takođe, doprinose postojanju te sive zone? Neki čak smatraju, da su ofšor kompanije samo produžena ruka pomenutih moćnih finansijskih institucija.

Hadson: Priča o ofšor zonama ne svodi se samo na udaljena majušna ostrva i male zemlje. To je, prije svega, priča o globalnom finansijskom sistemu, odnosno kako on danas funkcioniše. Naime, zloupotrijebe u ofšor oblastima ne bi bile moguće bez nemara, pa i učešća najbogatijih država svijeta i velikih i moćnih banaka. U digitalno povezanom svijetu prljavi novac se ne prenosi više u koferima, već jednim klikom na kompjuteru. Zbog toga su velike banke ključne za funkcionisanje finansijskog sistema.One mogu da spriječe nelegalne novčane tokove, ali i da dopuste sumnjive transakcije i tako ostvare profit. Pomenuo sam na početku intervjua da je protiv mnogih banaka vođena istraga zbog takvih nedozvoljenih aktivnosti.

Kakva je uloga Volstrita u tome?

Hadson: Definitivno su znatne količine prljavog novca prošle kroz velike banke na Volstritu, koje su profitirale od ovih nelegalnih transakcija.Inače, moja knjiga „Čudovište“, koje ste pomenuli, tiče se pljačkaškog odnosa banaka koje su davale hipotekarne, sabprajm kredite širom SAD, koristeći zakonski veoma upitnu taktiku da ostvare ogromne profite.

 Da li je moguće nakon veoma ozbiljnih i bolnih lekcija iz ove globalne ekonomske krize, makar djelimično promijeniti funkcionisanje finansijskog sistema?

Hadson: Određeni broj ljudi će uvijek poslovati nepošteno. Međutim, ključno je pitanje da li imamo, odnosno kako uspostaviti sistem tako da se finansijske malverzacije svedu na podnošljiv nivo.

Da li je to moguće? Tek sada političari pristaju da razgovoraju o ideji američkog nobelovca Tobina koji se još sedamdesetih godina zalagao za uvođenja međunarodnog poreza na finansijske transakcije, a što je dugo bilo ignorisano.

Hadson: Da, godinama su ignorisane različite inicijative za drastične promjene u funkcionisanju ofšor sistema. Kao što sam rekao, na nivou retorike političari o tome mnogo govore, ali je pitanje šta su u praksi spremni i da to ostvare. U svakom slučaju postoji veliko interesovanje da se nešto uradi. Projekat „Međunarodnog konzorcijuma za istraživačko novinarstvo“ izazvao je ogromnu pažnju. Više od 20 hiljada medijskih kuća širom svijeta preuzelo je do sada naša istraživanja. To je u nekim slučajevima podstaklo nadležne da pokrenu istragu zloupotreba o kojima smo pisali, između ostalog, na Filipinima, Južnoj Koreji i Grčkoj, ali i drugim zemljama širom svijeta. Obični su ljudi veoma zabrinuti i zainteresovani da se stane na put nelegalnim aktivnostima u ofšor zonama, jer znaju da je to izvor njihovih nevolja.
Naravno, nije lako promijeniti taj sistem, jer mnogi moćni pojedinci, velike banke, pa i zemlje, ostvaruju profit od ofšor poslovanja. Na primjer, trebalo je da prođe mnogo godina da Švajcarska nakon žestokog pritiska SAD, djelimično promjeni funkcionisanje finansijskog sistema, jer je sticala ogromnu dobit od priliva novca u njene banke iz cijelog svijeta – ponekad i sumnjivog porijekla.     Radio Slobodna Evropa

Tagovi: izbormajkl hadsonof sor firmeprivatizacijaprivredasrbijavazno

Povezane vijesti