Gluhaković: Na tržištu roba sumnjivog kvaliteta

20.07.2008. / 8:00

BANJALUKA, Na domaćem tržištu se nudi roba koja ne zadovoljava standarde, pogotovo kada su u pitanju kvalitet i bezbjednost hrane, rekao je Predrag Gluhaković, ministar trgovine i turizma RS.

Prema njegovim riječima, problem predstavlja činjenica da agencija na nivou BiH, koja se bavi zaštitom hrane, ne funkcioniše adekvatno.
“Osnovno je da potrošači znaju svoja prava, pogotovo sada kada se na tržištu nudi sve i svašta, što je upitno za jednu zemlju, koja teži da uđe u Evropsku uniju”, kaže Gluhaković.
Ističe da bi se uvoz robe sumnjivog kvaliteta na domaće tržište mogao spriječiti samo uz potpunu angažovanost i funkcionisanje svih kontrolnih instanci na graničnim prelazima.
Smatra da je potrebno stimulisati domaću proizvodnju, odnosno da što više domaćih proizvoda ima na tržištu, bar kada su, kako ističe, u pitanju životne namirnice.
 Da li kvalitet robe koju uvoze i plasiraju na tržište RS zadovoljava propisane standarde?
GLUHAKOVIĆ: Na domaćem tržištu imamo robu koja, siguran sam, ne zadovoljava standarde koji su sada daleko stroži nego ranije, pogotovo kada su u pitanju standardi kvaliteta i bezbjednosti hrane. Imam informaciju da agencija na nivou BiH, koja se bavi zaštitom hrane, ne funkcioniše kako bi trebalo i to je nešto što predstavlja problem. Mi imamo kancelariju za zaštitu potrošača i formiranih devet nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prava potrošača, te na taj način nastojimo da edukujemo naše potrošače. Osnovno je da potrošači znaju svoja prava, pogotovo sada kada se na tržištu nudi sve i svašta, što je upitno za jednu zemlju koja teži da uđe u Evropsku uniju. Pitanje je da li sebi možemo da dozvolimo taj luksuz da se na tržištu prodaje takva roba.
 Šta bi nadležni trebalo da urade kako bi se spriječilo da se na domaćem tržištu nudi sve i svašta?
GLUHAKOVIĆ: Sami znate da je kontrola granica u rukama Državne granične službe, da je Uprava za indirektno oporezivanje, odnosno carina na nivou BiH i da su sve kontrolne instance i inspekcijski organi na graničnim prelazima. Praktično to je prvi filter i ukoliko nekvalitetna roba pređe granicu, njeno dalje kretanje je zaista teško pratiti. Dakle, svi organi treba da budu u funkciji na graničnim prelazima. Takođe, malo je razvijena i svijest domaćih kompanija, odnosno da li mi želimo da plasiramo sve što nije kvalitetno na ovaj prostor. Moramo se malo pozabaviti i tim pitanjem. Jeste da smo zemlja u tranziciji, ali ne treba to da koristimo da bismo plasirali sve što nije dobro na naše tržište. Svi organi, dakle, moraju aktivno djelovati i tada možemo da kažemo da je granica prvi filter, da ne može proći roba koja ne zadovoljava sve standarde, a pogotovo moramo posvetiti pažnju prehrambenim proizvodima.
 Da li BiH ima adekvatne standarde koji se moraju poštovati prilikom uvoza robe iz inostranstva?
GLUHAKOVIĆ: Sigurno da imamo, a treba da poštujemo i standarde koji predviđaju da prilikom uvoza roba ima adekvatne sertifikate, jer je, po mom mišljenju, značajno da mi kao tržište možemo usloviti šta će se kupovati, odnosno da kupac za svoj novac ako želi, može da kupi original gorenje, a ne samo proizvode koji imaju takvu naljepnicu. Baza je da sada stimulišemo domaću proizvodnju, da što više domaćih proizvoda imamo na tržištu, bar kada su u pitanju životne namirnice, a takođe da imamo kvalitetnu sirovinu i da što više stimulišemo izvoznu komponentu finalnog proizvoda iz RS. To nam je cilj i treba ozbiljno da štitimo i uvažavamo svoje građane tako što ćemo na tržištu nuditi kvalitetne proizvode. Znam da nismo svi u mogućnosti da isto trošimo, ali bar da ono što kupujemo bude sigurno i kvalitetno. Tu se, naravno, moraju angažovati i inspekcijski organi, koji moraju raditi svoj posao, naročito kada su u pitanju sezonska roba, brza hrana i slično.
 Da li će biti, zbog ukidanja carine i navale jeftine robe iz inostranstva, povećan spoljnotrgovinski deficit?
GLUHAKOVIĆ: Moramo sačekati da vidimo šta će se dešavati. Podržavam zdravu konkurenciju i sigurno nisam neko ko će spriječiti da uvoz kvalitetne robe sa strane i onih proizvoda koje sebi domaći kupci mogu da priušte, ali sam siguran da jedna klasična analiza može pokazati šta nam je potrebno, a šta nije. Sve ono što mi ovdje proizvodimo, ako bude iz inostranstva kvalitetom i cijenom konkurentno, onda to možemo prihvatiti, a ako će to biti jedna nekvalitetna konkurencija, onda zašto da dozvolimo da se to dešava. Mislim da je daleko veći rebalans u korist roba iz inostranstva, jer nemamo veliku pokrivenost robama domaće proizvodnje.
 Smatrate li da će vlasti BiH amortizovati gubitak prihoda po osnovu carina uvođenjem trošarina i akciza, te da će zbog toga cijene robe za građane ostati iste?
GLUHAKOVIĆ: To je jedno veoma kompleksno pitanje na koje nikada sa sigurnošću ne možemo odgovoriti. Analitičari kažu da neće biti velikih problema, te da će se sve to moći nadomjestiti, ali to je sve analiza, sutra tržište može pokazati nešto sasvim drugačije. Uvijek naglašavam da treba stimulisati domaću proizvodnju, da i naša roba bude konkurentna drugim zemljama, a tu se postavlja pitanje koliko smo mi spremni u tome. Kod nas će biti teško odjednom promijeniti sve, u smislu da primijenimo standarde. Moramo primijeniti evropske standarde, odnosno naš proizvođački lanac se mora prilagoditi tim standardima, a to podrazumijeva da se mnoge kompanije preorijentišu, da modernizuju svoje linije za proizvodnju, kao i da se ispoštuju evropski standardi pakovanja ambalaže. Ne smijem da kažem, niti da jesmo, niti da nismo spremni. Neke proizvode smo standarizovali, ali i tu se postavlja pitanje u kojim količinama.
 Koji to domaći proizvodi već zadovoljavaju evropske standarde?
GLUHAKOVIĆ: To su prerađevine voća, odnosno smrznuto voće, čija pakovanja zadovoljavaju pomenute standarde, kao i suhomesnati proizvodi. Međutim, prilikom proizvodnje većine proizvoda nisu zadovoljeni evropski standardi.
 Kojim proizvodima bismo mogli da budemo konkurentni drugim zemljama na evropskom tržištu?
GLUHAKOVIĆ: Imamo velike šanse u drvoprerađivačkoj proizvodnji, kao i u oblasti prerade voća, izvoza mineralne vode i naravno u mesnoj industriji možemo već konkurisati. Mislim da nas nekoliko privrednih grana može predstaviti na tržištu Evrope.
 Postoji li opasnost od ponovnih poskupljenja osnovnih životnih namirnica, sa kojima su građani nekoliko puta bili suočeni tokom proteklih mjeseci? Koliko su ta poskupljenja uopšte bila opravdana?
GLUHAKOVIĆ: Poskupljenja su uglavnom pravdana porastom cijena nafte na svjetskom tržištu. Kao ministarstvo, mi smo nemoćni, u tom smislu da možemo djelovati na poskupljenja nekakvim represivnim mjerama. Država, odnosno Vlada, takođe ne može spriječiti određena poskupljenja roba, s obzirom na to da ne može uticati na formiranje cijena. Sigurno je da je trgovačkim kompanijama, koje se bave uvozom roba, interes bio na prvom mjestu, a zatim sve drugo. Iz Uprave za indirektno oporezivanje imamo podatke šta se sve uvozilo i problem predstavlja i to pitanje kakva roba se uvozi iz inostranstva.
 Da li će u narednom periodu biti obezbijeđen uvoz pšenice po nižoj cijeni, kako je ranije najavljeno?
GLUHAKOVIĆ: Pšenica je jedini artikl koji u Direkciji za robne rezerve ima prednost u odnosu na druge robe. Mislim da je najvažnije to što smo finansijski uspjeli obezbijediti otkup svih viškova pšenice, roda 2007/2008. godine od poljoprivrednih proizvođača, što nam je daleko važniji zadatak nego bilo šta drugo. Tako da se praktično sav tržišni višak pšenice lageruje u Direkciju za robne rezerve. Zahvaljujući tome stvorili smo sigurnost da ćemo i za jesenju sjetvu imati povjerenje poljoprivrednih proizvođača da nastavimo zajedničke projekte, koji će sigurno uroditi plodom.

Nadam se i dalje kompenzacionim poslovima, zahvaljujući kojima ćemo moći obezbijediti sigurnost funkcionisanja Direkcije za robne rezerve. Cijena pšenice je na svjetskoj berzi nešto niža nego kod nas, ali ovo je naš, domaći proizvod i mislim da je značajno da na ovakav način zaštitimo domaću proizvodnju.

 Odluka Vlade RS, prema kojoj će Direkcija za robne rezerve otkupiti tržišne viškove pšenice od individualnih poljoprivrednih proizvođača sa područja RS, dobar je pokazatelj da se štiti domaća privreda. Zadovoljni smo što je rod pšenice ove godine veoma dobar, prinosi su takođe odlični, čak iznenađujući, da je po četiri, čak pet tona po hektaru prinos na prostoru RS. To nam daje sigurnost da ćemo i u narednom periodu moći obezbijediti potrebne količine pšenice.
 Da li osim pšenice ima približno dovoljno zaliha ostalih strateških roba?
GLUHAKOVIĆ: Pored pšenice, Direkcija za robne rezerve raspolaže dovoljnim količinama i ostalih strateških proizvoda kao što su jestivo ulje, naftni derivati i mesne prerađevine. Dakle, možemo reći da sada imamo dovoljne količine zalihe roba, odnosno ulja i goriva, kao i 500 paketa koje Civilna zaštita traži da budu obezbijeđeni. Razgraničavanjem obaveza “Petrola” i Direkcije za robne rezerve, stavićemo u funkciju i za jesen pripremiti rezervoare, tako da ćemo imati mogućnost da kvalitetno obezbijedimo i plavi dizel, odnosno naftu za poljoprivrednu proizvodnju.

Zakon o robnim rezervama je propisao koje su naše obaveze i polako stvaramo preduslove za njihovu realizaciju. Prvo se, naravno, moraju obezbijediti sredstva za sve što je potrebno, kako bi RS u slučajevima elementarnih nepogoda i nepredviđenih dešavanja mogla minimalno 30 dana da funkcioniše sa osnovnim životnim namirnicama. Nama je cilj da stvorimo jednu takvu sigurnost, o čemu svaka ozbiljna država mora da razmišlja.

To nije lako, s obzirom na to da Direkcija za robne rezerve nije dugo funkcionisala. Četiri godine je bio blokiran račun Direkcije i sada radimo strategiju koja će do jeseni biti gotova. Ona će imati jasno postavljene ciljeve i zadatke za narednih pet godina, kao i način izvršenja tih zadataka, uz akcioni plan koji će godišnje oslikavati sve ono što će za tu godinu biti potrebno realizovati. Strategijom je predviđeno da se omogući devedesetodnevno funkcionisanje robnih rezervi svim potrebnim artiklima, od životnih namirnica do sredstava neophodnih za proizvodnju.

 Na prvom mjestu je poljoprivredna proizvodnja, za koju treba obezbijediti sjemena, zaštitna sredstva i energiju, tako da bi se, u nepredviđenim okolnostima, moglo intervenisati iz robnih rezervi. Međutim, ne zavisi sve samo od nas. Imamo mnogo zahtjeva prema budžetu, a da li će se moći odgovoriti na sve zahtjeve, to ćemo vidjeti.
 Što se tiče oblasti turizma, s obzirom na to da je počela dugo najavljivana kategorizacija hotela, da li je prema prvim rezultatima tačna pretpostavka da domaći hoteli ne ispunjavaju niti minimum uslova za zvjezdice koje imaju?
GLUHAKOVIĆ: Od posljednje kategorizacije ugostiteljskih objekata za smještaj prošlo je sedam godina. Rješenja koja su se tada izdavala prestala su da važe, tako da je teško reći da li hoteli ispunjavaju uslove ili ne. Pojedini objekti za smještaj su do danas unaprijedili svoje poslovanje i na taj način stekli uslove za dobijanje veće kategorije, dok su drugi svoje usluge spustili na još niži nivo. Tačno je da su neki ugostiteljski objekti samoinicijativno određivali kategoriju hotela, stavljajući određen broj zvjezdica.

Možemo samo da kažemo da je ovo prvi put da se nakon mnogo godina radi stručno. Komisija za kategorizaciju radi stručno i studiozno i prvi rezultati su pokazali da su se neki hoteli sada stvarno pripremili da se dobro prezentuju Komisiji. Posao koji smo započeli nastojaćemo da ne ubrzavamo, radi kvantiteta, nego da kvalitetno radimo. Kada se izvrši kategorizacija, uradićemo superviziju i onda nastavljamo dalje. Do sada je zaista bilo propusta, ali ono što sada radimo i što dobije određenu kategoriju sigurno će ispunjavati sve uslove za to.
 Da li je pravilnik kojim se provodi kategorizacija hotela u skladu sa pravilnicima stranih zemalja?
GLUHAKOVIĆ: Jeste, prilikom izrade pravilnika konsultovani su pravilnici Njemačke, Slovenije, kao i pravilnici zemalja u okruženju. Mi sada sva zakonska i podzakonska akta usklađujemo s Ministarstvom za ekonomske odnose, kako bi se utvrdilo da li su u skladu sa principima Evropske unije. To nam je šansa da putem ovih projekata odmah usaglašavamo akte sa principima EU. Ostvarili smo saradnju i sa USAID-om i GTZ-om i u toku izrade pravilnika uveli smo i neke operativne procedure, koje se tiču izgleda i ponašanja osoblja, odnosa prema gostima i slično.
 Da li RS ima odgovarajuće potencijale i koje aktivnosti se realizuju da se oni približe turistima?
GLUHAKOVIĆ: Sigurno da RS ima potencijale, koji se ogledaju u netaknutoj prirodi i naravno kulturnom i spomeničkom nasljeđu. Sve je veći broj i domaćih turista koji svoj odmor provode na rijekama Vrbasu, Tari i Drini, kao i na čistim i ekološki očuvanim područjima i banjskim centrima. Kao prioritetnu aktivnost u 2008. godini, pokrenuli smo izradu strategije razvoja turizma RS, koja će biti završena ove godine. Do sada taj dokument nije postojao, a njime će se obezbijediti pravci djelovanja i razvoja turizma, a strategiju će pratiti akcioni planovi i turistički master planovi. Turizam će sigurno biti jedan od privrednih bumova u narednom periodu.
 Kada bi trebalo da počne realizacija master plana za Jahorinu i da li postoji dovoljan broj zainteresovanih investitora?
GLUHAKOVIĆ: Imamo velika interesovanja investitora. Uskoro ćemo imati sjednicu Skupštinu akcionara Olimpijskog centra Jahorina, gdje ćemo na dnevnom redu imati biznis plan, te ćemo malo izmijeniti ulaganja u toj oblasti. Ima interesa, ali želimo da vlastitim sredstvima tu našu olimpijsku ljepoticu na neki način stavimo u funkciju, kako bi se mogla pojaviti kao kandidatura za Olimpijske igre u narednim godinama. Mislim da ovaj prostor zaslužuje da organizuje jednu tako veliku sportsku, turističku i društveno korisnu manifestaciju. Nadam se da ćete vrlo brzo dobiti više informacija, kada završimo biznis plan na jednoj strani i na drugoj strani kada odlučimo šta će se uraditi sa ugostiteljskim i turističkim objektima, da posebno uredimo skijališta i da ostavimo turističko-hotelijerski dio, koji bi kvalitetno mogao ići u privatizaciju.   Nezavisne N.