Direktor i saradnici uništili fabriku i ostavili bez posla 1.000 radnika (VIDEO)

GRAČANICA – Fabrika obuće „Fortuna“, koja je svojevremeno zapošljavala više od hiljadu radnika, još jedan je primjer privatizacije koja je zloupotrebljena od strane svog rukovodstva.

Paket od 67 odsto državnog kapitala, početkom 2002. godine kupilo je preko 600 radnika na čelu sa direktorom Safetom Pjanićem. On je istaknuti član SDA i bivši odbornik u Opštinskom vijeću Gračanica.

Dobitnik je i zlatne značke opštine Gračanica. Dok je bio direktor „Fortune“ bio je imenovan i u privremeni Upravni odbor Kantonalne agencije za privatizaciju.

Radnička „vlast“ u fabrici bila je kratkog vijeka jer osim bezvrijednih akcija nisu imali uticaja na poslovanje.

Umjesto plate, uprava je radnicima isplaćivala naknade za topli obrok na koje nisu imali obavezu plaćati poreze i doprinose. Zbog toga nekim radnicima nisu uplaćivani doprinosi čak od 1998. godine.

Nekoliko godina nakon privatizacije direktor sa saradnicima otvara firmu „Fortex“ Gračanica koja je od matične kompanije iznajmljivala hale i opremu, a preuzela je i dio radnika.

To je bila prva u nizu paralelnih firmi na koje je direktor „Fortune“  Pjanić prebacio ugovore sa svim ranijim inostranim kupcima, kao što je austrijska kompanija „Paul Green“, pokazala je kasnija istraga.

Sa druge strane, sve troškove koje je „Fortex“ dugovao za struju, komunalije, ishranu radnika i slično, uprava „Fortune“ knjižila je kao svoja dugovanja.

Tako je „Fortex“ ostvarivao ekstra profit, a „Fortuna“ negativne poslovne rezultate, dokazano je u sudskom postupku u toku kojeg je Pjanić, kao prvooptuženi, postigao sporazum o priznanju krivice.

Novi zakupac „Fortune“ 2014. godine postaje firma „Fortrob“, u kojoj je jedan od osnivača bio i izvršni direktor „Fortune“. Godinu dana kasnije Pjanićev sin Bakir je osnovao i “Fortunatto“.

Stečaj u „Fortuni“ je pokrenut u novembru 2016. godine, a u julu sljedeće godine uhapšeni su Pjanić i njegovi saradnici.

Direktor „Paul Greena“, Guido Strebel, posjetio je opštinu Gračanica nekoliko mjeseci prije hapšenja njenog direktora. Na sastanku kod načelnika, Strebel je opisao svoju kompaniju kao globalni brend koji dnevno proizvodi 10.000 pari cipela, a godišnje obrne oko 100 miliona evra. Načelnik Gračanice je tada obećao podršku preduzeću „Fortunatto“ kao glavnom partneru austrijske firme.

Nedugo nakon Strebelove posjete, policija je odredila pritvor za Pjanića i članove grupe koja je prema optužnici „osnivala paralelna i vezana privredna društva.“

U optužnici koju je Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona podiglo krajem 2017. godine, Pjanić i saradnici se, između ostalog, terete da su oštetili „Fortunu“ lažnim nabavkama junećeg mesa za potrebe kuhinje ove firme.

Iako je uprava „Fortune“ od 2009. godine činila krivična djela za koje je Pjanić priznao krivicu, Kantonalno tužilaštvo je tek nakon pokretanja stečaja podiglo optužnicu.

U njoj se našao i prvi stečajni upravnik „Fortune“ Muhamed Hadžić.

Tužilac Ćazim Serhatlić je Hadžića optužio da je oštetio firmu zato što je „retroaktivno“ produžio ugovore o zakupu hala i opreme sa četiri firme. Direktor jedne od njih, Miralem Barjaktarević, čija firma „Progetti“ do tada nije plaćala „Fortuni“ za iznajmljene mašine, dobio je od tužilaštva imunitet da svjedoči u procesu.

„Imao sam Komisiju koja je vršila primopredaju i Husein Nurikić (jedan od optuženih) je bio predsjednik te komisije. Kad sam ja uočio da nema 21 mašine, članovi Komisije su sa Barjaktarevićem stupili u vezu“, izjavio je Hadžić za CAPITAL.

Hadžić je prijavio stečajnoj sudiji uočene nepravilnosti u radu Komisije i zatražio da se angažuje nezavisna komisija u kojoj neće biti radnici „Fortune“ koja će pod paskom advokata vršiti popis imovine.

Stečajni sudija Ilvana Delić mu je to odobrila i te podatke unijela u spis. Ta činjenica nije mu bila olakšavajuća okolnost tokom suđenja.

Radnici „Fortune“ koji nisu bili angažovani u sestrinskim firmama su sa otvaranjem stečaja završili na birou za nezaposlene, ili narodski rečeno „na ulici“. Nekima od njih, kao Najili Mujaković, za 32 godine rada nije uplaćeno 19 godina staža. Da bi ostvarile svoja prava, Mujaković i grupa radnica su više mjeseci spavale u šatorima pred fabrikom, pokušavale da spriječe odlazak radnika privatnih firmi na posao i ulazak stečajnog upravnika u posjed. Ona i 138 njenih kolega su zbog neplaćenih plata i doprinosa pokrenule i sudski postupak protiv federalnih, kantonalnih i gradskih vlasti. Na pravdu sada čekaju pred Ustavnim sudom.

Malo je reći da su radnici ogorčeni na vlasti.

Još 2007. godine Poreska uprava Federacije BiH je stavila hipoteku na nepokretnu imovinu „Fortune“ zbog milionskih neplaćenih doprinosa radnicima.

Međutim, Poreska uprava nije ni pokušala da naplati svoja potraživanja, već je pustila rukovodstvo „Fortune“ da do stečaja zarađuje preko privatnih firmi.

„Plate su isplaćivane, ali po 200 ili 300 KM. To nam je bio i topli obrok, i prevoz i sve. Bolovanje je isplaćivano po 100 KM, a mi smo sad u posjedu dokumenata koji pokazuju da je Pjanić redovno dobijao refundaciju od kantona, a nama je govorio da i ne zaslužujemo više, jer ni to nismo zaradili“, izjavila je ranije za medije Mujkanović nakon podizanja optužnice protiv direktora Fortune.

Zanimljivo je i da su povezane firme konkurisale za državna sredstva i dobijale podsticaje kao izvozna preduzeća.

„Fortunatto“ je jedne godine u dopisu Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije naveo da zapošljava 292 radnika i prikazao vrijednost izvoza u iznosu od oko 3,5 miliona KM. Ministarstvo je odobrilo ovoj firmi preko 86.000 KM za „isplatu minimalnih bruto plata“.

Kantonalni sud u Tuzli osudio je starijeg i mlađeg Pjanića i njihove saradnike na višegodišnje zatvorske kazne, ali procesi za neke od njih još traju.

CAPITAL: Boris Mrkela