Piše: Darko Momić
Zvanični podaci Doma zdravlja Banjaluka kažu da će u narednih pet godina čak trećina ili preciznije 35 od ukupno 106 specijalista porodične medicine zaposlenih u ovoj zdravstvenoj ustanovi otići u penziju.
Iz banjalučkog Doma zdravlja koji je najveća ustanova primarne zdravstvene zaštite u Srpskoj nisu se libili da priznaju da njihov problem ne bi bio riješen čak ni kada bi koliko danas na posao primili 35 mladih ljekara. Naglašavaju da pored porodičnih doktora i ostali specijalisti odlaze u penziju, a da je zainteresovanost za specijalizaciju iz porodične medicine izuzetno mala, jer „ta oblast ne garantuje profesionalnu i finansijsku stabilnost u odnosu na druge grane medicine“.
Pošto iz resornog sindikata godinama upozoravaju da uskoro neće imati ko da nas liječi, onda je jasno da i u resornom ministarstvu odavno barataju ovim alarmantnim podacima. A šta su preduzeli, šta preduzimaju ili šta će preduzeti da se taj problem preduprijedi ili riješi, to nemamo priliku da čujemo.
Osim toga što „specijalizacija iz porodične medicine ne garantuje profesionalnu i finansijsku stabilnost kao neke druge grane medicine“, mlade ljekare od posla porodičnog doktora odvraćaju i silni pravilnici koje svako malo donosi ministarstvo zdravlja i još češće Fond zdravstva. Primjena tih silnih pravilnika od porodičnih doktora zahtijeva da posjeduju znanje vrhunskog pravnika, što mlade ljekare dodatno tjera od te specijalizacije.
I ne može im se ništa zamjeriti, jer koncept porodične medicine, najblaže rečeno, nije ispunio očekivanja i nije opravdao ogromna sredstva uložena u njega. Porodični doktori sa svojom specijalizacijom u suštini mogu pacijentu da propišu lijek i izdaju uputnicu za drugog kolegu specijalistu, tako da se četiri godine uložene u specijalizaciju čine kao skoro uzalud bačeno vrijeme.
Mladi doktori medicine i zbog toga bježe od ove nepopularne specijalizacije, a odgovorni ne pokazuje znakove nikakve, a kamoli ozbiljne brige pred tom činjenicom. Kao da žmure pred onim što je praktično neizbježno, a to je da će agonija i kolaps zdravstvenog sistema koji grca u dugovima biti samo prolongiran.
Kako stvari stoje, stari porodični doktori biće pozvani iz penzije da prolongiraju kolaps zdravstvenog sistema koji su odavno zahvatile metastaze, prije svega finansijske, a sve više i stručne i kadrovske. Šta će biti kada biologija uzme danak, kada stari doktori više ne budu mogli da nose stetoskop oko vrata i kada prolongiranje više ne bude moguće, nije pitanje za buduće generacije, već za one koji u ovom trenutku nose odgovornost za stanje u cijelom društvu i po čijem naređenju i sam ministar zdravlja skida masku.
Groteskno djeluje što u činjenici da će za pet godina trećina porodičnih doktora otići u penziju, a da mladi ljekari ne žele da ih naslijede i da mahom hrle u inostranstvo, uopšte ne vide problem. A ne vide problem zato što očigledno smatraju da odlazak ljekara u penziju i inostranstvo neće izazvati velike potrese u društvu zato što ni ovi što ostanu neće imati koga da liječe. I potpuno su u pravu.
Al’ će zato svi imati gdje da parkiraju, jer će ostati taman toliko doktora i pacijenata da mogu stati u garažu na Paprikovcu.
3 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu info@capital.ba
Odličan tekst! Nažalost, istinit, jedna tužna crtica našeg dvadesetogodišnjeg višeslojnog propadanja. Jedino “znanje vrhunskog pravnika” ne stoji. Možda je i Uprava odgovorna što nije objedinila sve pravilnike i još važnije tumačenja kod svake promjene. Možda se može predložiti da imaju Tumačenja sa povremenim ažuriranjem. Pa se pola sata “naglaba” može li na ovu ili onu listu, broji se koliko mjeseci je dizan lijek, koliko je to tableta i slično. Čak se u nejasnoćama i “strahovima” ponekada i zaluta pa tumači ovako ili onako. Pa se pomisli da je to veliki pravni izazov. A odavno to rade programi. Ako neka opcija nije odgovarajuća mijenja se uz dogovor sa programerima. Smatram da ovo što trenutno radi oko 250+ zaposlenih (ambulante porodične medicine) može da radi stotinjak ljudi. A ako se 80% posla (propisivanje stalne, višemjesečne, dugogodišnje terapije – uvijek isto, osim kod promjene terapije) prebaci na apoteke u koje i tako isti ti ljudi idu po lijekove da neko tri puta klikne za jedan lijek, eto ga.
Porodična medicina je administracija, odnosno doktor je administrativni radnik koji izdaje uputnice, u narodu zvani kao skretničari. Ja nisam doživeo da me je porodični lekar pregledao (retko kad i u oči pogledao), koji god ja problem imao, već odmah kucka uputnicu i doviđenja. Treba zaposliti mlade, svakako bolje barataju sa novim tehnologijama nego stariji doktori. Veliki problem porodične medicine je u tome što u privatnim klinikama nema primenu, tj nema mesta za dodatne (velike) prihode.
a dodatni problem je i novi softver pa pacijent, čekajući uputnicu ili recept, sjedi sa doktorom 10-ak minuta “uprazno”, dok “sistem proradi” … a onda dobiješ e-recept, odeš u apoteku, a tamo kažu da nema ništa u sistemu … pa ti opet nazad kod doktora da ponovo unese podatke i vidi da je sistem potvrdio unos … desilo mi se kod dva zadnja posjeta porodičnoj … a da ne spominjem da neki mladi doktori izdaju uputnice sa pečatom mog prodičnog doktora koga, u pravilu, nikad i nema u ambulanti …