Koronavirus kao pokretač ekonomskih promjena u Republici Srpskoj
02.04.2020. / 12:28
Piše: Miodrag Jandrić, član Komisije za hartije od vrijednosti RS i docent na Univerzitetu za poslovne studije na predmetu Berze i berzansko poslovanje
Širenje koronavirusa unijelo je nemir u ekonomije širom svijeta, koji je, praćen opštom neizvjesnošću, doveo do pojave nove krize teško predvidivog roka trajanja. Zatvaranje kompanija, otkazivanje konferencija i sajmova, ukidanje avio linija i izolacija milionskih gradova uzrokovali su pad ekonomske aktivnosti. Finansijska tržišta su se suočila sa izrazitom nestabilnošću, a berzanski indeksi kontinuirano bilježe fluktuacije i padove.
Izvjesno je da će koronavirus imati značajne posljedice i na privredu Republike Srpske. Širenje virusa dovelo je do nekoliko ekonomskih problema. Prvi problem je taj što veliki broj radnika mora da ostane kod kuće, usljed čega se suočava sa otkazima i padom produktivnosti. Drugi problem je što potrošači svode svoju potrošnju samo na nivo ispunjenja osnovnih potreba u održavanju života i zdravlja, što utiče na smanjuje ukupne potrošnje. Treći problem je što prethodno navedeno utiče na poslodavce, naročito mala i srednja preduzeća (MSP), koja su usljed smanjenja prometa suočena sa problemom likvidnosti i solventnosti, te su prinuđena da smanjuju troškove tako što otpuštaju radnike i/ili traže odlaganje plaćanja dospjelih obaveza.
Novonastala situacija je, pored očitih poteškoća, donijela i niz mogućnosti za preispitivanje trenutnog ekonomskog uređenja i preduzimanje odgovarajućih mjera i aktivnosti u unapređenju poslovanja i obezbjeđenju ekonomskog rasta Republike Srpske.
Pomoć koja je poslovnom sektoru potrebna u savladavanju problema prouzrokovanih koronavirusom zahtijeva ozbiljan finansijski kapacitet, imajući u vidu njen uticaj na rast budžetskog deficita. Izvori za ova plaćanja mogu da budu budžet, zaduživanje na domaćem i međunarodnom tržištu, te uspostavljanje Fonda za finansijski oporavak privrede, čija bi uloga bila pružanje podrške održavanju ekonomske aktivnosti i radnih mjesta u najranjivijim dijelovima naše privrede. U tom postupku značajnu finansijsku i upravljačku podršku može da obezbijedi Investiciono-razvojna banka Republike Srpske (IRB RS).
Finansijska podrška može da se očekuje i od poslovnih banaka. Bankarski sektor je sa 30.09.2019. godine raspolagao novčanim sredstvima na računu rezervi kod Centralne banke BiH od preko 650 miliona KM iznad sredstava obavezne rezerve, što čini njegov postojeći kreditni potencijal. Banke mogu da se pojave kao kupci državnih obveznica u nekim narednim emisijama, ali i da učestvuju u drugim aktivnostima usmjerenim na oporavak privrede od koronavirusa. Na ovom mjestu je pak potrebno imati u vidu da usljed obustave servisiranja dijela kredita u narednom periodu možemo očekivati rast tzv. nekvalitetnih zajmova (eng. Nonperforming Loans – NPL), kao i to da u strukturi depozita dominantno učešće imaju depoziti građana, najrizičnija skupina deponenata koja brzo reaguje na glasine i lako se odlučuje na povlačenje svojih sredstava iz banaka.
Mjere finansijske pomoći samo ublažavaju posljedice krize izazvane koronavirusom, dok se stvarno rješenje krize nalazi u strukturnim promjenama i stvaranju ambijenta za rast ukupne privredne aktivnosti u Republici Srpskoj.
Bruto društveni proizvod (BDP) predstavlja osnovni pokazatelj stanja privrede. Imajući u vidu da na BDP direktno proporcionalno utiču javna potrošnja, privatna potrošnja, investicije i izvoz, a obrnuto proporcionalno uvoz, aktivnostima usmjerenim na ove varijable možemo uticati na ekonomski rast u Republici Srpskoj. Krizu nastalu širenjem koronavirusa treba iskoristiti donošenjem strukturnih mjera sa ciljem smanjenja uvoza i njegovog supstituisanja domaćom proizvodnjom, kao što su:
- povećanje kapaciteta domaćih preduzeća,
- unapređenje kvaliteta proizvoda i usluga,
- zaštita domaćih proizvođača od nelojalne konkurencije,
- subvencije i
- nažne promotivne aktivnosti u koordinaciji Privredne komore pod nazivom „Kupujmo domaće“.
Pomenuto se naročito odnosi na sektore poljoprivrede, prehrambene i drvno prerađivačke industrije.
Dalje, potrebno je hitno stvoriti uslove i preduzeti konkretne korake za organizovanje Specijalnih ekonomskih zona koje će imati niz prednosti za poslovne subjekte i preduzetnike:
- oslobađanje od plaćanja poreza na dobit,
- pristup dobro razvijenoj, namjenskoj infrastrukturi i
- dobra geografska lokacija.
Aktivnostima usmjerenim na povećanje privatne i javne potrošnje može se uticati na povećanje ekonomskog rasta. Pogodan način za povećanje potrošnje je finansiranje putem tržišta kapitala. Republika Srpska treba raditi na privlačenju novih vrsta investitora, poput poslovnih anđela, investicionih fondova rizičnog kapitala i investicionih fondova sa privatnom ponudom, koji mogu značajno da doprinesu sektoru MSP.
Potrebno je pokrenuti Program za obuku MSP o korporativnom upravljanju i prikupljanju kapitala kojim će se ovim subjektima olakšati prikupljanje kapitala. Preduzećima koja ne kotiraju na berzi potrebno je stvoriti uslove za emisiju tzv. progres obveznica, koje bi mogle postati održivo rješenje za podsticaj rastu i razvoju mikropreduzeća sa sposobnim menadžmentom, kvalitetnim poslovnim planovima, dobrom pozicijom na tržištu i snažnom sklonošću ka internacionalizaciji. MSP kao emitenti progres obveznica mogla bi biti iz određenih grana industrije (električne energije, komunalnih usluga, finansijskih usluga i proizvodnje hrane i pića). Kupci ovih finansijskih instrumenata bili bi profesionalni investitori koji, u skladu sa odredbama Zakona o tržištu hartija od vrijednosti, imaju iskustvo, znanje i stručnost da donose sopstvene investicione odluke i precizno procjenjuju rizike koji su izloženi, ali i drugi zainteresovani investitori.
Novi načini finansiranja MSP su naročito važni s obzirom da će ovaj sektor u Republici Srpskoj usljed širenja koronavirusa biti suočen sa potrebom restrukturiranja imovine i obaveza, finansiranja unutrašnjeg rasta i povećanja obrtnog kapitala i ograničenjima u tradicionalnom finansiranju od strane banaka.
Značajnu ulogu u održavanju likvidnosti ovih obveznica na berzi mogla bi i trebala da pruži Investiciono-razvojna banka Republike Srpske, nastupajući kao garant emisija i održavajući stalnu likvidnost emitovanih HOV. Time bi progres obveznice dodatno dobile na popularnosti kod investitora.
Progres obveznice mogla bi da emituje i Republika Srpska uz slične, ali shodno riziku, povoljnije uslove za uvrštenje na berzu i time obezbijedi potrebna sredstva za prevazilaženje novonastale krize. Specifičnost ove vrste obveznica u odnosu na prethodne emisije bi bila u tome što bi se emitovale u malim apoenima od jedne do 500 KM, bile bi instrument kojim bi Republika Srpska mogla da plaća isporučioce roba i usluga, vlasnici obveznica bi njima izmirivali svoje poreske obaveze, a troškovi i izdaci emitenata u vezi sa emisijom progres obveznica (zajedno sa kamatama) bi se odbijali u finansijskoj godini u kojoj su nastali, dok bi IRB RS podržavala likvidnost na berzi, istovremenim isticanjem stalne ponude za kupovinu i za prodaju.
U cilju efikasne realizacije dva projekta emisije progres obveznica, potrebno je uvesti tzv. Planove investicione štednje kojima će se propisati povoljniji poreski tretman ako investitori zadrže početno ulaganje u progres obveznice i/ili investicione fondove koji svoja sredstva pretežno ulažu u progres obveznice.
Treba da iskoristimo ovu nepriliku kao priliku da se ozbiljno razmotri mogućnost da preduzeća koja zapošljavaju do 10 radnika i koja obavljaju određene djelatnosti budu oslobođena poreza na dobit, plate i imovinu, čime bi se omogućilo stvaranje velikog broja mikropreduzeća u Republici Srpskoj. Pri tome, ovoj grupi preduzeća bi se mogla obezbijediti pomoć razvojnih agencija, fakulteta, instituta i IRB RS, što bi imalo pozitivan uticaj na razvoj preduzetništva u Republici Srpskoj i prevazilaženje problema pada privredne aktivnosti prouzrokovane krizom.
Još jedna mogućnost za prevazilaženje novonastale situacije je šire uvođenje tzv. radničkog akcionarstva (eng. Employee Stock Ownership Plan – ESOP), tj. učešća zaposlenih u vlasništvu privrednih društava u kojima rade uz određene poreske olakšice. Značaj ovakvog načina finansiranja poslovanja preduzeća posebno dolazi do izražaja u uslovima otežanog pristupa kreditnim izvorima. U narednom periodu ovo bi Republici Srpskoj omogućilo da zaposleni postanu vlasnici akcija preduzeća, čime bi bili više motivisani za unapređenje njegovih poslovnih rezultata.
Ova kriza je u značajnoj mjeri pogodila i obrazovanje. U programu ekonomskih reformi Republike Srpske za period 2020–2022. godine, prepoznati su problemi u obrazovanju, kao što su: neusklađenost upisnih politika sa zahtjevima tržišta rada; nedovoljno izražena preduzetničko-inovativna komponenta u obrazovnom procesu; praktična nastava i obuka koja se izvodi van obrazovnih ustanova nije dostupna učenicima u preduzećima, kao i nedostatak mentora u preduzećima koji bi radili i pratili učenike; nastavni procesu nisu u dovoljnoj mjeri prilagođeni savremenim metodama i oblicima rada u oblasti obrazovanja.
Ovo je prilika da nevolju i haos nastao širenjem koronavirusa iskoristimo da u obrazovni sistem osnovnog, srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja, kao i u druge segmente društvenog života, uvedemo široku primjenu modernih informacionih tehnologija.
Potrebno je u najkraćem roku pristupiti stvaranju ambijenta u kojem bi visokoškolske ustanove u Republici Srpskoj imale obavezu da zajedno sa studentima osnivaju tzv. univerzitetske start–up i spin-off, zajedničke firme nastale kao rezultat naučno-istraživačkih projekata sa studentima. Ovim modelima stvarne studentske prakse podigao bi se nivo preduzetništva i stepen kvaliteta stručnjaka sa univerzitetskom diplomom. Pored toga, za ekonomske fakultete moglo bi se razmotriti osnivanje studentskih investicionih fondova, kojim bi upravljali studenti zajedno sa svojim profesorima, te na taj način sticali praktična znanja o štednji i investicijama kao osnovnim preduslovima za ekonomski razvoj.
Imajući u vidu mogućnosti koje pruža savremeno informatičko doba, ali i snažan kolektivni duh našeg naroda, Republika Srpska bi mogla da pokrene internet platformu (eng. Crowdsourcing) putem koje bi svi zainteresovani stručnjaci iz različitih oblasti pomagali firmama u rješavanju finansijskih, poreskih, kadrovskih, tehničkih i informatičkih problema uzrokovanih koronavirusom.
Iznesene mjere predstavljaju samo dio mogućih aktivnosti usmjerenih ka stabilizaciji privrede Republike Srpske. Ključ uspjeha u prevazilaženju postojeće situacije leži u našem zajedništvu i udruženim naporima svih pojedinaca, organizacija, privrednih subjekata i nadležnih institucija kako bismo iz krize uzrokovane koronavirusom izašli složniji, mudriji i jači.
Tagovi: ekonomija rsmiodrag jandricvirus korona
Povezane vijesti
Komentari
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Konacno da neko predlozi nesto novo u ovoj drzavi……….
“Dalje, potrebno je hitno stvoriti uslove i preduzeti konkretne korake za organizovanje Specijalnih ekonomskih zona koje će imati niz prednosti za poslovne subjekte i preduzetnike:
oslobađanje od plaćanja poreza na dobit,
pristup dobro razvijenoj, namjenskoj infrastrukturi i
dobra geografska lokacija.”
Kakvi su ovo prijedlozi?
Zašto bi država oslobađala nekoga poreza na dobit, ako je neko već ostvario dobit, pa on je zaradio… i ima sredstva za plaćanje poreza na dobit.
A ovo drugo “infrastruktura i geografska lokacija”, pa malo je teško na to uticati. Naročito kratkoročno…
Kao što sam napisao… kao kad loš učenik prepisuje….
Kompletan članak i svi prijedlozi su postavljeni uz premisu da bankarski sektor nema dovoljno novca i da nije spreman ulagati u privredu. To je notorna glupost, u rangu sa ovim pričama iz Dodikovog okruženja da bi smanjenje obavezne rezerve banaka oslobodilo silna sredstva i povećalo njihove plasmane.
Miga očigledno već neko vrijeme nema kontakt sa stvarnošću.
”Finansijska podrška može da se očekuje i od poslovnih banaka. Bankarski sektor je sa 30.09.2019. godine raspolagao novčanim sredstvima na računu rezervi kod Centralne banke BiH od preko 650 miliona KM iznad sredstava obavezne rezerve, što čini njegov postojeći kreditni potencijal. Banke mogu da se pojave kao kupci državnih obveznica u nekim narednim emisijama, ali i da učestvuju u drugim aktivnostima usmjerenim na oporavak privrede od koronavirusa.”
yar ovde nije napisano upravo suprotno, da banke imaju 650 miliona KM sredstava koja mogu plasirati?????
I one banke što su propale, imale su mnogo više iznad minimalne rezerve, pa su opet propale. Nije samo novac u pitanju, već i povjerenje u banke. Poslije svake krize, povjerenje u banke obično biva poljuljano, što sa sobom dovodi do propadanja nekih banaka. Na tom putu, na udaru su prvo najmanje banke, pošto je njima visok minimum najveće opterećenje za poslovanje (između ostalog i to). Ako agencije za bankarstvo (RS i FBiH) nešto uskoro ne preuzmu po pitanju smanjenja minimalnog kapitala, opet bi moglo doći do toga da neke banke propadnu, kao prije nekoliko godina. Prva na tom udaru mogla bi biti Naša banka, kao najmanja banka u državi.
Za slabu ekonomiju, kakva je inače naša, a sada i još više, imamo neobično visoku obaveznu minimalnu rezervu kad su u pitanju banke, što je loše sa aspekta razvoja tržišta, pošto su ta (velika) sredstva faktički zarobljena. Naime, u BiH je minimalna obavezna rezerva koju banke moraju održavati je 15 miliona KM, što je za zemlju kao što je naša, previše, čak i više nego previše. Evo jedan primjer, Švajcarska, koja je svjetska bankarska velesila, koja ima minimalnu obaveznu rezervu za banke od 10 miliona CHF, a s obzirom da je naše bankarsko tržište slabije od švajcarskog jedno ne 10, već vjerovatno i 100 puta od već spomenutog, ako ne i još više, čak i kad bi minimalna rezerva bila milion KM, to bi bilo previše za našu ekonomiju. Dobro bi bilo kada bi agencije za bankarstvo u BiH drastično i dramatično smanjile minimalnu obaveznu rezervu, a da se osiguranje depozita poveća na 50000 KM na 100000 KM (koliko je i u Srbiji). Treba sav kapital staviti u službi razvoja privrede, a ne da se povećava minimalna rezerva, pošto što je veća obavezna minimalna rezerva, to su banke u sve većem problemu. Kada je minimalna rezerva prije nekoliko godina povećana sa 10 na 15 miliona KM, 3 su banke propale. Samo propast jedne banke koštala je građane ove zemlje nekoliko stotina miliona KM. Umjesto da još tada smanje obavezni minlmalni kapital, neko se sjetio da čak poveća obavezni kapital, što je problem za sve banke, a naročito one najmanje, koje su u sada u najvećem riziku od propasti, a još više sada kad je ovo stanje. Naš bankarski sektor treba da bude likvidniji, a ne hendikepiran propisima, koji kao da su prepisani od neuporedivo jačih zemalja. Visoka rezerva dovodi do visokog rizika da bankarski sistem doživi kolaps, pošto naša privreda je slaba inače, dok sada, ukoliko i dalje ostane ovolika minimalna rezerva na snazi, očekuje nas u veoma bliskoj budućnosti pad još koje banke, a to znači još stotine i stotine miliona KM iz džepa svih nas, ako ne i milijarde KM, što može dovesti čitavu zemlju u bankrotstvo. Da bi se takav scenario spriječio, potrebno je drastično smanjiti, a ne držati visokom minimalnu rezervu, kako bi stotine miliona KM bile u službi privrede. S obzirom da jedno 30 banaka posluje u BiH, ako ne i više banaka, 15 miliona KM puta 30 banaka, to je 450 miliona KM, sa kojima banke ne mogu ništa da rade, mrtav kapital i umjesto da taj novac cirkuliše u privredi, on je zarobljen bankarskim propisima, koji nama stoje, kao Golfu Dvojki motor od najnovijeg sportskog BMW-a, što može da dovede do toga da u jednom momentu čitav bankarski sistem u BiH naprosto eksplodira, usljed neusklađenosti propisa sa realnim stanjem na tržištu, tojest nesrazmjeru između toga dvog. Da paradoks bude još veći, u Velikoj Britaniji i Litvaniji minimalna rezerva za (internet) banku je milion evra, što je tip bankarske licence koji je idealan prije svega za bankarske startape. Naš bankarski sektor nažalost ne prati realne potrebe generacija koje dolaze, niti prati realne potrebe generacija koje dolaze, sa poslovnog aspekta (otvaranja novih, inovativnih banaka). Visok minimum je ogromna kočnica za ekonomski napredak u RS i BiH, s obzirom na to da je držati 15 miliona KM kao rezervu, nešto što jedino samo strane banke mogu priuštiti, tako da, zahvaljući velikoj rezervi, mi smo faktički robovi stranih banaka, pošto za domaću privredu, ovo je ogroman novac da bi “ležao”, dok za velike strane banke, da je minimum i milijarda KM, to je za njih kao ujed komarca. Nažalost, naši zakoni, a naročito zakon o bankarstvu, kao da je pisan za Švajcarce, a ne za nas, što će kad-tad skupo doći na naplatu čitavu ekonomiju u BiH (jer visoka je poluga, tako da, ako privreda sklizne i bankarski sektor se lako može naći u problemu, ako već nije, a jeste, čim su 3 banke propale u jednom dahu, a najmanje banke su prve na na udaru i dovoljno je samo jedna mala banka da propadne, pa da nas unazadi). Agencije za bankarstvo moraju što prije da smanje minimalnu obaveznu rezervu, dok još nije kasno. Bolje smanjiti rezervu, nego plaćati stotine miliona KM, zbog (pre)visokih standarda, koje naša privreda isuviše je očigledno da ne može da podrži i izdrži, bez propasti banaka. Ako dotični iz dotičnih vladinih agencija žele jače bankarstvo, neka smanje minimum i povećaju zaštitu depozita. Tako banke neće propasti (jer će biti likvidnije, pošto će imati više slobodnih novčanih sredstava za plasman, pa samim tim biće ekonomski jače, a i depozitna šema će faktički biti nešto za čime se, samim tim neće potezati, a i zvuči još primamljivije nego 50 hiljada KM, što će još više ojačati banke, usljed još većih depozita). Znači drastično manji minimum, uz duplo veću protekciju, kako bi postojeće banke imale više sredstava za plasman na tržištu i samim tim na taj način bi bile još jače, a uz jaču depozitnu šemu i još jače i kako bi i neke nove banke, prije svega domaće, mlade, startap banke, kao i strane startap banke, mogle da se pojave na domaćem tržištu, pošto u EU su trend startap banke. Od 2014 su trend mikrokreditne organizacije kod nas, kao krajem 90-ih (pošto je minimalni kapital u tom slučaju neuporedivo mnogo manji nego kod banaka). Država tj. nadležne agencije za bankarstvo u BiH, dobro bi bilo kada bi ili smanjili minimalnu rezervu za postojeće banke ili da uvedu licencu za internet banke (npr. poput UK light banking licence). U Litvaniji može da se pokrene internet banka sa minimalnim kapitalom od milion evra, a s obzirom da je Litvanija dio EU, banka može da posluje u čitavoj EU, sa jeftinom bankarskom licencom, dakle na tržištu od nekoliko stotina miliona ljudi. Dobro bi bilo kada bi i kod nas postojalo nešto ovako, pa da sa recimo ne baš milion evra, već sa mnogo manje, da se stvori veliki broj banaka za mlade i ne samo mlade, već i stare, s obzirom da internet banke nemaju čekanje u redovima, nepotrebnu papirologiju i jeftinije su za poslovanje. Kao low cost kompanije u avio-transporrnoj industriji, ne naplaćuju mnoge nepotrebne stvari, uključujući čak i osmjeh. Nažalost, naš bankarski sistem već godinama, pa čak i decenijama, zaostaje za evropskim, uprkos evropskim propisima, koji su samo evropski po (nepotrebno, nerealno i štetno) visokim standardima, dok po trendovima zaostajemo za Evropom, koja ima B class banking licence (licenca za internet banke, koja je neuporedivo povoljnija od one za klasične banke). I dok kod nas internet banke su još uvijek nepoznanica, u EU postoji jedna njemačka banka, koja za svojih 5 godina postojanja ima 5 miliona klijenata! To je kao jedna i po BiH, s tim da klijenti u EU imaju više para do deponentu. Za tu banku skoro niko u BiH, baš kao ni mnogi u EU, ogromna većina ne zna, čak jedno 99 odsto ljudi ne zna, a ista je jaka kao crna zemlja. Svaki 100-ti Evropljanin ima račun kod te banke, a to je samo jedna banka u nizu internet banki u EU, dok kod nas, da bi poslovao sa bankom, moraš ići u banku i za najmanju stvar. Mene to kao nekog ko ima 31 godinu, strašno nervira. Kada vidim šalter i veliki red, ja se sav ospem. Ono što mogu u par klikova, ja moram i po sat vremena čekati i tako svaki put kada moram nešto uplatiti. Da banke nemaju neko hibridno (poludigitalno) riješenje, situacija bi bila još gora nego što jeste, pogotovo ljeti, kada sve vri, a još je i ogroman red. Naše bankarstvo je em skupo, em izbirokratizovano, em zastarjelo, a sada i propada. Došlo sve na naplatu, zajedno sa Koronom, koja je samo izbacila na površinu koliko je inače naše bankarstvo, kao stub ekonomije, kao i sama ekonomija, prepuna nepotrebne birokratije, koja zagorčava život narodu, tako da nije ni čudo zašto ljudi odlaze iz ove zemlje. Toliko puno birokratije, na tako malo mjestu, pa nema te privrede i pojedinca, koji mogu da izdrže ovoliko birokratije, bez “pucanja” i pojedinaca i privrede.
Vrijeme je nesumnjivo za ekonomske promjene. Ili to ili kao društvo koje čini jednu zemlju ćemo izumrijeti i to ne za nekoliko decenija, ne više ni za nekoliko godina, već čak sutra, ukoliko neka krupna reforma i sječa birokratije se ne desi ekstremno brzo. Prvo zabraniti bankama da naplaćuju osnovne usluge (poput mjesečnog održavanje računa, kartice i aplikacije), pošto u BiH 1/3 stanovništva nema nijedan račun u banci, dok u EU svi imaju račun u banci, a mnogi i po nekoliko računa! Poslije zabrane bankama da naplaćuju osnovne usluge, uvesti i zakon da svi građani moraju imati račun u banci, kao i e-mail adresu, baš kao što imaju adresu stanovanja, ličnu kartu, broj telefona itd, pošto svi imaju nekakav izvor prihoda, samo mnogi izbjegavaju otvaranje računa u banci, pošto banke deru i na osnovnim uslugama. Jedna banka, Addiko čini mi se, naplaćuje održavanje tekućeg računa 15 KM mjesečno, ako se ne varam. Imati kod njih račun nekoliko godina, to je na stotine KM i to samo za osnovnu uslugu kao što je račun, a mi se pitamo kako banke zarađuju na niskim kamatama na kredite, eeee! Pa samo na mjesečnoj članarini za račun banke zarađuju milione KM godišnje po banci, da ne spominjem druge, iole jače i ozbiljnije usluge. Mnogi imaju pare u slamarici i dan danas, čak pogotovo dan danas (po količini novca u slamarici nego u doba devedesetih), pošto držati novac u bankama se naplaćuje. Znači ne govorim samo o tekućim računima, već i o štednim. Banke u BiH naplaćuju i kad nemaš priliva na računu neko vrijeme i kad im daješ novac na štednju. Da suludost van svakog zdravog razuma bude još veća, te iste banke što naplaćuju kod nas i osnovne usluge, u zemljama EU isti ne naplaćuju osnovne usluge. Ovo sve što sam spomenuo samo je dio dijela od dijela onog što je debelo zrelo za reformu, dok se još nismo u potpunosti raspali kao društvo. Poslije Korone, neka nam je dragi Gospod Bog na pomoći, jer tek tad slijedi apsolutna kataklizma epskih razmera, jer čak nije problem ni rat, ni SARS, ni naša kriza, ni globalna kriza, ni poplave, ni migranti, ni Korona, koliko je naša država (BiH) birokratski tradicionalno teška za želudac mnogih njenih građana, još kad se na to dodaju i globalne boljke i domaća korupcija, pa nije ni čudo zašto ljudi bježe i “u kompletu”. Mora nešto da se mijenja i to brzo i debelo, sa što manje birokratije i suludosti, kako bi ljudi mogli da se više pozabave svojim životom, kao na Zapadu.
Stara argentinska poslovica kaze: sto je duzi komentar, to je manje znanje. Pozdrav iz san antonia, manu ginobilli
Zato si ti tako pametan. Hasta la vista, ostani doma i ne brini za nas, druže Jeronimo.
Gomila gluposti i fraza, napisana zbrda-zdola… Stvarno ne znam šta su prethodni komentatori ovdje našli kao “stručno”. Evo navešću jedan konkretan prijedlog…
Vlada treba svakom poljoprivrednom proizvođaču, koji zapošljava samo svoju porodicu, isplatiti 50% od vrijednosti proizvodnje za prethodni mjesec i normalno da takav poljoprivredni proizvođač bude oslobođen plaćana bilo kakvih dažbina (doprinosi na platu, porez, porez na dobit itd.).
Znači ako četvoročlana porodica (dva roditelja i dvoje djece) imaju muzne krave i ostvare prihod od 5000 KM, država treba da im isplati još 2500 KM. Normalno da je prihod od mlijeka i mesa…
A ne da pomažemo švercere kao što su kafići po Banjaluci…
p.s. ima još ideja za popravljanje stanja… a ne zajmovi i mešetarenje na berzi…
Najbolji clanak na temu ekonomskih mjera zbog korona krize koji sam citao. Detaljno, konkretno, inovativno, svježe. Nisu samo otpisi poreza i to je to. Uglavnom svi govore da nesto treba uraditi ali niko ne govori sta konkretno i na koji nacin. Svaka cast!!!
Nikad u zivotu nisam procitao tako brzo tako obiman clanak tj. tekst a da me nijedna rijec zaustavi i baci na razmisljanje. :/