Vlasnik Save Semberija: Nisam prodavač magle
26.12.2014. / 15:15
BIJELJINA, Vlasnik Fabrike za preradu voća i povrća Sava Semberija Milorad Krstić iznio je svoj stav, reagujući na komentar koji je objavljen na poslovnom portalu CAPITAL.ba “Spasioci ili prodavci magle”.
Iako se na stav, odnosno komentar, kao novinarsku formu ne može reagovati, niti redakciju obavezuje da ga objavi, pismo Krstića objavljujemo u cjelosti, jer nam je cilj da se čuju i argumenti druge strane.
„Potpuno iskreno tvrdim da mi se Vaš kritički pristup ovoj krajnje delikatnoj materiji sviđa. Kada su u pitanju tzv. strane investicije ili puno puta bukvalno rasprodaja bivše državne imovine neophodno je da postoje kritički glasovi. U konkretnom primjeru, kada pišete o Savi Semberiji d.o.o. odnosno o meni i mojim izjavama, uviđam da dosta toga pogrešno interpretirate ili bukvalno raspolažete sa pogrešnim informacijama.
Na prvom mjestu ja se nikad nisam predstavio ni kao mali ni kao veliki dobrotvor. Predstavio sam se kao privrednik (što i jesam) koji investira sa namjerom da svoje investicije ekonomski opravdam. Individue koji svoje privredne korake prekrivaju plahtom lažnog dobročinstva bukvalno prezirem“, navodi Krstić u pismu.
„Pored toga ja sigurno nisam pohlepan i minimalni cilj koji želim ostvariti na ovim prostorima u ekonomskom smislu je da naša firma može da ostvaruje bar minimalni profit koji je potreban za dalji opstanak i neprekidno potrebne dalje investicije.
To do sada nije moglo biti ostvareno. Uložena odnosno na raspolaganje stavljena suma novca za poslovanje naše kompanije je evidentna. Bukvalno ni jedan euro nije niti ostvaren potiskivanjem dubioznih papirića sa lijeve na desnu stranu niti ima porijeklo iz nečistih izvora. To vi u svom članku svjesno i ne tvrdite ali ste izabrali sugestivni stil izražavanja kako bi se to tako moglo shvatiti.
Ja nisam zaboravio „da je velika poplava pogodila naš kraj“. Ja sam (evidentno) lično platio mojoj sopstvenoj firmi robu u prodajnoj vrijednosti od oko 50.000,00 KM koju smo preko lokalne uprave direktno podijelili pogeđenim poplavama. Na dalje i čim je došla diskusija o postojanju sirovine u Semberiji ili ne, naravno na prvom mjestu sam se informisao da li su poljoprivredni proizvođači koji su sa nama u ugovornom odnosu, od poplave pogođeni. Odgovor je negativan, što znači da naši ugovorni saradnici nisu bili pogođeni. I to je evidentno. Ja ni jednog momenta od kupovine stečajne mase krajem 2009. nisam tvrdio da sam iskusni fabrikant, pogotovo kad se radi o proizvodnji hrane. Činjenica je da je od strane bivših zaposlenih, lokalne i državne uprave meni dosta toga obećano od čega je najminimalniji dio ostvaren. Ja kao privrednik naravno nisam ni očekivao pomoć, takva obećanja sam bukvalno samo sa zadovoljstvom na početku registrovao. U rekordnom vremenu od oko 6 mjeseci je ova (kao što se vrlo dobro zna) kompletno propala fabrika, ponovo dovedena u stanje da može da prerađuje voće i povrće.
Postavljeni su teoretski planovi za proizvodnju i prodaju, koji su bazirani na bazi predpostavki i obećanja. Ja sam takoreći kao novajlija u tom poslu morao da steknem (i platim) to iskustvo, koje tek sad nakon pet godina poslovanja u opšte postoji.
Naša firma treba sa iskorištenosti kapaciteta preko 50% da zapošljava između 120 i 150 radnika u prosjeku u toku godine i sve oscilacije broja zaposlenih ne prati ništa drugo nego činjenično stanje kad se radi o mogućnosti proizvodnje. Oko 10.000 tona je u suštini polovina toga što Sava godišnje može da preradi odnosno da proizvodi.
Krajnje nekvalifikovano tvrdite da mi nismo u stanju da napravimo čvrste ugovore sa poljoprivrednim proizvođačima.
To je provociranje i nema veze sa korektnim novinarstvom. Niste tražili uvid ni u jedan ugovor da bi mogli tako nešto tvrditi. Činjenica da mi do sada ni jednog poljoprivrednog proizvođača nismo tužili je da ja to svjesno rukovodstvu nisam odobrio da se uradi.
Možda sam ja baš u tom slučaju manje, više naivan dobrotvor. Moja argumentacija je uvijek bila ta, da ja mislim i krajnje nekorektno ponašanje poljoprivrednih proizvođača u vezi sa potpisanim ugovorima, nije čista zlomjera iz luksuznog nego iz krajnje kriznog razmišljanja. Vaš pristup tome doprinijet će eventualnoj odluci, da mi sve poljoprivredne proizvođače koji svjesno nisu ispunili potpisane ugovore, pravno opteretimo u obimu i visini kako je ugovorom definisano. Poštovana gospodo-ugovori postoje i čvrsti su!
Shvatite ja nisam ništa posebno. Rođen i odrastao sam u siromaštvu,ispočetka nisam bio ništa drugo nego obični gastarbajter (stranac, radnik) i od 1986.g. sam slobodni privrednik, samostalan, nezavisan od velikih koncerna ili drugih multinacionalnih strujanja. Desetine hiljada naših poslovnih partnera poznaje nas tj. moje kompanije kao pouzdane i krajnje korektne. Čak i u uslovima kakvi su ovdje, pokušavam maksimalno ostaviti isti utisak.
Proizvodna godina 2014. je bila katastrofalna- i to bez obzira na bilo kakvo filozofsko izlaganje- no ipak svi naši sezonski i stalno zaposleni radnici su na vrijeme kompletno isplaćeni.
Sve zakonske obaveze su plaćene i svi naši dobavljači dobijaju redovne isplate po mogućnosti u dogovorenoj valuti. Mi pri tome ne zapošljavamo nikoga po političkoj ili bilo kakvoj drugoj osnovi , nego isključivo po potrebi. Da mi sad imamo manje radnika nego na početku već Vam je gore objašnjeno.
Kad napominjete da mi ne dozvoljavamo da se organizuje sindikat u Savi tvrdite nešto što apsolutno nije tačno. Imali smo razgovore sa predstavnicima sindikata i meni kao vlasniku i poslodavcu sindikat nije potreban.
Naši zaposleni su lično odbili da budu sindikalno organizovani i ja ne vidim povod da njih kao poslodavac na to tjeram. Predstavnicima sindikata su naša vrata u svako doba otvorena to je tako bilo i ostaće.
Na kraju provokantno navodite poslovnu etiku. Time načinjete jednu temu koja je meni više nego važna. Svi naši zaposleni a posebno rukovodstvo znaju koliko se ja lično maksimalno zalažem za očuvanje upravo toga-poslovne etike.
U ogromnoj ste zabludi ako mislite da je moj cilj koristiti jeftinu radnu snagu na ovim prostorima da bi ostvario maksimalni profit za sebe. Osjećam da ste krajnje neupućeni u tu materiju. Cijena radne snage nije pravi i jedini indikator produktivnosti odnosno isplativosti. Što se toga tiče mi imamo još dalek put ispred nas ali to je sasvim druga tema.
Na kraju da Vam napomenem da mene lično možete sresti kao autora kritičkih objavljenja i knjiga. Ovih dana je izašla moja knjiga „ Prodana Demokratija“ (Verkaufte Demokratie- Weg frei in die Sklaverei?).
Mislim da ćete imati priliku već u skoro doba da tu knjigu pročitate i na srpskom jeziku. U prilogu vam šaljem dva članka od mene napisana koja su izašla u ovdašnjim novinama u zadnjim danima. Možda imate mogućnosti adekvatnog prevoda i iz toga možete bolje sagledati moj stav u vidu poslovne etike.
Za vjerodostojno objavljivanje ili citiranje izjavljenoga unaprijed se zahvaljujem.
S poštovanjem,
Vlasnik PI Sava Semberija d.o.o.
Milorad Krstić
PRILOG:
Express Zeitung CH 20141220 Promo 
Tagovi: milorad krsticsava semberija
Povezane vijesti
Komentari
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
hm možda su neki poslodavci u pravu vezano za samoorganizovanje. Najbolji primjer samoneorganizovanja je BOBAR GRUPACIJA da li če se put u ambis kojim je ova firma krenula završiti samo na bankarskom sektoru ostaje da se vidi.Po pravilu mala i srednja društva su u privatnom vlasništvu.Privatizacija svega i svačega u jednoj državi znači samoubistvo države odnosno naroda u finansijskom smislu.Sava je bila veliki kolektiv,a svaki kolektiv ima upravni i nadzorni odbor i na njima je odgovornost naravno bez uplita stranačke politike podrazumjeva se.Upropaštene velike korporacije kroz privatizaciju i stalno kreditno zaduživanje dovešće ovo društvo u bezizlaznu situaciju.