RS uvozi i najjednostavnije proizvode

17.10.2011. / 8:30

BANJALUKA,  Dok Amerika i ostatak svijeta oplakuju odlazak svjetskog tehnološkog gurua Stiva Džobsa, javnost u RS nada se da će se na našem podneblju naći preduzetnik koji će pokrenuti daleko jednostavnije stvari koje ne bismo morali uvoziti – ploče iverice i eksere.
Ekonomisti kažu da je RS osuđena na visoki spoljnotrgovinski manjak koji se mjeri milijardama maraka, jer je prinuđena da uvozi značajan obim nedostajućih sirovina i zahtjevnih visokotehnoloških proizvoda poput automobila, računara, mobilnih telefona i savremenih medicinskih aparata.
Istraživanja, pak, pokazuju da RS uvozi mnogo jednostavnih proizvoda koji bi se relativno lako mogli praviti u RS, imajući u vidu neophodna znanja, tehnologije, tradiciju, te tražnju za konkretnim proizvodima, čime bi se mogao ublažiti trgovinski deficit koji je prošle godine iznosio 1,8 milijardi KM.
Istraživanja pokazuju da RS uvozi mnogo jednostavnih proizvoda koji bi se relativno lako mogli praviti, imajući u vidu neophodna znanja, tehnologije, tradiciju…
U analizi, koju je Razvojna agencija Banjaluke “Eda” radila za potrebe Ministarstva industrije, energetike i rudarstva RS, kao perspektivni proizvodi za supstituciju uvoza navode se ploče iverice, pojedini dijelovi obuće, te sitni proizvodi od željeza i čelika.
Iznenađujuće zvuči podatak da nijedna domaća fabrika ne proizvodi ivericu i njoj srodne proizvode, iako za njima postoji ogromna tražnja, što potvrđuje podatak o uvozu u RS čak 44.000 tona tog repromaterijala za proizvodnju namještaja u 2009. i 2010. u vrijednosti od 23 miliona KM.
Dok su fabrike “Romanija” Sokolac i “Maglić” iz Foče godinama propadale i završile u stečaju, velike inostrane kompanije preuzele su preduzeća za proizvodnju u Hrvatskoj i Srbiji, preko kojih su “okupirali” naše tržište.
“Britanski ‘Krunospan’ ima proizvodnju ploča iverice u Bjelovaru, a italijanski ‘Fantoni’ u Ivanjici, preko kojih su osvojili naše tržište, zbog čega i nije bilo ozbiljnijih domaćih inicijativa za pokretanje te proizvodnje”, istakao je Lazo Šinik, sekretar Udruženja šumarstva i prerade drveta pri Privrednoj komori RS.
Da, ipak, ima preduzetnika koji tu vide šansu, pokazuje primjer firme “Drvo-Commerce” iz Teslića, koja planira oživljavanje proizvodnje iverice u fočanskom “Magliću”.
“U toku je izrada studije izvodljivosti proizvodnje tanke iverice za zadnji dio namještaja. Dokument treba da bude gotov pred kraj godine i tada ćemo vidjeti kolike su potrebne investicije, dok smo tržište već istražili”, kazao je Nedeljko Mišić, vlasnik firme “Drvo-Commerce”.
Kao drugi proizvodni asortiman koji se uvozi u realativno visokim količinama, a mogao bi se pokrenuti u RS, stručnjaci pominju dijelove obuće od gume i plastične mase (gornji dio uz unutrašnji đon, izmjenjivi ulošci, umeci za potpetice, nazuvci). Njih je u posljednje dvije godine u RS dopremljeno 2.400 tona u vrijednosti od oko 100 miliona KM. Iako je veliki dio tog uvoza po osnovu poslova dorade, smatra se da postoji značajan potencijal za zamjenu uvoznih proizvoda domaćim kod onih koji se ne realizuju po tom modelu.
Ti proizvodi važe za relativno jednostavne u tehničko-tehnološkom smislu, dok veći dio preduslova za takvu proizvodnju već postoji, kao što su, na primjer, osnovna infrastruktura, tržište i kadrovi, ističu stručnjaci uz napomenu da bi efekti za platni bilans bili donekle ograničeni s obzirom na to da bi se veći dio sirovinske baze za tu proizvodnju i dalje uvozio.
Treći potencijalno perspektivni domaći program, prema istraživanju, su sitni proizvodi od željeza, poput eksera, pribodnica, prošivnih spojnica, vijaka, matica, zakovnica, klinova, rascjepki i podloški, kojih je u 2009. i 2010. uvezeno u RS u količini od 5.000 tona i vrijednosti od 13 miliona KM.
S obzirom na to da je njihova proizvodnja relativno jednostavna i da je zbog velike težine udio transportnih troškova relativno visok, postoje dobre pretpostavke za njihovo aktiviranje i cjenovnu konkurentnost, s tim da bi efekti, takođe, bili ograničeni zbog potrebe uvoza sirovina.
Pero Ćorić, sekretar Udruženja metalurgije i prerade metala RS, kaže da se praznina u dijelu tog segmenta javila zbog prekida proizvodnje i odlaska u stečaj Fabrike vijaka u Mrkonjić Gradu.
On kaže da se pobrojanim dijelovima, kao perspektivni asortiman mogla pridodati i široka paleta elektroinstalacionih materijala.
“Postoji prostor za podizanje proizvodnje razvodnih kutija, stezaljki, kućišta i drugih materijala koji se u velikim količinama uvoze i prodaju u tržnim centrima. Vjerujem da ta proizvodnja ne bi zahtijevala velike investicije, dok postoje iskusni konstruktori alata i tehnolozi iz banjalučkog ‘Čajavca'”, kaže Ćorić.
Kao još jedan nedostajući domaći proizvod privrednici navode staklenu i plastičnu ambalažu za potrebe prehrambene industrije. Pored toga što su prinuđene da uvoze voće i povrće zbog manjka zasada, ali i cjenovne konkurentnosti, prehrambene firme iz uvoza nabavljaju i veći dio ambalaže.
Iznenađujuće zvuči podatak da nijedna domaća fabrika ne proizvodi ivericu
“Nažalost, na finalnom proizvodu, pa čak i u cijelom procesu proizvodnje, sav repromaterijal je uvoznog karaktera, da li se radilo o našem uvozu ili da te firme imaju svoja predstavništva kod nas. Boce, etikete, burad i gajbice moramo da uvozimo iz Hrvatske, Srbije i daljih zemalja”, ističe Ljiljana Vukelić, izvršni direktor Fabrike za preradu voća “Prijedorčanka”.
U BiH je tokom prošle godine uvezeno ambalaže u vrijednosti od 38 miliona KM, najviše iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Mađarske, Austrije i Njemačke.
Žarko Mikić, direktor banjalučke “Vitaminke”, kaže da ta firma čak polovinu troškova za repromaterijal izdvaja za plaćanje uvoznih tegli, boca, čepova, poklopaca i ostale ambalaže.
“U okruženju postoji nekoliko proizvođača ambalaže koji praktično drže monopol i diktiraju cijene”, ukazuje Mikić.
Privrednici stoga smatraju da postoji prostor i opravdanost za barem podizanje domaće proizvodnje plastične ambalaže, s tim da bi raznovrsnošću i kvalitetom morala biti spremna i za izvoz, s obzirom na to da je naše tržište premaleno. Nezavisne novine