Capital.ba

Teška bitka za pet dinara

10.10.2010. / 9:00

BEOGRAD, Cjenkanju oko minimalne cijene radnog sata u Srbiji nema kraja. Pošto su računice sindikata i poslodavaca nepomirljive, stvar će, po svemu sudeći, presjeći – država. Ministar rada i socijalne politike Rasim Ljajić već je najavio da će Vladi predložiti da najjeftiniji sat rada košta 95 dinara.
Ako ona to i prihvati, ljuti boj će radnicima donijeti svega 870 dinara više na kraju mjeseca. Zaposleni, čije gazde ni do sada nisu poštovale zakon, pa isplaćuju manje ili ništa, ni ovog puta nemaju čemu da se raduju.
Predstavnici radnika na posljednji sastanak Socijalno-ekonomskog savjeta došli su sa zahtjevom da sat košta najmanje 100 dinara. Ovo je poslodavcima, koji tvrde da se nisu stekli uslovi za bilo kakvo povećanje, bilo neprihvatljivo. Toliki iznos nije mogla da savlada ni država, koja je i najveći poslodavac u zemlji. Procjena Ministarstva finansija je da se može pregurati povećanje od tri dinara, eventualno neki dinar više.
– Nismo mogli da se dogovorimo i Vlada je našla kompromisno rešenje – 95 dinara. To nije ono što smo mi tražili, ali jeste pomak – kaže Ljubisav Orbović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata. – Vlada mora da obezbijedi da se od minimalne plate minimalno živi. To sada nije slučaj, jer je minimalna potrošačka korpa oko 22.000 dinara. Ni sa cijenom od 100 dinara ne bismo došli do minimalne korpe, ali bismo to postigli za godinu dana. Dogovor sa Unijom poslodavaca je, međutim, nemoguć. Oni plaćaju poreze i doprinose i njima je ovo povećanje dodatno opterećenje. Kod nekih poslodavaca su svi zaposleni na minimalcu, a ako neko ima veću platu – daje se na ruke. Mi nemamo pravog sagovornika.
Asocijacija samostalnih i nezavisnih sindikata smatra da bi cijena sata morala da bude i veća od 100 dinara. U obzir uzimaju inflaciju i rast troškova života.
– To je bio sastanak bez mnogo rezultata – kaže Ranka Savić, predsjednik Asocijacije. – Cijena sata bi trebalo da bude oko 120 dinara. Znamo da su poslodavci u teškoj situaciji, ali mi kao sindikati ne možemo da vodimo socijalnu politiku. Nismo ni blizu dogovora, a ako država bude odlučivala bojim se da to neće biti u interesu radnika – propisaće manje od 100 dinara, jer je lakše da teret svega svale na leđa radnika. Razgovarali smo i o tome da poslodavci više ne plaćaju avansno porez na dodatu vrednost. Došli smo u situaciju da se borimo za njihova prava samo zato da bi oni bili u mogućnosti da isplate veće zarade.
Poslodavci, međutim, tvrde da više ne mogu. Pozivaju se na sve veće troškove poslovanja, slabu likvidnost, zaduženost i stalno nove obaveze koje im država nameće. Spremni su na ustupke, ako to učini i država.
– Ministar Ljajić je najavio da će Vladi predložiti 95 dinara po satu i on ima tu mogućnost pošto se Savjet nije dogovorio. To povećanje će uticati ne samo na one koji primaju minimalnu platu već i na sve kojima se to množi sa koeficijentom – objašnjava Nebojša Atanacković, predsjednik Unije poslodavaca. – Nama, međutim, ostaje isti PDV, ostaju isti nameti, porezi, doprinosi. Prenijeli su nam ove godine i obavezu zapošljavanja invalida i tako je država svoju socijalnu obavezu prepustila poslodavcima. Možemo da prihvatimo i tih 95 dinara, ali ako nam se na to ne bi obračunavali porezi i doprinosi…
U Srbiji nisu u najlošijoj situaciji oni koji primaju zvanični minimalac. Problem je što ima zaposlenih koji poslije mjesec dana rada ne prime ni toliko.
A koliko građana Srbije radi za 15.660 dinara (trenutni iznos najmanje zarade), ne može se ni naslutiti. Po zvaničnoj statistici, u kojoj nema preduzetničkih radnji, bez dinara i sa manje od 15.000 dinara u martu je bilo oko 90.000 ljudi. Sindikati, međutim, tvrde da je broj višestruko veći. Prema podacima Asocijacije nezavisnih i slobodnih sindikata, najmanje 400.000 radnika prima minimalac, a oko 350.000 do 370.000 na platu čeka mjesecima. Tu su i oni koji zaradu uopšte ne primaju. Bitka za ovo povećanje njima ne donosi ništa.
– Pitanje je kako neko uopšte može da ne isplaćuje plate, pa opet imate takvih slučajeva koliko hoćete – kaže Orbović. – Rješenje bi trebalo da bude tužba, sud. Taj spor radnik sigurno dobija. Problem je što ljudi nemaju novca ni za takse koje moraju da plate sudu. Drugi, još veći problem jeste što sporovi traju beskonačno dugo, a pitanje je šta će biti i kada ga dobiju. Preduzeće bude u likvidaciji ili stečaju i radnik ne može da naplati dug.
Manje od minimalne zarade, tvrde sindikati, prima dobar dio zaposlenih u tekstilnoj industriji i metalskom sektoru. Posljednjih mjeseci oni su dobijali platu od oko 8.000 dinara.

Raste zaduženost
Dugačak je spisak razloga zbog kojih poslodavci ne mogu da prihvate veće minimalne zarade. Preduzeća su u prvom kvartalu, kažu poslodavci, povećala zaduženost za 6,7 odsto – na 2,542 milijarde dinara. Petina firmi ima problema u otplati kredita i sve je manje solventnih preduzeća koja su u mogućnosti da se zaduže kod banaka.
– Prosječni rokovi plaćanja u prvom kvartalu 2010. godine su bili 133 dana, a nešto kasnije, u maju mjesecu, 128 dana, što je i dalje ozbiljan uzrok nelikvidnosti – kažu u Uniji poslodavaca. – Povećavaju se kašnjenja u isplati zarada zbog toga što su preduzeća sve nelikvidnija i sve teže prikupljaju sredstva za redovnu isplatu zarada. Prosječno kašnjenje u maju bilo je 48 dana. Prema podacima Narodne banke, ukupan broj blokiranih računa privrednih subjekata povećan je za 12 odsto od početka 2010. godine. U anketama, više od 50 odsto poslodavaca kaže da će biti prinuđeni da i dalje smanjuju broj zaposlenih u svojim preduzećima.

Daleko je Luksenburg
Minimalac u pojedinim evropskim državama samo je pusti san mnogima u Srbiji. I onima koji imaju plate daleko veće od prosjeka. Evropska statistika pokazuje da je najveća minimalna zarada u Luksemburgu – za nas nevjerovatni 1.641 evro. Slijedi Irska – 1.462 evra, Belgija – 1.387 evra, Holandija – 1.382 evra i Francuska – 1.321 evro.

Ima i manje
Preračunato u evropsku valutu, sadašnji minimalac u Srbiji vrijedi oko 150 evra. Svega tri evra je veći u Rumuniji, a oko 20 evra manji u Crnoj Gori. Minimalna zarada u Bugarskoj iznosi 122 evra. U okruženju najbolje stoje Slovenci, kojima je garantovano 562 evra, i Hrvati, gdje je minimalac 387 evra. Novosti

Share Tweet Preporuči

    Tagovi:

    Povezane vijesti

    Komentari

    Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:
    Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]

    Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!