Stav: Spasioci ili prodavci magle
15.12.2014. / 14:09
BIJELJINA, Većina stranih investitora, za koje se odmah ili naknadno sazna da su “naše gore list”, privatizujući posrnula domaća preduzeća u posljednjih desetak godina, predstavljali su se kao spasioci i veliki dobrotvori. Vremenom se, međutim, pokaže da njih isključivo interesuje ekstraprofit, baziran na jeftinoj radnoj snazi, jeftinoj sirovini i privilegijama koje izvlače od lokalnih i entitetskih vlasti.
Ukoliko u narednoj godini ne bude imao dovoljno sirovine za preradu, Milorad Krstić, vlasnik, u novembru 2009. godine privatizovane Fabrike za preradu povrća i voća “Sava Semberija”, zaprijetio je da će svoje proizvodne kapacitete najvjerovatnije preseliti u Makedoniju ili u Srbiju.
Ova fabrika je u 2014. godini od semberskih proizvođača povrća preuzela, požalio se ovih dana Krstić, svega oko sedam odsto sirovine i radila je sa svega 20 odsto projektovanih kapaciteta. Krstić je „zaboravio“ da je 26.000 hektara zemljišta u Semberiji bilo direktno ugroženo majskim poplavama.
U privatizovanoj fabrici, za koju je svojevremeno predsjednik Vlade RS, odnosno predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavljivao da predstavlja “primjer najuspješnije privatizacije u RS”, u novembru 2010. godine bilo je zaposleno 83 radnika, a četiri godine kasnije, 15. decembra ove godine, svega 52 radnika, zvanični su podaci iz Fonda PIO RS.
U julu 2010. godine, kada je izvršena prva faza modernizacije fabrike, planovi su bili više nego optimistični. Vjerovalo se da će “Sava Semberija” u skorije vrijeme proizvoditi od 10.000 do 12.000 tona prerađevina od voća i povrća.
Krstić je i ranije govorio, a i sada je to ponovio, da kooperanti, nakon što tokom zime potpišu ugovore o isporuci povrća, u jeku sezone iznevjere potpisano i obećano, i svoje povrće prodaju na Kvantaškoj ili zelenoj pijaci u Bijeljini, po znantno većim cijenama od onih dogovorenih sa “Savom Semberijom”.
Postavlja se logično pitanje: Zbog čega „Sava Semberija“ nije pravila „čvršće” ugovore, koji bi jasnije obavezivali i nju i kooperante, i koji bi podrazumijevali obostrano plaćanje penala u slučaju nepoštovanja. Krstić ovo ne komentariše, vjerovatno zato što je i njegov menadžment u nekoliko navrata izigrao povjerenje kooperanata. Iznenada, mimo ugovora smanjili bi dogovorene otkupne cijene ponuđenog paradajza i paprike, tvrdeći da bolju i kvalitetniju sirovinu mogu nabaviti u Makedoniji ili u Srbiji.
Krstić se žali na “loš mentalitet poslovanja” i na izigravanje povjerenja od strane kooperanata, a istovremene ne objašnjava zbog čega ne dozvoljava radnicima u fabrici osnivanje sindikalne organizacije, iako živi u Njemačkoj na čije se standarde poslovanja poziva i gdje su radnička prava jasno definisana i utvrđena čvrstim sindikalnim ugovorima.
Mnogi semberski proizvođači povrća godinama već koriste naučna i tehnološka iskustva naprednih zemalja u ovoj proizvodnji, te im nije strano, a nije ni teško, da se, bukvalno, preko noći, preorjentišu na ono što je racionalnije i ekonomski isplativije u ovoj proizvodnji. Poljoprivrednici samo traže čvrste ugovore, koji će do kraja biti ispoštovani. Početkom januara naredne godine Krstić će ponovo potpisivati ugovore sa semberskim poljoprivrednicima o otkupu povrća. Ukoliko međusobno povjerenje bude utvrđeno jasnim i preciznim ugovorima, i ukoliko oni budu do kraja ispoštovani, vjerovatno će i saradnja biti puno uspješnija nego što je bila do sada. Investitori se ne mogu pozivati na evropske standardne samo kada to njima odgovara. Poslovna etika je dvosmjerna ulica.
Stav: CAPITAL
Tagovi: izborsava semberijastavvazno
Povezane vijesti
Komentari
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Nije ovde dovoljno precizno i otvoreno receno da barabe (a kakvi ce biti ko ih je doveo) jednostrano smanje cijene sirovini, kao ne valja paprika i ostalo, a ocekuju da ce ljudi raditi sa njima. naravno da ce je prodavati skupo na pijaci, kad mogu i kad je dobra cijena, jer se u tebe ne mogu pouzdati. Banda je dobila fabriku skoro pa bud zasto, sad mogu lijepo da je vrate, nije proslo ni deset godina od kako rade, kakvo crno preseljenje
svaka cast majstore, kulturni samar za investitore nase gore list
nevjerovatno sa kakom feudalnom mafijom mi ovde imamo posla,navodno u makedoniji rade Za 10KM po danu,najbolje da radimo đabe uostalom jedno vrijeme sam živio u njemačkoj i znam dobro kako funkcioniše ta država i sindikati i kakva prava imaju radnici geografski gledano mi smo u evropi ali što se tiče životnog standarda i satnica mi smo bliže bangladešu a ove feudalce indijance najradije bi ispalio sa raketom tamo negdje do marsa pa neka tamo prosipaju svoju šuplju priču.
A kao domaće investitore ne interesuje profit, sve same poštenjačine…
Dobrodošli u kapitalizam ;) Što manje radnika to veći profit, mi koji radimo kod privatnika to najbolje znamo.
Kod Save je bar pozitivno to što nije uništena za godinu-dvije, kao mnoge firme koje su privatizovane (da ne nabrajam firme, bio bi predug komentar), što proizvode (što nisu postali market ili skladište) i što zapošljavaju 50-ak radnika.
A kod nas jeste loš mentalitet poslovanja, ko god radi sa ljudima, zna o čemu govorim, svak svakog gleda kako će zaj… Da rade sudovi, ugovori bi bili “čvršći”, pa bi jedni dobili sirovinu ili robu u dogovoreno vrijeme, drugi pare u dogovoreno vrijeme.