Ranka Mišić: Nije vrijeme za ulicu
22.08.2012. / 9:55
BANJALUKA, Još nije vrijeme za izlazak radnika na ulicu, ali to će se desiti ako vlasti ne uspiju otvoriti nova radna mjesta, rekla je Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS.
Istakla je da su u Sindikatu omogućili radnicima kojima poslodavac ne dozvoljava sindikalnu organizaciju da dođu i da se učlane bez njegovog znanja.
“Mi ćemo štititi tog radnika da nema problem s poslodavcem. Mi na sebe preuzimamo da štitimo njegova prava. On ima svu pravnu zaštitu, može da se upozna sa svojim pravima itd”, istakla je Mišićeva.
Koliko su problemi radnika u RS stvar mentaliteta i činjenice da puno trpimo i rijetko se bunimo?
MIŠIĆ: Mislim da su ljudi ovdje stalno pod pritiskom da ne bude gore. Ovdje su stalno neki sukobi, nacionalne tenzije. Valjda iz svega toga govorimo “dobro je nek’ je živa glava”. Nikako da shvatimo da su se vremena promijenila. Ljudi ne shvataju da su oni sad u centru. Oni biraju vlasti. Oni odlučuju. Oni imaju pravo zahtijevati od predsjednika Vlade i ministara da im bude bolje i pitati ih “zašto ste išli u Ameriku, šta ste uradili za mene i kako će meni od toga biti bolje”. Naš odnos prema vlasti je veoma zanimljiv. Uvijek ta distanca. Nikako da shvatimo da ta vlast mora da odgovara nama. To moramo da naučimo.
Slažete li se da stepen poštovanja radničkih prava zavisi od stepena “buntovnosti” naroda i spremnosti da protestuje?
MIŠIĆ: Mislim da se mi još plašimo. Nemamo izgrađenu kritičnost. U zapadnim zemljama to je drugačije. Mi još nismo na tom stepenu. Mi se još dijelimo prema naciji, Bajramu, Božiću, boji kože i tako dalje. Zato je teško ujediniti radnike, postići solidarnost. To je muka koja muči sindikat. Kapitalizam se toliko osilio da je postao gospodar. Prodali su nam priču da sva društvena imovina treba da bude privatna, pa će nam onda teći med i mlijeko. Pokazalo se da je kapitalizam uništio pojam socijalnog, ljudskog, humanog. Sindikat je organizacija koja prema socijalnim partnerima zastupa interese svojih članova. Ali, mi imamo problem. Ljude je strah da budu članovi sindikata jer ispred sebe ima nekog ko ima političku moć i pare. A on, radnik, nema ništa. Dosta će vode Vrbasom proteći dok to ne shvatimo. Evo jedan primjer. Imamo jednu radnicu koja je počela da radi u “Jelšingradu” i kad je dobila prvu platu rekla je “Zamislite, ja sam dobila platu”. To oslikava apsurd vremena u kojem živimo. Mi imamo sad 119.000 članova. A to nije ni 50 odsto ukupno zaposlenih radnika.
Imate ljude koji bi željeli, ali ne smiju da se organizuju…
MIŠIĆ: Tako je. Zato smo se mi modernizovali. Radnik može kao pojedinac da dođe i potpiše pristupnicu, plati simbolično članarinu i da automatski ima prava kao član Sindikata. Poslodavac ni ne mora da zna. Mi ćemo štititi tog radnika da nema problem s poslodavcem. Mi na sebe preuzimamo da štitimo njegova prava. On ima svu pravnu zaštitu, može da se upozna sa svojim pravima itd.
Da li je vrijeme za ulicu?
MIŠIĆ: To pitanje stalno potenciraju mediji, neke nevladine organizacije i neke političke partije. Zato želim da nešto razjasnimo. Sindikat ne pripada nijednoj političkoj partiji. Mi smo interesna organizacija. Kada kod neke političke partije ili institucije izlobiramo da prođe neki naš zahtjev, tada može da postoji taj “dil”. Nekome bi jako odgovaralo da ima 100.000 ljudi na ulicama Banjaluke. A ima i onih kojima to nikako ne bi odgovaralo. Mi sada moramo izbalansirati cijelu tu priču da dobijemo ono što nama treba, a da što manje imate gubitaka. Šta tim ljudima na ulici, koji su pod adrenalinom, reći? Da li je njima bolje kao rezultat toga što su bili na ulici? Pitanje ulice se ne troši. Kada jednom izađete na ulicu, priča izgleda potpuno drugačije. Na ulicu se izlazi kada imate snage i kapaciteta mijenjati stvari. A to znači mijenjati vlast. Takav izlazak bi imao smisla. A ako ćete izaći samo da kažete da je radnicima loše, to je onda jalov izlazak. Ja sam neko ko je izvodio radnike na ulicu. Ja sam štrajkovala i mimo zakona. Tada su bile ostavke ministara i tada su donošene odluke pod pritiskom Sindikata. Ali ako ove najave investicija i novih radnih mjesta ne bude bilo, ulica će se desiti. Samo je pitanje trenutka.
Bilo je više tematskih sjednica Vlade na temu radnika. Ovdje kod vas je dolazio i predsjednik Republike. Ima li rezultata tih sastanaka?
MIŠIĆ: Mnogi sindikati u regionu ne mogu da vjeruju da vam neko iz vlasti dođe u sindikat. To šalje poruku o tome koliko smo jaki. Koji to predsjednik vlade može da odbije da dođe u sindikat? Taj sastanak s predsjednikom Republike je bio veoma zanimljiv, koliko toga smo mu rekli. Na trenutke je bilo jako neugodno. On nije mogao da vjeruje da je takvo stanje. Mi smo mu rekli da jeste – da imamo puno nezaposlenih, loša primanja, da se zakoni ne primjenjuju i da je za to odgovorna Vlada. Šta je rezultat? U regionu je napad na stečena radnička prava. Mijenjali su se zakoni i u Hrvatskoj, Srbiji itd. Mi smo uspjeli da odbranimo stečena prava. Ne damo da nam ukinu topli obrok, regres, plaćenu pauzu za vrijeme radnog vremena. Rezultat tih sastanaka je da nije bilo umanjenja radničkih prava. Ali zašto radnicima i dalje nije dobro? Najslabija karika je nesposobnost Vlade da iskontroliše primjenu vlastitih zakona. Tu pada većina onoga što postignemo. Danas završavamo pisanje zakona o mobingu. Veoma važan zakon za radnike. Ali šta vrijedi ako imate Inspektorat koji nije sposoban da iskontroliše? Da li ne želi ili ne umije, ne znam. Imate Poresku upravu. Zajedno s Ministarstvom finansija smo radili na donošenju Zakona o poreskom postupku, koji ide na ruku poštenim poslodavcima i štiti prava radnika. I onda imate inicijativu Poreske uprave da se mijenja zakon jer ga oni, zaboga, ne mogu primijeniti! To govori o lošim kontrolnim organima. Ko je za to kriv? Pa Vlada. Ili će oni to mijenjati ili ćemo mi mijenjati njih.
Na jednom od tih sastanaka s predsjednikom Vlade je rečeno da se čak u Vladi RS ne dozvoljava organizovanje sindikata….
MIŠIĆ: Da, to je tačno! Bila je zabrana u Zajedničkim službama Vlade RS, gdje su zabranili radnicima da se organizuju! Ti su ljudi prošli pakao! Zamislite da Vlada brani sindikalno organizovanje! Mi smo to sve rekli predsjedniku Vlade. Pitali smo ga kako će Vlada štititi prava radnika kod privatnika kad ne može štititi prava svojih radnika.
Kako je reagovao kad ste mu to rekli?
MIŠIĆ: On prvo nije vjerovao da je to moguće. A izrazi lica pojedinih ministara su bili “ma kakav sindikat?”. Rezultat je da smo to “prelomili”. Ti ljudi sad imaju sindikalnu organizaciju. U mnogim ministarstvima još nismo formirali sindikate.
Pojedini ministri ne dozvoljavaju formiranje sindikata?
MIŠIĆ: Neće oni to reći glasno. Ljudi tamo se boje. Strah je prirodna stvar. Ali mi ćemo im pomoći da razbiju taj strah.
Sindikat postoji već 107 godina
Ovih dana obilježavate godišnjicu Sindikata. Šta i kako dalje?
MIŠIĆ: Da, u petak obilježavamo 107 godina postojanja Sindikata. Mijenjale su se vlasti, društvena uređenja, ali Sindikat i radničko organizovanje traju. Svi oni koji atakuju na Sindikat moraju znati da će on uvijek ostati. Kakva je bila prije 107 godina njegova uloga, ona je ista i danas. Tada se radilo bez struje, računara itd. Danas je to modernije i lakše. Ali zahtjevi su isti. I tada su se kolege u Fabrici duvana i tekstilci borili za tri osmice i danas se borimo za tri osmice. Tako i za godišnji odmor i ostalo.
Kršenje prava radnika
Služba za reviziju je konstatovala da je Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite kršilo prava radnika. Jeste li upoznati s tim?
MIŠIĆ: Za nepovjerovati je da se u Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite RS, koje je zaduženo za kreiranje radničkih i sindikalnih prava, ta ista prava krše.
Nažalost, nalazi inspektora su tačni jer ne mogu biti angažovani izvršioci po ugovoru o djelu za obavljanje administrativnih poslova, jer su to stalni poslovi koji zahtijevaju radnika s ugovorom o radu na neodređeno vrijeme. Takođe, ne može se više puta, radi navodnog povećanja obima posla, produžavati ugovor o radu na određeno vrijeme, jer je to zakon predvidio samo kao izuzetak, a ne kao pravilo, što je vidljivo iz činjenice da je u tom ministarstvu rad na određeno vrijeme na istim poslovima produžavan i po nekoliko puta. Ukoliko postoji potreba da radnik bude angažovan na duži period, onda to mora biti rad na neodređeno vrijeme. Važno je naglasiti da prema Zakonu o državnim službenicima radni odnos na određeno vrijeme ne može da preraste u radni odnos na neodređeno vrijeme, dok prema Zakonu o radu radni odnos na određeno vrijeme koji se produžava duže od dvije godine automatski prerasta u radni odnos na neodređeno vrijeme. Na ovaj način državni službenik i radnik koji nema status državnog službenika nisu u ravnopravnom položaju, što nalaže hitno usklađivanje ova dva zakona. Nezavisne novine
Tagovi: poslodavacradniciradnicka pravaranka misicsavez sindikata rstopvaznovlada rs
Povezane vijesti
Komentari
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Svaka vlast na ovom svijetu se boji ulice. I jahaće po grbači naroda koliko god vide da mogu. Naravno, svaka vlast će reći da je loše stanje Bogom dano i da oni tu ne mogu ništa, a kad narodu dogori pa izađe na ulicu, vidjećete da itekako može biti i bolje i drugačije… Do kada će polupismeni kriminalci koji sebe nazivaju biznismenima da otpuštaju trudnice, da ne plaćaju poreze i doprinose, da izrabljuju radnike na minimalcu? Odgovor je dok god to narod trpi i toleriše. Izjavama da nije vrijeme za ulicu, Sindikat šalje poruku da je radnicima baš lijepo i da ovi što ih izrabljuju to mogu nastaviti i dalje bez bojazni da će neko da ih “pritisne”. Pa kod nas čak i Ministarstvo rada krši radnička prava, a Sindikat daje jalova saopštenja. Uz ovakav Sindikat zašto da ne, može im se…
@sumar!
Ne znam, na što ste mislili sa pitanjem, na čemu sam??
Jedno je sigurno, da sam običan građanin, nisam ni na jednoj funkciji,političkoj partiji ili bili šta drugo.
Pitam Vas? ŠTA ULICA MOŽE RIJEŠITI????? Eto, da izađemo na ulice i šta ćemo time dobiti…..šta, eto Vi recite……šta ulica može promijeniti???
pozz
@ U Pravu je! Hajde boga ti, reci mi na cemu si, pa da i ja imam isto misljenje.
Posmatrajmo objektivno sa ralnošću i vremenom finansijske krize, procjena je sigurno da sam izlazak, na ulicu, a posebno pod rukovodstvom Saveza sindikata, ništa ne bi doprinijelo. Posebno u uslovima, kada Vlada ulaže maksimalne napore da pronađe sredstva i održi budžet i smanjenjem određenih troškovi, čime rasterećuje privredu, a time doprinosi uspješnijem poslovanju. A, takođe Vlada nastoji da stvori privredni ambijent kojim bi privukla strane investitore na prostore Republike Srpske, čime bi se pospiješila zaposlenost stanovnišštva. Savez sindikata, pod rukovodstvom njenog Predsednjika gđe Ranke Mišić, napravio je veliki iskorak je ravnopravan partner u pregovorima sa poslodavcima i Vladom, čime štiti veliki broj prava radnika, čija su prava narušena od strane poslodavaca, makar se radilo i o poslodavcu gdje je kao poslodavac Vlada. A, sigurno će i u narednom periodu stub ostvarivanja svih radničkih prava biti upravo Savez sindikata RS na čelu sa njenim cijenjenim predsjednikom.
Sram je bilo!!!!!! Nije vrijeme!!!! A kad ce biti kad pocrkamo svi?????
Ti nemožeš narediti svome djetetu da pređe iz sobe u sobu a da naređuješ radnicima kada će izaći na ulice. Ko se još povodi za tobom i tvojnim praznim idejama.