Leka i Mario su iznuđivali novac

03.07.2008. / 0:39

BANJALUKA – Ljubinko Leković, zvani Leka, bivši radnik “Transparensi internešnela”, tražio je novac kako bismo bili skinuti sa crne liste međunarodne zajednice, ali slučaj nikada nismo prijavili policiji, jer smo mislili da to i nije imalo nekog smisla, pogotovo što se, kao i njegov saučesnik, predstavljao kao pripadnik Državne bezbjednosti.

Ovo tvrde Nedeljko Đekanović i Momčilo Komljenović, jedni od smijenjenih zvaničnika RS, koji su odlučili da prvi put javno posvjedoče o ucjenama, kad su u “Nezavisnim” vidjeli svjedočenje Miloša Lazovića Vojvode, bivšeg direktora fočanske jedinice “Telekoma Srpske”.
Leković, koji je u februaru ove godine napustio “Transparensi”, gdje je četiri godine radio kao program menadžer, negirao je da uopšte poznaje Lazovića, tvrdeći da je sve nečije podmetanje. Juče se, međutim, nije javljao na telefon kako bi odgovorio na tvrdnje Đekanovića i Komljenovića.
Njihova priča gotovo je identična s Lazovićevim svjedočenjem: Leković i čovjek koji se predstavljao kao Mario, koji je policiji nedavno dao opširan iskaz o mreži ucjena, tvrde, tražili su 10.000 maraka da bi obezbijedili kontakt kod zvaničnika međunarodne zajednice i tako uticali da im budu skinute restrikcije. Novac, međutim, nisu dali, jer su, kažu, vidjeli da je riječ o prevarantima.
Đekanović i Komljenović jedni su od 59 zvaničnika i direktora javnih preduzeća RS koji su, odlukom tadašnjeg visokog predstavnika, smijenjeni 30. juna 2004. godine, zbog opstruisanja Dejtonskog sporazuma.
Prvi kontakt i ponuda o skidanju sa crnih lista, prema njihovim riječima, ostvareni su nekoliko mjeseci nakon smjene – prvo su se, tvrde, s njima sastali u hotelu “Atina” u Banjaluci, a kasnije još jednom u restoranu u tvrđavi Kastel.
“Prvo su tražili 5.000 evra i laptop, a kasnije, kad su vidjeli da ne pristajemo, snizili su ‘cijenu’ na 5.000 maraka i laptop. Odmah smo procijenili da je to neka ‘šuplja’ priča i da od toga nema ništa. Poslije su nas zvali još nekoliko puta, pitajući nas da li smo se predomislili, ali nisu prijetili ili nešto slično tome”, pričaju Đekanović i Komljenović.
Komljenoviću, bivšem direktoru “Petrola”, kaže, ovo nije bio susret sa Lekovićem – znao ga je, kaže, još iz perioda dok je ovaj radio u “Petrolu”. Prema saznanjima “Nezavisnih”, Leković je ranije bio zaposlen u banjalučkom odjeljenju tadašnje Državne bezbjednosti RS, a nakon što je početkom godine napustio “Transparensi”, novi posao našao je u Hidroelektrani Bočac.
U “Transparensiju”, međutim, juče nisu željeli da govore bilo šta o Lekoviću, odnosno zašto je otišao iz organizacije, i to, kako je prenio njihov portparol Srđan Blagovčanin, zbog “napisa ‘Nezavisnih’ o ovoj organizaciji”.
“Biće prilike da sve, pa i to, razjasnimo na sudu”, rekao je Blagovčanin i najavio pokretanje tužbe protiv “Nezavisnih”.
Komljenović priča da su se Leković i Mario na jednom od sastanaka predstavljali kao pripadnici Državne bezbjednosti, dok Đekanović kaže da se Leković predstavljao i kao radnik “Transparensija”.
“Spominjali su nam da će nam za novac obezbijediti kontakt s ljudima iz SFOR-a, koji su kao veoma uticajni. Bilo je tu raznih konstrukcija. U jednom trenutku pitao sam ih za šta su im potrebni laptopi, a oni su rekli da su im potrebni za računski centar u Butmiru, da se neke stvari tamo presnime. Ne znam baš puno o računarima, ali i to mi je dalo naslutiti da se radi o sumnjivim stvarima i da mi, kao čovjeku koji se ne osjeća krivim ni za šta, ne treba pomoć tako sumnjivih tipova”, priča Đekanović.
Kako su “Nezavisne” ranije objavile, njegov navodni saučesnik, koji se predstavljao kao Mario, policiji RS je dao opsežan iskaz o tome kako su ucjenjivani biznismeni. U novom dijelu iskaza, do kojeg smo došli, Mario je ispričao o tome kako je njegov neimenovani saradnik iz “Transparensija” (u iskazu tvrdi da su dvojica ucjenjivača radili u ovoj organizaciji), reketirao Milutina Žujića, vlasnika “Parma trejda”. Od njega je, kako je naveo, u jednom navratu izvukao 10.000 KM, na osnovu navodne zaštite od međunarodne zajednica, koja ga je, kako su mu tvrdili, imala na oku zbog sumnje da pomaže haške optuženike. Takođe, u iskazu tvrdi da je “prijetelj” iz “Transparensija” od Žujića mjesečno uzimao po 750 evra. Na ime navodne zaštite od progona, Žujiću su, tvrdi, organizovali sastanke sa strancima u Zagrebu, na koje su ovi, pak, bili privučeni zbog sumnje da svaki bogatiji biznismen iz RS pomaže haške bjegunce. Prema njegovom iskazu, Žujiću je organizovan sastanak s izvjesnim Polom Grejdijem u poznatom hotelu “Westin” u Zagrebu.
“Pitali su ga neke stvari o kojima on nije imao veze, a sve to, ta pitanja, bila su iz kuhinje ‘Transparensija’. To znam, jer su meni bili dostavljali ta pitanja, a nekad sam ja znao nositi kovertu koju su oni već pripremili nekoj osobi, da bude kao anonimna prijava. Ja sam je nosio i stavljao u sanduče ‘Transparensija’, a nekad je bio dovoljan samo poziv sa govornice. Kad je razgovor završen, Milutin je bio zadovoljan, a ni on ne zna čime”, navodi se u iskazu Marija.
Maršal: Članovi “Transparensija BiH” u opasnosti
Mikloš Maršal, direktor “Transparensi internešnela” za Evropu i Aziju, zatražio je juče od ambasada stranih zemalja u BiH da zaštite “Transparensi” u BiH, zbog medijskih napisa o tome da su radnici ove organizacije uključeni u reketiranje.
“Vjerujemo da našem ogranku TI BiH i njegovim članovima prijeti ozbiljna opasnost kroz seriju neobjašnjivih medijskih napisa, koji oslikavaju ogranak kao kriminalni elemenat, uz impliciranje pravnih sankcija. Kako se intenzitet napada na ogranak permanentno povećava, naša zabrinutost dostigla je krajnje granice, jer cilj napada više nije profesionalnost, već integritet pojedinaca i veoma lako moguće njihova lična bezbjednost, što proizilazi iz optužbi o reketiranju i organizovanom kriminalu”, navodi se u Maršalovom pismu.
On je izrazio očekivanje da će ovakve optužbe “suočiti sa pravosuđem RS”, ocjenjujući da su ovakve prozivke “potpuno neprihvatljive u bilo kojoj zemlji ili njenom entitetu, koji se temelje na demokratiji i vladavini prava”.
U pismu upućenom diplomatama, Maršal ih je pozvao da “izraze duboku zabrinutost vlastima RS” i zamolio da im naglase da “ovakav odnos prema nezavisnim udruženjima građana neće biti tolerisan od strane međunarodne zajednice.” Nezavisne N.