Capital.ba

Kako je prnjavorski “Standard” stao na noge

26.04.2017. / 15:03

BERN, Švajcarski poduzetnik, jugoslovenskog porijekla Edin Dacić podigao iz mrtvih bivšu jugoslovensku firmu “Standard” iz Prnjavora. Njegova firma “Daccomet” posjeduje dvije fabrike najmještaja u Prnjavoru i Ćupriji. Obje ostvaruju godišnji profit od 21 milion evra, piše  list “Neue Zuercher Zeitung” .

Zašto se apsolvent prestižne visokoškolske ustanove u Sent Galenu krajem 90-ih odlučio da otpočne svoju karijeru na Balkanu? Osjećao se kao Jugosloven. Tokom kratkog “reformskog proljeća” pod tadašnjim jugoslovenskim premijerom Antom Markovićem, kada se nakon 1989. privredna situacija tako poboljšala da je “Neue Zuercher Zeitung” pisao o “ekonomskom tigru” na jugoistoku Evrope, tada 21-godišnji Edin je odmah počeo pakovati kofere. Roditelji su pokušali da ga odgovore, ali on 1991. godine, uz očevu finansijsku injekciju, osniva firmu “Daccomet” i izvozi džins iz Hong Konga u Jugoslaviju. Raspad Jugoslavije je za njega traumatičan. To nije samo gubitak zemlje već i dijela ličnog identiteta. Edin se ponovo okreće domovini Švajcarskoj, zemlji čiji je državljanin.

Kada Dacić 1998. godine u razrušenoj BiH prelazi pontonski most, pribojava se da je prerano za investicije, a onda mu sine ideja da je IKEA, kratko nakon što je zaćutalo oružje, došla u zemlju, kako bi pokrenula proizvodnju namještaja. Šveđani su još pred rat prepoznali potencijale ove zemlje, niskih proizvodnih i energetskih troškova i zemlje čija je polovina prekrivena šumom i koja je blizu zapadnoevropskog tržišta. 2000. godine počinje saradnja sa IKEA-om. Četiri godine kasnije ”Daccomet” kupuje vaučerima državno preduzeće “Standard” iz Prnjavora u okviru privatizacije. Poslovna filozofija “Benchmarking”,  kojom se Edinova firma stalno upoređivala sa najboljim firmama-dostavljačima u koncernu i stalno tjerala na širenje i povećanje proizvodnje i produktivnosti, tjerala je preduzeće da napreduje. Prvih godina firma je imala godišnju stopu rasta od po 20 posto, a danas je to pet do 10 posto.

Jedan od hroničnih problema s kojim se suočavaju poduzetnici je pristup otplativim kreditima. Dacić je imao sreće što je dobio kredit od švajcarskog Državnog sekretarijata za privredu SECO, namijenjen za privatne poduzetnike u zemljama tranzicije.

Stolarsku firmu i firmu za obradu drveta “Standard” osnovali su partizani, još 1943. godine. 1970-ih je ova firma dobila porudžbu “Hiljadu škola u BiH” za njihovo opremanje školskim namještajem. U posljednjem ratu se firma specijalizovala za izradu mrtvačkih sanduka. U jednostavno opremljenom šefovskom uredu je slika koja podsjeća na posjetu osnivača IKEA-e Ingvara Kamprada Prnjavoru i BiH.

Ko čuje riječ Balkan i biznis, prvo što mu na pamet pada je korupcija. Edin Dacić međutim odmahuje rukom. Službenike koji obećavaju da će riješiti probleme i zato traže pare jedva da je sretao. Možda je on kao Švajcarac pošteđen kojekakvih sumnji. Ali, prije svega ga štiti njegova umreženost u privredne komore, između ostalog i u Švajcarsko-srbijansku privrednu komoru ali i kontakti sa vrhunskim političarima. Za njega nije korupcija najveći problem, već nedostatak kvalifikovane radne snage. Mnogima, kaže,  nedostaje samostalno razmišljanje i samoinicijativa. Umjesto toga puno je konformizma, a naginje se i ka skrivanju iza kolektiva. Dacić to objašnjava nasljeđem socijalizma u ljudskim glavama, u kojem se izgradilo egalitarno društvo.

Sasvim drugačiji je mladi kadar, kojeg je Edin Dacić izgradio posljednjih godina. Ne postoji li upravo stoga opasnost da i oni odu? Šefica prodaje Dragana Repić smatra da većina želi ostati, naravno pod uslovom da nađu dobar posao.

“Dacić ima transparentan sistem plata, zasnovan na učinku. On investira u dokvalifikaciju i šalje svoje ljude na seminare za rukovodioce u Švajcarsku. Time se brišu deficiti domaćeg obrazovnog sistema. Mnoge domaće visokoškolske ustanove zanima samo profit”, kaže šefica personala Velisa Malobabić.

Pored jako mladog tima, u službi je još uvijek 60-godišnji direktor i zasluženi radnik Boro Jevđenić. On je sidro stabilnosti i otjelovljuje kontinuitet. Bez njega ne bi moglo doći do brze transformacije firme “Standard”. Prosječna plata iznosi 600 KM.

“U posljednje dvije godine BiH je izgubila 70.000 stanovnika, od toga veliki dio visokoobrazovanih. Dijaspora godišnje pošalje 1,8 milijardi evra u zemlju. Drvna industrija doprinosi BDP-u u omjeru od jedne petine i istovremeno zapošljava trećinu radne snage. Proizvodnja namještaja se protekle godine povećala za 40 posto. Privreda boluje od hroničnog nedostatka investitora. Novi zakoni u oblasti rada i investiranja trebali bi se pozitivno odraziti na radnu klimu u BiH”, piše između ostalog list “Neue Zuercher Zeitung”.

PR

Share Tweet Preporuči

    Tagovi:

    Komentari

    Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:
    Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]

    Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

    Komentari na članak: Kako je prnjavorski “Standard” stao na noge

    1. Kratkorucni pohlep

      ŠTO BI RADILI KAD NAM NEKO ŠALJE 1,8 MILIJADRI EUR? Isto tako se pitaju politicari i rezultat BIH je tu.
      Dugorucno, od tih nitko vise se ne vraca, pare trose tamo gdje zive: EU, USA, CAN, AUS. A nasi politicare ne brinu se ni za svoje nasledstvo, samo za sebe i taj pohlep ce ih ubiti.