Jotić: Puni efekti rada IRB tek slijede

04.08.2008. / 8:00

BANJALUKA, Jasminko Jotić, koji je na sopstveni zahtjev razriješen dužnosti direktora Investiciono-razvojne banke RS (IRB) kako bi se posvetio karijeri u sektoru osiguranja, kaže da će se puni efekat osnivanja IRB osjetiti između treće i pete godine poslovanja.

Jotić, koji će zasjesti na čelo dva osiguravajuća društva koja u RS uskoro osniva beogradska kompanija “Delta Generali”, bio je jedan od ključnih tvoraca koncepta uspostavljanja IRB-a i njen direktor od osnivanja, krajem 2006. godine.
         Kako ocjenjujete rad IRB-a u proteklom periodu, odnosno da li je ostvarila zadatke i ciljeve zbog kojih je i osnovana?
JOTIĆ: IRB je registrovana krajem 2006, ali je njen suštinski rad počeo u avgustu 2007. godine, jer je bilo potrebno određeno vrijeme da se pripreme akti i naslijeđeni javni fondovi uvežu u jedan sistem, što je bio težak i složen proces. IRB ne treba doživljavati kao trenutno stanje, već kao permanentnu evoluciju i unapređivanje u svakom segmentu poslovanja koji obavlja. Izuzetno sam zadovoljan njenim dosadašnjim radom i očekujem da će ona tek ostvariti pune efekte, koji se, po mojoj procjeni, mogu očekivati između treće i pete godine poslovanja.
Koncept IRB u suštini predstavlja koncept konsolidacije resursa RS koji su bili razbijeni po različitim javnim fondovima i nisu bili usmjereni ka jedinstvenom cilju. Taj proces konsolidacije u ovom momentu suštinski završava, a vremenom treba razmišljati o periodu koji će slijediti nakon investiranja sredstava koja su dobijena privatizacijom “Telekoma Srpske”, odnosno o novim izvorima finansiranja.
Dok sam bio u IRB pokušao sam da je približim javnosti i širokom krugu stranih investitora koji su zainteresovani za ovo područje i u tom cilju smo pripremili bazu podataka za investiranje u RS. Ako IRB nastavi s transparentnim poslovanjem, doći će u poziciju da iščisti portfelje fondova kojima upravlja i dođe do stabilnog portfelja koji će sam po sebi ostvarivati dobit.
         IRB je u javnosti najviše poznata zbog svojih kreditnih linija s kamatama nižim od tržišnog prosjeka. Opšte mišljenje je da su najveći rezultati postignuti kod podjele stambenih kredita, a najslabiji u sektoru početnog biznisa i poljoprivrede. Koji su razlozi?
JOTIĆ: Za stambene kredite se moglo i očekivati da će biti najatraktivniji, pogotovo što smo iznos pojedinačnog kredita podigli sa 30.000 KM, koliko je bilo kod Fonda stanovanja RS, na 100.000 KM. Ta linija je veoma interesantna, a s njom se postižu i ciljevi bitni za RS, kao što su rješavanje stambenog pitanja mladih ljudi i njihovog ostanka na ovom području.
Ostale kreditne linije zavise isključivo od kreditne strukture u RS. Krediti za preduzeća i preduzetnike tako idu na zadovoljavajući način, dok linije za poljoprivredu i mikrobiznis u poljoprivredi kaskaju iz više razloga. Prvi je taj što je ciljna grupa ljudi za mikrobiznis u poljoprivredi već opterećena kreditima, mahom mikrokreditnih društava, čime je njihova kreditna sposobnost značajno ograničena. Drugi problem je što je njima teže obezbijediti koletaral za novo zaduženje. U zakonu postoji mogućnost da opštine formiraju kreditno-garantne fondove, ali u ovom trenutku nijedna to nije uradila. Nije, takođe, došlo do značajnog ukrupnjavanja prerađivačkih kapaciteta koji apsorbuju sirovine od primarnih poljoprivrednih proizvođača, koji su, pak, osuđeni na tržište na kojem imaju jaku konkurenciju iz uvoza, što utiče da ne mogu kvalitetno plasirati robu.
         Drugi važan segment rada IRB je privatizacija preduzeća. Šta je urađeno po tom pitanju, a šta slijedi u narednom periodu?
JOTIĆ: Na berzu smo iznijeli državni kapital u 26 preduzeća od čega smo prodali pet. Sam proces privatizacije nalazi se u svojevrsnom vakuumu, jer imamo nezainteresovane domaće investitore koji su ranije pokupovali ono što su smatrali interesantnim, uglavnom firme u oblasti trgovine i ugostiteljstva. Sada su mahom ostala preduzeća koja se bave proizvodnjom i ja sam već najavio da će se status tih preduzeća riješiti do kraja godine, bilo njihovom prodajom ili kroz proces stečaja.
Interes za privatizaciju preduzeća je opao, što pokazuje činjenica da sam u IRB-u imao svega dvije posjete u vezi s tom temom. Neprivatizovana su ostala ona preduzeća koja su izgubila tržište, imaju nagomilane obaveze i višak radne snage. Ona kao takva nisu atraktivna za investitore, jer bi proces njihovog restrukturiranja trajao predugo, a ulagači traže brzi profit.
         Koja su preduzeća s većinskim državnim kapitalom sljedeća za prodaju?
JOTIĆ: “Hidrogradnja” iz Pala je prodata na berzanskoj aukciji 31. jula, a ovih dana smo razmatrali posebne privatizacione programe za “Orao” iz Bijeljine, te Fabriku motora specijalne namjene i Fabriku specijalnih transmisija iz Istočnog Sarajeva. Ne mogu procijeniti kada će ona tačno ići u prodaju, jer programi privatizacije idu Vladi RS od koje zavisi dalja dinamika.
         IRB je bila aktivna i na tržištu kapitala RS. Čije hartije od vrijednosti ste kupovali?
JOTIĆ: Iskoristili smo pravo preče kupovine kod preduzeća koja su išla u javnu emisiju akcija, kao što su “Aerodromi RS”, te smo kupovali obveznice Laktaša i Banjaluke. Do sada smo investirali blizu 20 miliona maraka, što nije beznačajno imajući u vidu nizak berzanski promet. Naš cilj i nije da budemo špekulanti i neko ko će raditi poslove market mejkinga (podrške tržišta), što nam je uostalom i zakonom zabranjeno, već da imamo portfelj koji donosi stabilan prihod i da kroz kupovinu obveznica napravimo dovoljno tržišnog materijala za buduće penzijske fondove kako bi se novac zadržao u RS.
Ponuda koja se ne odbija
         Koji su razlozi Vašeg odlaska u “Delta Generali”?
JOTIĆ: Osnovni razlog mog odlaska iz IRB-a je dobijanje ponude koju nisam mogao da odbijem. Ono što mi u ovom momentu nudi “Delta Generali” je mnogo više nego što mogu dobiti u IRB-u sa stanovišta finansija i razvoja karijere. Prihvatio sam mjesto predsjednika Upravnog odbora u dva društva “Delta Generali”, koji će se baviti životnim, odnosno neživotnim osiguranjem. Smatram da je oblast osiguranja u BiH na dosta niskom nivou, te da mu predstoji jaka tržišna utakmica. Tu vidim šansu za uspjeh tog posla, kao i za svoj lični. Nezavisne N.