Capital.ba

I đakuzi kraj piste

10.08.2010. / 8:10

BEOGRAD, Nacionalna avio-kompanija uskoro će „odriješiti kesu“, jer prema procjenama, preseljenje službenika iz upravne u zgrade „Jata“ na beogradskom aerodromu, koštaće oko milion evra. Kabinet generalnog direktora, luksuzno opremljen, kako „Novosti“ nezvanično saznaju, biće smješten u letačkoj operativi, dok će ostali službenici biti u zgradi „Jatovog“ školskog centra.
Građevinskih radova još nema, ali je projektna dokumentacija za renoviranje kancelarija spremna. Takođe, kako saznajemo, priprema se tender za nabavku kancelarijskog namještaja i kompjutera i izbor izvođača. Sve informacije o preseljenju pokušali smo i zvanično da potvrdimo u „Jatu“. Međutim, odgovori na postavljena pitanja nisu stigli.
Još u aprilu ove godine „Jat“ je za oko 10,3 miliona evra prodao „Telekomu“ svoju poslovnu zgradu u Bulevaru umjetnosti 16. Ugovoreni rok za iseljenje bio je 120 dana. Međutim, nacionalna aviokompanija iseljenje planira tek u novembru. Do tada bi trebalo da budu renovirane i opremljene nove kancelarije na beogradskom aerodromu.
Najzanimljiviji dio u projektnoj dokumentaciji vezan je za kabinet generalnog direktora, koji će kako nezvanično saznajemo biti opremljen đakuzijem i tuš-kabinom. A zahvaljujući staklenom zidu prvi čovjek nacionalne avio-kompanije će svakodnevno pratiti poletanje i sletanje „Jatovih“ aviona, pošto se iz kancelarije, prema projektu, pruža pogled na pistu beogradskog aerodroma.
Naravno, postoji mogućnost da projekat bude i promjenjen, jer u ovom trenutku „Jat“ teško da ima pokriće za bilo kakav luksuz. Nacionalna avio-kompanija u odnosu na prethodnu godinu bilježi pad broja putnika, a u prvih šest mjeseci ima i minus od zvanično 10, a nezvanično oko 14 miliona evra. Na jesen, „Jat“ je trebalo da dopuni flotu sa dva nova „boinga 737-700“, koje je planirao da uzme u zakup. Kako nezvanično saznajemo, od tog posla nema ništa.
Iz trećeg puta
Prodaja poslovne zgrade u Bulevaru umjetnosti 16 nije uspjela u dva pokušaja. Na dva javna oglasa niko se nije javio, pa je zgrada „Jata“ prodata „Telekomu“ tek iz treće i to neposrednom pogodbom. Inače, dio novca od prodaje zgrade, odnosno 8.364.000 evra trebalo je da bude vraćeno Vladi Srbije na ime pozajmice, koja je odobrena „Jatu“ 5. februara prošle godine.  Novosti

Share Tweet Preporuči

    Komentari

    Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:
    Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]

    Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

    Komentari na članak: I đakuzi kraj piste

    1. James Boban

      Немам ништа против тога да топ менаџер има ђакузи каду и туш кабину, јер сви топ менаџери имају јако стресан посао у свету. Они то тамо решавају тако што им компанија плати wellness центар. Међутим није ми јасно шта ће госпођи Нади Месаровић и групи судија из Немањине 9 најмодернија теретана. Из личног искуства знам да када човек проведе барем сат времена у теретани да му је потребно барем 15 минута туширања, а по могућности сауна, масажа или ђакузи да не би ишао ко *пребијен пас* цео дан. Сматрам да је посао менаџера и судија у свакој земљи демократског света јако цењен, али се не бих могао сложити са констатацијом да су им најсреснији. Истраживања су давно показала да је новинарски посао најстреснији у свету. Данас у Србији два најстреснија посла према истраживању су посао ПРОСВЕТНОГ РАДНИКА И НОВИНАРА. Отуда не очекујем да сада сваком просветном раднику платимо ђакузи каду да угради у свој стан или да то исто уради неки новинар, јер једва састављају ако савесно раде свој посао *крај са крајем*. Предлажем да свим новинарима и просветним радницима који су радили у џунгли од државе како у времену Милошевићеве-Наполеонске Србије или Досовске власти прокоцканог народног поверења држава се одужи датим категоријама људи признањем бенефицираног радног стажа барем оноликог колики имају и шофери у ГСП *Београд*.