700.000 ljudi nema ni za hranu

14.05.2010. / 8:15

BEOGRAD, Podaci iz izvještaja koji su za Svjetsku banku i Vladu Srbije radili stručnjaci Centra za liberalno-demokratske studije, analizirajući krizu, zvuče dramatično: samo polovina stanovništva između 15 i 64 godine radi, više od 70 odsto nezaposlenih je duže od godinu dana bez posla, krizom su najpogođenija djeca do 14 godina i stariji od 60…
U istraživanju je učestvovala i Gordana Matković, savjetnica predsjednika Srbije i direktor studija socijalne politike u Centru, koja, za ”Novosti”, objašnjava da li je Srbija gladna:
– U odnosu na razvijene zemlje i dalje smo siromašni i gladni. Oko 700.000 ljudi ne može da zadovolji ni svoje najosnovnije potrebe. Ipak, u odnosu na region, na istim smo pozicijama kao što smo uvek bili: ispred nas su Slovenija i Hrvatska, iza nas BiH, Crna Gora, Makedonija. Ipak, stvari idu nabolje, iako za mnoge suviše polako.
* Krajem prošle godine predvidjeli ste da ćemo 2010. imati povećanje bruto društvenog dohotka. Sudeći prema izjavama da će krajem godine doći do porasta standarda, bili ste u pravu…
– Nisu to bile moje procene, već procene MMF, Svetske banke i Evropske banke za obnovu i razvoj. A kako će se to odraziti na standard, zavisiće od poteza Vlade – da li će ona odmrzavati plate i penzije.
* To bi bio udar na budžet?
– To sve podrazumeva da krene privreda i da se budžet popuni. Ozbiljna država mora da vuče i nepopularne poteze. Ako vučete samo popularne, loše stvari se gomilaju i to se završi kao u Grčkoj. Ali, zemlje u regionu imaju sporazume sa Svetskom bankom i MMF, pa ne prate samo one svoje bilanse. Ne smete da upropaštavate supstancu zbog većeg standarda.
* Alarmantno zvuči da se za godinu dana 60.000 ljudi spustilo ispod linije siromaštva, a 17.000 više prima socijalnu pomoć?
– Činjenica je da se od 2000. godine siromaštvo prošle godine prvi put po većalo. Ali, ono nije veće nego 2006. i 2007. godine. Neformalna ekonomija (poljoprivreda, građevinarstvo, sezonski i povremeni poslovi) je prva platila cenu. Kada gledate zaposlenost, bez posla su više ostajali ljudi u Beogradu i većim centrima, ali kada gledate siromaštvo, najviše je pogođena centralna Srbija. ”Puklo” je tamo gde je bilo najtanje – tamo gde se siromaštvo najviše smanjilo od 2000. godine, sada se najviše povećalo:
u domaćinstvima sa niskim nivoom obrazovanja ili onima koja žive u mešovitim sredinama. Malo su digli glavu iznad vode, i prvi talas ih je potopio.
* Koliko nam treba vremena da dođemo na tačku na kojoj smo bili 2007. godine?
– Zavisi od privrede i koliko će se investicije osloboditi straha i krenuti baš ka ovom regionu. Svaka, pa i najmanja stvar, može da izbaci iz ravnoteže. Kao što vulkanska prašina zaustavlja aerodrome. I, ako mogu da se osvrnem na politiku, dobro bi bilo da u ovom trenutku nemamo izbore. To bi nas opet usporilo.
* Kako vam se čine prijedlozi da se smanji porez na zarade i poveća PDV?
– Zavisi koliko se povećava PDV. PDV svi plaćamo, pa njegovo povećanje može da šteti nezasposlenima ili onima koji žive od poljoprivrede, a njima neće značiti smanjenje poreza na plate. To smanjenje opterećenja zarada, odnosno koliko jedan čovek košta poslodavca, trebalo bi da utiče na povećanje zaposlenosti. Ali, pitanje je da li će se to i dogoditi. Kada je naša Vlada 2001. smanjila opterećenje sa čuvenih 110 odsto na 70 – povećale su se plate, ali ne zaposlenost. Plate i penzije su morale da budu zamrznute.
* Kako su najsiromašniji preživjeli?
– Njihova strategija preživljavanja je štednja i odricanje od svega iznad osnovnih potreba. Ne plaćaju račune ili odlažu njihovo plaćanje, ne kupuju odeću i obuću, puno toga uskraćuju deci… Uostalom, i mere Vlade su podrazumevale smanjenje potrošnje.
* Dok potrošnja nije toliko pala da je Vlada morala da da kredite da bi ljudi nešto kupovali!
– Kad ste najsiromašniji, prestajete da jedete meso, kad ste malo bogatiji, isključite letovanje, kad ste jako bogati, ne morate ničeg da se odreknete već živite od ušteđevine. Bogatije zemlje su mogle da povećaju deficit, mi nismo.
* Koje socijalne korake biste predložili Vladi?
– Vreme je da se promeni Zakon o socijalnoj zaštiti i da se osnaži socijalna pomoć. Dobra stvar su i javni radovi, koji su se u mnogim zemljama u ovakvim situacijama organizovali kao, uslovno rečeno, vrsta socijalne pomoći. U novom predlogu zakona postoji i mogućnost da iz centralnog transfera namenski dajete sredstva opštinama za jednokratne pomoći. Ali, to mora da bude selektivno, jer nemamo para.

Predsjednik zna razmjere siromaštva
* Da li ste, kao savjetnik, upoznali predsjednika Tadića sa podacima do kojih ste došli i kakav je njegov stav?
– Naravno da predsednik zna kolika je razmera siromaštva. Demokratska stranka je partija socijaldemokratske orijentacije, i to su važne teme za nju. Ali, predsednik nema izvršnu vlast i glavne poteze treba da povuče Vlada.

Mnogo znače narodne kuhinje
* Kakve su efekte pokazale dosadašnje mjere Vlade?
– Morale su da budu skromne jer naša država ima budžetski deficit i loša iskustva sa hiperinflacijom. Dobro je što se ušlo u garanciju uloga u bankama i što smo imali politiku NBS kakvu smo imali. Što se tiče socijalnih mera, mogli smo da nađemo snage da proširimo prava na socijalnu pomoć, posebno jer smo za to imali podršku Svetske banke. Ovo je bio momenat da najsiromašnije bolje zaštitimo. Važno je što su podržane opštine da obezbede narodne kuhinje.  Novosti

Tagovi: vazno

Povezane vijesti

20.07.2020 | 14:29

Banjalučka berza: Promet veći od 44.000 KM

03.04.2020 | 15:34

Ministarstvo trgovine, brašno i „Batagon“…

01.01.2020 | 20:25

Uvezeno mlijeka i pavlake u vrijednosti 48 miliona KM

01.01.2020 | 19:13

Uručeni otkazi svim preostalim radnicima “Aluminija”